Iako na posao, baš kao i većina nas, svakodnevno stiže osobnim automobilom svoj radni dan uglavnom provodi oko i u helikopteru Bell 206B JetRanger, najpopularnijem helikopteru za civilnu i vojnu upotrebu.
Zbog lijepog izgleda i onako u uniformi na prvi pogled krhkog tijela vojnu pilotkinju i bojnicu Antoniju Trupinić rodom iz Nove Gradiške možda nitko ne bi povezao s njenim odgovornim poslom u Oružanim snagama RH. Ali ona je i više od toga jer je uz sve to i instruktorica letenja. Svoje znanje i ljubav prema letenju već godinama prenosi sa generacije na generaciju. Helikopteri na kojima leti i obučava prvenstveno se koriste za obuku i trenažu mladih pilota.
- Bell 206B pokreće jedna Allison 250 turbina i osim što je popularan riječ je o helikopteru lake kategorije. Osim nas ga koriste i u Ministarstvu unutarnjih poslova. Mi na njima treniramo mlade pilote. Do sada sam na njemu obučila šest pilota. Kao vanjska nastavnica letenja sam sudjelovala i u obuci ostalih pilota, a radila sam i kao mentorica na Specijalizaciji za nastavnike letenja.
Davne 2003. godine sa 19. godinom je postala kadetkinja, dok je djelatna vojna osoba već 17 godina. Taj je posao zavoljela na selekcijskom letenju prije upisa fakulteta. Nije joj to bio djevojački san od ranog djetinjstva. Za sebe će reći da je vrlo znatiželjna osoba koja se kroz osnovnu i srednju školu nije mogla odlučiti čime će se baviti u životu, pa je stalno mijenjala što će biti. Čak je razmišljala i o Medicini jer je privlačilo što školovanje dugo traje. No, sve joj je bilo već viđeno i dosadno, pa je tražila zanimanje koje će je potpuno zaokupiti.
A onda je jednog dana, dok je pohađala treći razred, u njenu gimnaziju stigao promidžbeni tim Oružanih snaga koji su predstavili pilotsko zanimanje. To joj je bio "wow" trenutak u kojem je shvatila da je to zanimanje kojim se želi baviti u životu. U početku joj je sve bilo poprilično apstraktno. Nakon što se prijavila, potom prošla sve selekcije i sjela u avion shvatila je da je napravila dobar odabir. To je bio trenutak u kojem se zaljubila u taj poziv.
- Po protokolu svi kandidati prvi let odrađuju u zrakoplovu UTVA 75 kojeg danas Oružane snage više nemaju. Sjećam se da sam njime imala probni let iznad Zadarske županije u kojoj se nalazi Pilotska škola. Na trećoj godini fakulteta sam obuku nastavila prvo na zrakoplovu, nakon čega smo ostatak školovanja podijeljeni na kadete na zrakoplovu i kadete na helikopteru. Tako sam ja postala kadetkinja pilotkinja na helikopteru.
Lani čak četvrtinu kandidata činile žene
Za svoje kandidate kaže da joj na obuku dolaze već pripremljeni i ne sjeća se da je itko od njih odustao od tog poziva, ali zato znaju u generacijama imati i iznimno nadarene kadete. Otkriva da u Oružanim snagama RH trenutno imaju deset pilotkinja od čega je njih devet na helikopterima, a bojnica i kopilotkinja na avionu Canadair CL-415 Diana Doboš na zrakoplovima.
Žene kandidatkinje za zanimanje pilot nisu rijetkost u Oružanim snagama RH. U zadnje vrijeme ih je sve više i češće se javljaju, pa su tako samo u 2024. godini na selekcijskom letenju imali četiri žene od ukupno 16 kandidata. Ističe da je to 25 posto i dodaje kako u zrakoplovstvu trenutno imaju 14 posto žena što i nije zanemarivo.
Piloti Oružanih snaga RH na školovanju osim iznad Zadarske županije lete i nad Šibensko-kninske i Ličko-senjske županiji, pa čak i Splitsko-dalmatinske. Par puta im se prilikom leta znalo dogoditi da im galeb udre u skiju ili vjetrobransko staklo ili vrapčići završe u rotoru nakon čega odmah slijeću, te se radi provjera je li gdje nastala pukotina ili ogrebotina koja bi mogla narušiti aerodinamiku
helikoptera.
Let "u glavi"
- Nije bilo nepredviđenih slijetanja u drugu zračnu luku jer uvijek prije leta provjerimo prognozu vremena i promatramo gdje će biti oblaci. Piloti uvijek sve unaprijed osmisle, a jedna od jako dobrih vještina pilota je vizualizacija. Od prvih nas dana uče da let moramo prvo odraditi u glavi prije nego što sjednemo u helikopter ili zrakoplov, a uz sve to se obavezno pripremimo i za izvanredne situacije.
Naposljetku nije zaboravila podvući kako nikada, pa ni onda kada je tijekom studiranja bila jedina žena na godini, a ni danas dok obavlja svoj posao, nije osjetila nikakvu stigmatizaciju muških kolega. Biti vojna pilotkinja je odlična stvar, posao je vrlo otmjen i ugledan, te pruža sigurnost. Zato ga Antonija preporučuje svima, pogotovo ženama.
