Marija Čagalj (djevojačko Granić) rođena je 7. rujna 1922. u Medovu Docu u zaseoku Gornji Granići, u općini Lovreć. Imala je četiri brata i dvije sestre (od toga živa još dva brata koji su u Kanadi gdje su zasnovali i svoje obitelji). Život u velikoj obitelji na selu u tim teškim vremenima bio joj je vrlo težak, ali kaže da ništa ne bi mijenjala i da je na svemu zahvalna, pogotovo svojim sad već pokojnim roditeljima.
Udala se sa 27 godina (1949. godine) za Josipa Čaglja, koji joj je bio najveći oslonac u životu. Zajedno su uzdigli svoju djecu, tri sina i tri kćeri. Uzdizali su ih uz vrlo težak rad na selu pa su tako sadili pšenicu, zob, nosili snope, sjekli drva. Poljoprivreda im je bila jedini izvor zarade za koje su se u to doba dijelile nadnice. Ali u to teško doba ostaju bez jednog sina i jedne kćeri koji su preminuli kao vrlo mali i to od bolesti jer je tad bilo teško nabaviti lijek).
"Živit će vječno kao Hajduk"
- godine Marija ostaje bez svog voljenog muža, koji je preminuo nakon kratke i teške bolesti.
- Ima 9 unučadi i 7 praunučadi. Uvijek nam govori da smo joj svi dragi i da nas sve voli ali da joj je najdraža najmlađa praunuka, koja ima 5 godina. Na nju ne da da itko viče ili kaže nešto ružno i zna se našaliti da može jedino umrijeti kad nju uda.
I njeni praunuci se sa njom znaju našaliti da će živit vječno ka i Hajduk na što se ona rado nasmije – govori nam njen unuk Petar Matković.
Iako je napunila toliko godina i dalje voli čitati knjige, pogotovo one vjerske. Unucima i praunucima kroz život je govorila neka ih prati rečenica da bez Boga i molitve „nema ništa“.
Selidba u Kaštela
Svoje dane ispunjava gledajući televiziju, čitajući i pričajući dogodovštine iz svog dugog života.
Do svoje 93. godine živjela je na selu, dok je mogla sama sve raditi nije željela napustiti svoj rodni kraj. 2015. godine na nagovor obitelji seli se u obiteljsku kuću u Kaštel Starom. Međutim, nikada ne zaboravlja svoj rodni Imotski kraj i svakog dana ga se rado sjeća kroz priče koje priča svojim najmilijima.
Iako je život nije „mazio“ i dalje se sa svojih 100 godina voli se šaliti, uvijek je nasmijana, ponizna i nikada je se ne može čuti da će reći da joj je nešto teško.
Fešta u Škopljancima
- Prošle nedjelje proslavili smo njen 100. rođendan u etno selu Škopljanci u Radošiću. Proslavu su organizirala njena djeca, unuci i praunuci. Pozvali smo svu njoj dragu rodbinu i prijatelje. Za proslavu nije znala do dana održavanja, bilo je to iznenađenje kao zahvala na svemu učinjenom za sve nas.
Proslava je bila uz mnogo, pjesme, veselja, priče, smijeha ali i suza radosnica jer naša baba kako je svi zovu, obilježila je svakome od pozvanih neki period života – govori nam unuk Petar.
Dodaje da je vrhunac proslave je bila torta i pjesma na guslama u čast baki koju je napisao jedan od domaćina Marko Škopljanac i kojem se cijela obitelj zahvaljuje na gostoprimstvu.
- Kada smo baku pitali za komentar na proslavu dobili smo odgovor koji nas je nasmijao. Kazala je: „Drago mi je da ste organizirali feštu, a i nije… Nije mi drago jer san na ostarila i slaba sam na nogama pa sam se umorila, a sa druge strane mi je drago jer ste mi svi bili na okupu jer 'ko zna koliko ću još doživit“ – ispričao nam je Petar.
Baki Mariji želimo zdravlje i sreću, da još pokoji rođendan doživi sa svojim voljenima.
