Iris Ukić Kotarac, šibenska gradska i županijska vijećnica iz redova Nezavisne liste Stipe Petrine, komentirala je uklanjanje pitospore koja se nalazila u blizini šibenske katedrale.
Ukić Kotarac smatra da je postupak proveden na krajnje netransparentan način i da se trebala održati javna rasprava, koja bi, kako ona kaže, pokazala da građani misle suprotno od onih koji su proveli ovaj postupak.
Njezin komentar prenosimo u cijelosti i autentično:
Šibenčani nikako ne mogu prežaliti posječeno grmlje kod katedrale“ a ja ne mogu prežaliti činjenicu da ovo nažalost nije ni prvi ni zadnji primjer devastacije javnog prostora i da se nas građane ništa ne pita.
Ne sjećam se da je ovaj projekt javno prezentiran na način da smo bili upoznati s uklanjanjem zelenila, jer da je provedeno obvezno savjetovanje s javnošću, budući se radi o javnom prostoru u vlasništvu i pod upravljanjem grada,vjerujem da sinoć ne bi palili svijeće u znak „pale pitospore“ ili ti „grmlja“. Umjesto lampiona ranije bi „zapalili“ društvene mreže i barem na taj način spriječili nestanak prepoznatljive vizure zelenog zagrljaja "samoniklog" bilja.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Poslovično poslušan i tih direktor TZ-a, pretpostavljam da nije niti znao što mu se događa pred nosom, iako u projektu stoji da će se postavljati turistička signalizaciju – „internetsko prezentacijski punkt u podnožju stepenica ispred katedrale“, dok su konzervatori po tko zna koji put pokazali da je bolji „progres“ od konzerviranja vizura i naših vizualnih doživljaja ionako zelenilom siromašnog nam prostora.
Povlači li se (opet) gradska vlast, kao i svaka druga u sekularnoj nam državi, pred najmoćnijom organizacijom koja u tili čas može skupiti biračko tijelo, jer kako s druge strane tumačiti ovaj zločin. Riječ je o javnom prostoru koji pripada svima nama a vani je u modi čuvati prirodu.
Sjetimo se samo Azimuta i ljetne pozornice. Ovo ljeto, prostor ispod katedrale, bit će oslobođen zelenila, pust i hladan, što će bolje bolje pasati uz tehnološko rješenje pretpostavljam projektanskog tima Kocke. Imat ćemo još jedan zid 😊 (barem nije onaj za streljanje) ali nećemo imati nešto lijepo...
Bilo kako bilo, zadana je još jedan rana u srce stare gradske jezgre, koja je kako to zemljišne knjige javno kažu „spomenik kulture koji se nalazi pod posebnom zaštitom države“. Ta zaštita ni više ni manje dana nam je odlukom omraženog Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu broj 24/110-67 od dana 24. kolovoza 1967. godine.
Isto tako, premda naš Generalni urbanistički plan predviđa „maksimalno očuvanje postojećih definiranih javnih površina, zaštita kvalitetnih pojedinačnih stabala i posebno zaštita zelenih površina“, pitospora iako trajnozelena tipično mediteranska biljka, koja je tu stajala tko zan koliko desetljeća, očito ne spada u tu kategoriju!
Sada ostaje praznina kako u prostoru tako i u srcu jer nas u proljeće neće zapljusnuti medeni miris rascvale pitospore.
U svakom slučaju uvjerena sam da će infopunkt dobro pasati uz pečenjaru kraj UNESCO-vog zaštićenog spomenika kulture jer je riječ o praktičnoj tvorbi.
(Usput, tko se više sjeća 3D projekta vezanog uz Katedralu...)
Kamena s ramena...
I da prije nego zaboravim, promaknula mi je informacija o tome gdje su završile stare i izlizane kamene ploče iz ulice kralja Tomislava. Ta ulica odnosno njezin dio kod trga Medulić, dio je infrastrukture koja je u vlasništvu grada Šibenika.
Uvjerena sam, ekipa iz Solarisa spasila bi se da autentične kamene ploče s Medulića dobije i da ih postavi u Dalmatinsko Selo. Sigurna sam da će to mjesto uskoro postati izvornije od samog grada, kako mu gradonačelnik tepa „bisera Jadrana“, grada koji svakim danom sve više uzmiče pred nekim novim i starim uzurpatorima…
[fb_pe url="https://www.facebook.com/iris.ukickotarac/posts/2142064049165375" bottom="30"]