Ivan Bulj svirepo je ubio 16-godišnju susjedu Anđelu Bešlić 3. ožujka 2002. godine, zbog čega je osuđen na 22 godine zatvora. Na slobodu bi trebao izaći danas, a veliko je pitanje hoće li se vratiti u svoj rodni kraj.
Anđelin otac u razgovoru za DNEVNIK.hr rekao je kako ne vjeruje da će se Bulj vratiti živjeti u Sinj te da se zna gdje provodi slobodne vikende.
Njegova supruga i djeca odmah nakon što se ispostavilo da je on ubojica napustili su Sinj. Otad njihova kuća u Suhaču stoji prazna, a u ove 22 godine je i propala. Na napuštenoj kući više nema ni prozorskih okna, već samo zjape rupe u fasadi. Dvorište i prilazni put zarasli su u šikaru i žbunje.
"Sad bi našoj Anđeli bilo 38 godina", tiho, više za sebe, šapće Anđa, majka ubijene Anđele Bešlić. Sa suprugom Ivanom u obiteljskom domu u Sinju i dalje tuguje za kćeri, suze se nisu osušile, bol ne jenjava. Dok iznova i iznova ponavlja ime svoje Anđele, rukom briše suzne oči i lice. Drugom čvrsto stišće fotografiju neprežaljene kćeri, piše 24sata.
Tuga se u obitelji Bešlić osjeća i u zraku. Život njihove kćeri oduzeo je sumještanin Ivan Bulj, koji bi danas trebao okončati izdržavanje zatvorske kazne zbog ubojstva 16-godišnje Anđele, koju je ubio prije 22 godine.
- Teško je i danas, pogotovo ovih dana, kad ubojica naše Anđele izlazi na slobodu - govori otac Ivan dok se s mukom prisjeća tog 3. ožujka 2002. godine.
- Te noći vraćala se kući s koncerta u Sinju, a ubojica ju je zaustavio i ugurao u svoj automobil samo dvjestotinjak metara od naše kuće. Tu na cesti. Kući nije došla. Tražili smo je, sve je upućivalo na to da se nešto stravično dogodilo. Policijska istraga nije davala nikakve rezultate - tiho govori Ivan, koji je za 24sata prvi put od ubojstva kćeri iznio rekonstrukciju cijelog slučaja.
Dobro pamti svaki detalj tih dugih dana patnje i boli
- Policija je tapkala u mjestu, zato sam ja odlučio pokrenuti svoju istragu. Morao sam saznati što se dogodilo s mojim djetetom. Prolazili su dani, znao sam da moram ustrajati - prisjeća se Ivan Bešlić.
Anđela je nestala 3. ožujka 2002. Policija ju je pronašla u petak, 5. travnja 2002. godine. Tijelo je bilo raspadnuto, a dva dana poslije toga su je pokopali. Njezin otac već je u to vrijeme, u svojoj privatnoj istrazi, gotovo pa spojio sve kockice razasutog mozaika mučkog ubojstva kćeri.
- Već treći ili četvrti dan nakon nestanka jedan momak koji je bio na koncertu rekao mi je da je tu noć na cesti vidio Anđelu kako hoda lijevom stranom ulice prema našoj obiteljskoj kući, ali da je s druge desne strane ulice vidio parkiran Renault 4 zelene boje s crnim blatobranima. Kockice su se polako počele slagati, tražio sam takav automobil. Cijelo to vrijeme ubojica moje kćeri bio je tu nadomak, viđao sam ga gotovo svakodnevno - govori Ivan Bešlić, pripadnik Hrvatske vojske i 4. gardijske brigade, iza kojeg su mnoga ratišta u Domovinskom ratu.
- Nikad ga nisam vidio da vozi Renault 4, uvijek je vozio Ladu. Supruga mu je radila u Šumariji i to je bio službeni automobil firme. Zato mi je bilo teško povezati detalje, ali sve je vodilo prema naselju Suhač. Anđelin pogreb bio je u nedjelju. U ponedjeljak me na kavu pozvao policijski inspektor koji je došao iz Zagreba. Rekao mi je kako je ovo ubojstvo i način na koji je tijelo ostavljeno pokazuje da je to učinio netko tko ima iskustva i zna kako se bacaju grane po tijelu da tijelo što prije propadne. Od tijela nije ostalo ništa, samo kostur i koža. Vidjelo se da joj je slomljena jagodična kost, udarana je tupim predmetom, letvom više puta - zastaje otac te dometne kako je sve podatke do kojih je dolazio prosljeđivao policiji.
- Nakon razgovora s inspektorom odmah sam krenuo put Suhača jer je ondje oduvijek bilo puno droge. Hodao sam selom i raspitivao se te tako stigao i pred Buljevu kuću i pitao njegovu strinu ima li netko automobil Renault 4. Ona mi je, ne sluteći ništa, odgovorila: "Eto ima u moga Ivana, automobil je iza kuće". Bulj je te večeri imao neki sastanak u Alkarskim dvorima. Saznao sam kako je Stipi Jukiću, koji je vodio sastanak, rekao da zbog nekih problema mora ići kući. Pretpostavljam da ga je strina zvala i rekla da sam bio u selu. Kad je došao kući, sve je priznao supruzi, koja mu je rekla da bi mu bilo najbolje da se ubije nego da ide na policiju. Ujutro u 8.30 sati otišao je u policiju i predao se. Svoj zločin priznao je u kameru, ali nije bilo odvjetnika, pa je poslije sve negirao. Ja sam se to jutro spremao kako ću ga osobno pokupiti i odvesti na Svilaju, u jednu kuću. Tamo sam ga planirao ispitati, snimiti kamerom, bez policije i vratiti. No predao se prije - niže otac.
Domeće da ga je trag automobila doveo do ubojice djeteta, a došao je čak i do majstora koji je automobil uredio, piše 24sata.
Lagao i na sudu
- Majstor mu je uređivao automobil samo tri dana nakon nestanka moje Anđele. Ispričao mi je da je Buljev automobil uvijek bio zaprljan, neuredan, ali da je unutrašnjost automobila koji je dovezao na bojenje bila neprepoznatljiva. Sve je bilo čisto, nigdje ni traga prljavštini. Pokušao je sakriti svaki trag zvjerskog ubojstva - govori Bešlić. Na svu sreću, i najbolje isplanirano ubojstvo ima svojih propusta. Tako su u Buljevu automobilu pronašli Anđelinu vlas.
- Nikad više nije priznao kako je počinio ovaj okrutni zločin, dobio je najboljeg odvjetnika. Silovanje mu nisu mogli dokazati zbog toga što je tijelo bilo u takvom stanju, ali je osuđen zbog teškog ubojstva. Porota je na sudu vidjela snimke i Buljevo priznanje. Osudili su ga, premda je tvrdio kako je u vrijeme ubojstva bio sa suprugom kod prijatelja. I ona ga je na sudu demantirala rekavši da je tu noć bila s njihovih troje djece u kući, a on negdje vani. Zbog toga što je počinio malo je i dobio - zamišljeno kaže otac, a majka šuti, suze joj klize niz lice.
Kao da prešutno govori: "Što vrijede sve Buljeve godine provedene u zatvoru kad nam Anđelu nitko ne može vratiti?!". Otac Ivan govori nam da je Bulj pokušao doći do mjesta na koje je bacio Anđelu čak i kad su je pronašli. No policija mu nije dopustila, čuvali su to mjesto.
- Anđela je pronađena u petak, a dan kasnije Ivan Bulj otišao je u Zagreb na sabor HKDU-a kao delegat. Negdje na polovici tog stranačkog sabora u Zagrebu zvao ga je rođak Pavao Bulj, kojega su poslije sumnjičili da je u noći ubojstva bio s njim, a koji je tih dana bio na psihijatriji u Splitu. Govorio je Bulju da on više ne može biti na psihijatriji, a ovaj je inzistirao da bude još koji dan. Ivan ga je tamo smjestio da ne bi što rekao. I danas čuvam pismo Pavla Bulja u kojem sve priznaje. Nažalost, bez odvjetnika, pa ništa nije vrijedilo na sudu - govori otac. Pavao Bulj oslobođen je krivnje jer je dokazano kako se zbog imobilizirane noge te noći nije mogao normalno kretati.
Sinjani ga ne žele
A njegov rođak Ivan na slobodu će 10. travnja. U sedmom je desetljeću života. Do prošle godine bio je u strogo čuvanom zatvoru u Glini. Zbog resocijalizacije premjestili su ga u zatvor otvorenog tipa u Turopolju. Povremeno bi ga napuštao i, kako su nam rekli Sinjani, boravio kod rodbine u Velikoj Gorici. Dosudili su mu 27 godina zatvora, ali Vrhovni je sud zatvorsku kaznu smanjio na 22 godine. Proteklih godina nekoliko je puta tražio i smanjenje zatvorske kazne iz zdravstvenih razloga, što je sud odbio. Od nekad uglednog i rado viđenoga građanina Sinja, direktora Radija Sinj, demokršćanina, političara i promotora Sinjske alke, danas je u tom istom Sinju postao persona non grata.
Kronologija
Anđela Bešlić u noći 3. ožujka 2002. vraćala se pješice s koncerta. Nekoliko stotina metara od kuće presreo ju je Ivan Bulj i povezao, ali ne prema kući, već je skrenuo s ceste i odvezao je na nepristupačan predio Vidovo, gdje ju je ubio tupim predmetom.
Anđelino tijelo bacio je u jamu samo 500-tinjak metara od kuće i prekrio suhim granjem, a mjesec dana kasnije pronašao ju je prolaznik koji je šetao psa.
Bulj se na kraju sam predao policiji nakon što je shvatio da privatna istraga Anđelina oca vodi do njega. Optužba ga je teretila i da silovao nesretnu djevojku, no za to nije osuđen zbog nedostatka dokaza. Jedini materijalni dokaz koji je pronađen mjesecima nakon ubojstva jest dlaka izuzeta iz Buljeva automobila.
Na Županijskom sudu u Splitu osuđen je za teško ubojstvo maloljetne osobe na 27 godina zatvora. Vrhovni sud potom je kaznu smanjio na 22 godine.
