Rođen na dan svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca 4. svibnja 1974. godine, Miro Tadin je svoju sudbinu možda imao zacrtanu već od rođenja. Zapovjednik odjeljenja i djelatnik Javne vatrogasne postrojbe grada Splita, dobrovoljni je darivatelj krvi dugi niz godina.
Osim što je dobrovoljni darivatelj i vatrogasac, suprug je i otac dvoje djece te jedno od lica kampanje "Junaci ne poznaju strah". Riječ je o kampanji koju provode splitski Crveni križ i Zavod za transfuzijsku medicinu KBC-a Split čiji je cilj povećati broj darivatelja te informirati javnost o važnosti dobrovoljnog darivanja krvi. Kako se odlučio na darivanje i na koji način motivira druge, otkrio nam je u razgovoru.
Kada ste prvi put darovali krv?
Prvi put sam darovao krv 1993. godine, za vrijeme rata u vojarni u Sinju. Kasnije sam imao neke pauze zbog odlaska na brod. Iskreno, to prvo darivanje krvi je bilo i zbog radoznalosti, ali i zbog dva slobodna dana, a sve do danas sam darovao krv 94 puta.
Kako je darivanje krvi utjecalo na vaš daljnji život?
Nakon što sam otišao na brod i odslužio vojsku, počeo sam sve češće darivati krv. Potaknuli su me posao, apeli, priče i upoznavanje raznih ljudi s namjerom da pomognu drugima. Tako se uz darivanje krvi, uključujem u razne akcije pomaganja u raznim akcijama. To me ispunjavalo iznutra, a uskoro mi se pridružila i supruga, koja je više puta darovala krv. Upoznao sam neke ljude iz Crvenog križa i stvorio lijepa poznanstva i prijateljstva. Rado im se odazovem u nekim akcijama koje nisu vezane samo uz darivanje krvi. Odlučio sam postati i član njihovog interventnog tima, jer tu mogu pomoći zahvaljujući svojim vještinama koje su vezane za vatrogastvo. One bi mogle koristiti i kod djelovanja Crvenog križa u situacijama koje su uzrokovane prirodnim katastrofama poput potresa, poplava i slično.
Kako iskustva iz vašeg posla kao vatrogasac utječu na darivanje krvi i pomaganje ljudima u nevolji?
Moje djelovanje kao vatrogasac na terenu je prvenstveno spašavanje ljudskih života i imovine. Prvi smo na toj crti i unesrećene ljude moramo negdje zbrinuti. Dalje je Crveni križ tu koji osigurava podizanje šatora, poljskih bolnica, hrane, vode i slično. Smatram da ne pretjerujem u pomaganju, već nastojim samo biti čovjek i držim se one "dobro se dobrim vraća". Meni su isto neki ljudi pomogli u životu. Nastojat ću i dalje biti takav i uz Božju pomoć, pomagati i darivati krv dok me zdravlje nastaviti služiti.
Što Vas je potaknulo da budete "junak" u kampanji Crvenog križa za darivanje krvi?
Jedan dan nazvao me ravnatelj Crvenog križa i pitao bi li htio biti junak - ambasador kampanje. Pitao sam ga zašto ja, a odgovor je bio jer sam pozitivan, nasmijan i veseo. Pomislio sam, kada me čovjek ovakvo nahvalio, neću ga odbiti i ako će nekome pomoći moj stav i moje riječi, ja sam zadovoljan. Pokušavao sam više puta dovesti ljude da daruju krv, nekada bih uspio, a nekada ne.
Što biste poručili svim potencijalnim i aktivnim darivateljima, da ih dodatno motivirate u darivanju krvi?
Uvijek ponavljam, da svaka osoba barem jednom godišnje daruje krv učinila je puno. Svi imamo samo jedan život, nekome težak, a nekome lagan, ali pokušajmo kao društvo olakšati onima kojima je život težak, jer potreba za pomoći uvijek postoji. Darivanje krvi je plemenita aktivnost i smatram da svatko može izdvojiti malo više od 10 minuta i darovati krv osobama kojima je potrebna. Onima koji će tek postati darivatelji, poručio bih da pokušaju odagnati eventualne strahove, jer jedan dan vaše hrabrosti, može utjecati na cijeli život nečije radosti.
Građani mogu darovati krv na Zavodu za transfuzijsku medicinu na splitskom KBC-u, i to ponedjeljkom, utorkom i petkom od 7:30 do 15 sati te srijedom i četvrtkom od 7:30 do 19 sati.
