Danas se navršava pet godina od kada je preminuo Jurica Jerković. Naš Jure, veliki rekli bi najveći, omiljeni igrač. Kazat ćemo najbolja desetka Hajduka, svih vremena.
Rekao je u intervjuu, kada se za stoti rođendan bijelih radila serija intervuja sa hajdukovim veličinama: "Znam da su sinovima davali imena po meni i dovodili ih ispred doma na Stari plac da se slikaju sa mnom".
Govorilo se po Pjaci, Gagi, Bilome Asu: "Više je Jerković zaboravio, nego šta ovi znaju"
Jure Jerković bio je ostao simbolom najveće hajdukove "desetke", kapetan " Zlatne generacije", koji donosi prevagu, igrač vica, duha, znanja, onako hajdučki i splitski da ne može splitskiji .
I ljutili smo se tada i mi kad je takvom znalcu trener Tomislav Ivić davao i obrambene zadatke u " obvezujućoj igri" totalnog nogometa kojeg je trenerski vizionar gradio na Starom placu, zbog čega je veliki Rinus Michels potegao do Splita da vidi kakva se to avangarda nogometa događa kraj Stare plinare. Nismo tada imali današnju infrastrukturu, Akademiju, laptope, nutricioniste, imali smo samo srce znanje i dušu, a imali smo s time u biti sve.
Tako je Veliki Ivan želio samo da naš Jure bude još bolji.
I kad je otišao u Zuerich, čekali smo kao ozebli sunca one novogodišnje revije malog baluna u tek izgrađenoj Velikoj dvorani na Gripama, jer opet bi u Splitu zaigrao Jerković ,Gripe pune do vrha i blažene oči koje su ga gledale.
Bogata karijera počela je sezone 1968/69, pod trenerom Dušanom Nenkovićem, Jurini počeci u prvoj momčadi njegovog Hajduka. Reći će kasnje kako bi mu najdraže bilo kad bi netko sa istočnog stajanja dobacio "Bravo mali". Velik je opus ovog virituoza Bijelih, ali moramo spomenuti par događaja koji oslikavaju zašto je Jurica Jerković jedan od najvećih:
TITULA 1971.
Hajduk 26 godina nije bio prvak bivše države. Sezone 1970/ 71 , bijele je vodio Slavko Luštica, okosnicu momčadi činili su Vukčević, Holcer, Hlevnjak, Nadoveza., ali mladi Jerković davao je onu dodanu vrijednost koju smo spominjali. Povijesni doček, "kad je more gorilo". Ovoj velikoj i opjevanoj sezoni prethodila je hajdukova južnoamerička turneja koja je kažu i dala pravog Jerkovića.
GOL NA OPROŠTAJU PELEA 1971.
Mislim da se nije naigrao reprezentaciju bivše države onoliko koliko je trebao, 43 utakmica i 6 golova izgleda veliko, ali ipak su neobjektivno forsirani zvezdaši Karasi i Ačimovic . Reprezentacja bivše države je tada bila pozvana u Brazil na oproštaj velikog Pelea. Jerković je ušao pred kraj i postigao prekrasan gol sa trideset metara, pred 200 000 gledatelja, koji su se natiskali te noći u Rio de Janeriu po posljednji put ispratiti sa terena velikog Pelea. Brazilske novine su pisale da Maracana i Rio nikada nisu vidjeli ljepši gol.
Žuta desetka Pelea s tog oproštaja dugo je stajala uokvirena u Holcerovom kafiću na Pjaci (sićam se nalipšeg toasta kad bi me ćaća Jure tamo vodio).
Jurica Jerković spada u rijetke koji su bili na terenu i sa Peleom i Maradonom. Sa " malim zelenim" igrao je na jednoj revijaloj utakmici u Italiji osamdesetih godina, a na to nas podsjeća i mural u njegovoj Radunici.
GOLOVI CRVENOJ ZVEZDI
Igralo se finale Kupa 1973. Mizernih 1:1. u Splitu, Jerković šutira jedanesterac koji završava u " rodište". Avion iz Splita ispraćen je sa skepsom. Te noći u mećavi na beogradskoj Marakani kažu rođena je Hajdukova "Zlatna generacija". Golom Jerkovića osvojen je Kup za slavljeničku splitsku noć usred Beograda.
Te 1975. Hajduk je bio prvak, Ključna utakmica igrana je protiv favorizirane Crvene Zvezde u gostima.
Negdje u 3. minuti eurogolom Jerković je savladao zvezdinog vratara Boška Kajganića. Kasnije je Ivan Katalinić doslovno zaključao hajdukova vrata na Marakani.
Dovoljno za veliku pobjedu bijelih.
GOL BOROTI
Hajduk je te 1974. vodio mrtvu trku sa tada jakim mostarskim Veležom. Ponosili su se "Pod bijelim brijegom" svojim "rođenima" i reprezentativnim triom " BMV" ( Bajević, Marić, Vladić. U zadnjem kolu bijeli su vodili 1:0 protiv OFK Beograda na Karaburmi, a onda je Jure iz kontre izvaljao golmana " romantičara" Petra Borotu. Jedan lažnjak, drugi lažnjak, pa gol, pari kao da ga još gledamo kako ga valja po travnjaku.
KAD JE JURE ŠURI DODA IZ PENALA
Igrao je Hajduk 13. veljače 1981. revijalnu slavljeničku utakmicu s tadašnjim reprezentacijom na Poljudu. Velika Bobisova torta od krokanta stajala je uz aut liniju, a mi dica gledali oće li balun udrit u nju. Kao gosti prigodno u bijelom dresu nastupili su i " pečalbari " Buljan,Peruzović, Jerković...
Suđen je jedanaseterac za bijele, a Jerković i Šurjak izveku to dodavanje iz penala za gol Šurjaka i oduševljenje na Poljudu i propitkivanja: " Jel ovo po pravilima, jel se ovo može?" Naravni da se može, pa uvijek smo bili avangarda nogometa , puno prije Messija i Suareza.
A je smo se poslijr rođak Ante i ja nadodavali na Koridi u Baškoj Vodi oponašajući naše idole , vičući koji je od nss dva Šure, a koji Jerković.
TRANSPARENTI
Iz vremena kada su transparente šili sami navijači, kada nije bilo mode iz fan shopova , ostalo je ono Prlino i Ušino sa Jurina oproštaja protiv Aston Vile i pobjede od 4:0 na Starom placu:
"Jure na svemu ti hvala i Iviću što si opet s nama - Radunica. "
Pokojni Jurica Jerković bio je i prvi sportski direktor Hajduka, ako ne računamo kratki period angažmana još jedne legende Bajde Vukasa u doba Hajdukove krize šezdesetih godina ( i o tome ćemo jedanput).Posložio je krajem osamdesetih onu generaciju koja će kasnije igrati zapaženu ulogu u Ligi prvaka. Dovoljno da navijački puk tamo osamdestih sretan zbog te spone sa "Zlatnom generacijom" izvjesi i ono:
"Jure, Kolja, Radunica i Toć - Hajdukova moć"
I ono kad duša se razgali :
"Radunica kala mala, Juru velikana dala"
I dala je i sjećanja su ostala itekakva, lipa, čita i ponosna i ne damo ih nikome.
