Na današnji dan 1995. godine u Vili Dalmacija u Splitu potpisana je Splitska deklaracija
Na današnji dan, prije točno 30 godina, u Vili Dalmacija u Splitu potpisana je Splitska deklaracija, ključni dokument koji je označio početak formalne vojne suradnje između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u borbi protiv srpske agresije tijekom Domovinskog i rata u BiH.
Dokument su 22. srpnja 1995. potpisali tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, uz prisustvo tadašnjih čelnika Federacije BiH Krešimira Zubaka i Harisa Silajdžića, te uz posredovanje turskog predsjednika Süleymana Demirela i američkog ambasadora Petera Galbraitha.
Prekretnica u ratu
Splitska deklaracija, punog naziva "Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice", omogućila je hrvatskim oružanim snagama zakonit ulazak i djelovanje na teritoriju BiH u suradnji s Hrvatskim vijećem obrane (HVO) i Armijom BiH (ARBiH).
Deklaracija je potpisana u kritičnom trenutku – grad Bihać bio je pod opsadom srpskih snaga, a međunarodna zajednica suočena s posljedicama srebreničkog genocida. Hrvatska se tada odlučila aktivno uključiti u obranu BiH, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa.
Neposredno nakon potpisivanja deklaracije, uslijedile su zajedničke vojne operacije Ljeto '95 i Oluja, koje su donijele strateški preokret na terenu. Te operacije ne samo da su omogućile oslobađanje velikih dijelova okupiranog teritorija, već su i ubrzale završetak rata, otvorivši put mirovnim pregovorima u Daytonu.
Stručnjaci danas ističu kako je Deklaracija bila presudna za formiranje političkog i vojnog saveza između Hrvata i Bošnjaka, čime je učvršćen Washingtonski sporazum iz 1994. godine.
Povijesni značaj
Splitska deklaracija danas se promatra kao dokument koji je ne samo promijenio tijek rata, već i postavio temelje za obnovu političkih odnosa između dviju država. Njome je potvrđena hrvatska spremnost za suradnju i solidarnost s BiH, te odlučnost da se zaustavi velikosrpska agresija.
Politički analitičari napominju kako je to bio trenutak u kojem su dvije države – svaka s vlastitim izazovima – prepoznale zajedničkog neprijatelja i donijele odluke koje su u konačnici spasile tisuće života.
