Preko stotinu žena u Klinici za ženske bolesti i porode KBC- a Split dobilo je njenu potporu u brojnim teškim situacijama u koje su zapale nakon gubitka djeteta, ali i drugih uglavnom prolaznih stanja. Ona je psihologinja Anamarija Marelja Ušljebrka, jedina psihologinja na Klinici i osoba koja do u dušu poznaje žene s kojima radi. Voli posao kojim se bavi, štoviše on je ispunjava, a najsretnija je kada pomogne nekome kojemu je pomoć bila potrebna.
Na Klinici za ženske bolesti i porode KBC- a Split radi od siječnja prošle godine. Tamo je došla ne znajući što je čeka, no vrlo brzo je otkrila da je za njenom uslugom velika potreba. Drago joj je raditi na Klinici jer je kao žena bliska temama i misli da stvarno dobro može razumjeti žene, a s druge strane vidi da je ženama drago kada je s druge strane žena.
Svakodnevno daje podršku trudnicama i rodiljama koje joj stižu iz brojnih razloga, trudnice žele pričati o strahu od poroda, strahu od nepoznatog i o boli. No tu su i žene koje osjećaju određene simptome anksioznosti u trudnoći, boje se kako će ta trudnoća završiti, preispituju svoju spremnost za trudnoću, sposobnost za biti majka. Ima i situacija u kojima su trudnoće visoko rizične ili nisu baš dobre. Srećom liječnici to dobro prepoznaju, pogotovo kada vide da se radi o mogućoj malformaciji ploda ili se sumnja na nešto. Tu je ženi jako potrebna psihološka podrška.
- Do dana današnjeg otkrivam neke prostore u kojima vidim svoju svrhu, a s druge sam strane isto uspjela nekako dobiti ta područja gdje liječnici znaju da me trebaju. Već uigrano radimo i kada liječnici utvrde da nekoj pacijentici treba moja podrška šalju je kod mene. Za mene je jako važno da ne samo ja nego i liječnici znaju koja je moja svrha.
Obraćaju ju joj se i žene koje su ranije imale gubitak trudnoće ili djeteta
Obraćaju ju joj se i žene koje su ranije imale gubitak trudnoće ili djeteta što se vrlo često može odraziti na to kako će joj izgledati sljedeća trudnoća, kaže, jer joj svaki trenutak trudnoće i sam pregled nosi neizvjesnost. U tom slučaju radi sa ženama na tome da uspiju odvojiti jedno od drugog iskustva i da mirnije prolaze tu fazu. Vrlo često joj dolaze i parovi koji imaju problema s neplodnošću, oni koji žele zasnovati obitelj, ali se iz nekog razloga boje ili nisu sigurni jesu li spremni zasnovati obitelj. Tvrdi da su to ljudi koji razmišljaju unaprijed i o onome što zapravo nosi roditeljstvo.
Klijentice su joj i žene koje su imale spontane pobačaje, one koje su izgubile trudnoću u visokim tjednima, pomaže i onim ženama koje su obavile namjerni pobačaji, kao i s onim koje ne mogu začeti nakon MPO postupka ili medicinski potpomognute oplodnje. Vrlo često joj se javljaju i žene koje zbog operacije karcinoma ostaju bez maternice ili/i jajnika jer se u tom periodu ženi, kako kaže, mijenja slika o njoj samoj pogotovo u reproduktivnoj dobi.
- Nedavno mi je bila pacijentica stara 40 godina kojoj je operacijom odstranjen gotovo cijeli produktivni sustav. Ostala je bez ženskih organa, a radi se o mladoj ženi koja i dalje ima seksualne afinitete. Njima je važno da imaju uredan seksualni život. No najčešće mi ipak dolaze trudnice i dojilje, te one koje su izgubile trudnoću.
Svoje usluge psihološke potpore daje uglavnom hospitaliziranima pacijenticama
Svoje usluge psihološke potpore na Klinici daje uglavnom hospitaliziranim pacijenticama, pa joj tako liječnici ili medicinske sestre vrlo često pošalju pacijentice s odjela, a s njima nastavlja raditi čak i nakon otpusta iz bolnice. Žene koje dolaze kod nje za potporu znaju biti anksiozne, depresivne ili imaju određene intenzivne reakcije, a kod nje stižu i one žene koje liječnici pošalju s ambulante ili na uputnicu iz primarne medicine.
- Žene s kojima radim na Klinici tu uglavnom nije dovela nikakva patologija psihičke prirode već zahtjevna situacija. Jer ako žena izgubi bebu ona tuguje i ja tu imam itekako prostora pomoći joj. Zna mi doći i žena koja je kod kuće ostavila troje djece jer četvrtu trudnoću održava u bolnici. To je teško stanje za nju i dovodi je kod mene jer ne može spavati, brine se, uznemirena je. Trebam joj biti podrška i voditi je kroz tretman.
Objašnjava da ako joj dođe žena po preporuci liječnika i pristane na potporu u konačnici bude suradljiva, no ako ona baš nije spremna za to primijeti određeni otpor. Zato ženama odmah kaže da je došla zbog podrške. Priznaje ima dosta otpora, a poražavajuća je činjenica da od četiri upućene žene za posjet psihologu njemu zaista ode tek jedna od njih. Žene u tom slučaju polaze od stigme da "nisu lude" i da mogu to sve same prebroditi, a i strah ih je da ne budu zavedene u sustav, pa da kasnije imaju problema oko zaposlenja ili drugih stvari u kojima trebaju određene potvrde, što naravno nije slučaj kod ovog tipa psihološke pomoći.
Pomaže svim ženama kojima je potrebna njena pomoć
- Žene koje su u tijeku razvoda često me pitaju hoće li naš razgovor utjecati na eventualno oduzimanje djeteta, ima li ona sada poremećaj, hoće li joj se to na poslu vidjeti i hoće li joj samim time biti ugrožena poslovna sposobnost?
U praksi je imala puno slučajeva koji su je ostavili bez daha, zbog kojih je i sama bila potištena, o kojima je razmišljala i kod svoje kuće. Pogotovo na početku rada na Klinici. U posljednje vrijeme najviše suosjeća sa ženama koje više puta ostvare trudnoću, ali je ne uspiju iznijeti do kraja. I to su žene kojima se to dogodi tri ili četiri puta.
- U tim slučajevima zapravo ne znamo što reći tim ženama osim biti im podrška jer je to poprilično nezahvalno područje što se tiče medicine. I taj dio mi je nešto najgore jer se tu osjećam nemoćno vjerojatno kao i te žene kada pokušavaju imati djecu i uspiju začeti, a onda dođe 15., 20. ili 25. tjedan kada izgube trudnoću. To je nešto što mi u posljednje vrijeme zaista teško pada.
Poziva žene koje su prošle "svoj križ" da budu potpora onima koje su sada u toj situaciji
A da žene koje su tijekom trudnoće prošle "svoj križ" mogu pomoći onim ženama koje se sada nalaze u toj situaciji dokazuje i primjere dobre prakse u kojem ona kao potporu poziva takve žene. One se vrlo rado odazivaju i govore o onome s čime su se nosile i suočavale. To puno olakšava drugim ženama sa sličnim problemima, dodaje.
Pokrenula je program Psihološke podrške za rodilje i mame djece do 1. godine starosti. Kaže da se ljudi općenito nakon rođenja fokusiraju na dijete, a ne na mamu iako tada žena stvara novi identitet i preuzima sasvim novu ulogu. Željela bi da to na Klinici zaživi barem dva puta godišnje. Jesenska grupa već se puni. Program bi se trebao provoditi dva puta godišnje u ciklusima. Bilo bi osam susreta, jednom tjedno, a svaki bi susret imao svoju temu vezanu za poslijeporođajno razdoblje.
Kako se prijaviti na program Psihološke podrške?
U Program poziva sve rodilje i majke koje kod sebe prepoznaju teškoće snalaženja u roditeljskoj ulozi, kojima se majčinstvo čini izazovnijim nego što su očekivale ili im se pojavljuju i zadržavaju osjećaji pojačane napetosti, iscrpljenosti ili potištenosti. Dobro došle su i one kod kojih izostaje podrška i razumijevanje okoline, koje se osjećaju usamljeno, neshvaćeno i nepodržano.
Nije važno je li riječ o prvorotkinji ili višerotkinji, to nije uvjet, s obzirom da mi se često javljaju žene poučene prethodnim iskustvom, u kojemu su prepoznale što im ne odgovara i ne žele proći kroz isto. Smatram kako je, ne samo poželjno, nego nužno uzeti mali dio vremena, barem jednom tjedno i posvetiti ga sebi, svome zdravlju i psihološkoj dobrobiti, a ovo je odlična prilika, poručuje psihologica.
Sve zainteresirane žene mogu se javiti na link za prijavu: Prijava za Program psihološke podrške za rodilje i majke djece do jedne godine starosti.