U 70. godini umrla je umirovljena operna nacionalna prvakinja Mirella Katarinčić-Toić, jedna od najvećih umjetnica s riječke kazališne pozornice, izvijestili su iz HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci u ponedjeljak.
"Za hrvatsku glazbenu kritiku i struku uopće uvijek je bila jedna od najboljih hrvatska verdijanki. Iza nje su maestralno interpretirani likovi, brojni sjajni koncerti, važne nagrade i uspješan pedagoški rad. Njeni su dosezi i uspjesi obilježili i trajno obogatili hrvatsku kulturu.
U angažmanu Opere tadašnjeg Narodnog kazališta Ivan Zajc, Mirella Katarinčić Toić bila je od 1979. godine (s trogodišnjim prekidom kada je bila u angažmanu njemačkih kazališta) pa do umirovljenja.
Rođena je u Rijeci 1953. godine. Solo pjevanje učila je kod istaknute umjetnice Carmen Vilović, da bi potom diplomirala na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi prof. Ondine Otto-Klasinc. Zvanje magistra solo pjevanja stekla je na Univerzitetu muzičkih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Biserke Cvejić, a potom se usavršavala u Beču u klasi prof. Olivere Miljaković, te na majstorskim tečajevima pri UNESCO-u u Amsterdamu, kao i u klasi prof. Criste Ludwig u Austriji.
Ulogom Giorgette u Puccinijevpj operi “II Tabarro” debitirala je na sceni mariborske Opere 1977. godine, iste godine kada dobiva treću nagradu na Međunarodnom natjecanju mladih opernih pjevača u Puli (predsjednica žirija Giulietta Simionatto), te postaje solisticom Opere u Mariboru , gdje nastupa u ulogama Tosce, Micaele (“Carmen”) i Grofice (“Figarov pir”). Već sljedeće godine ,u Ateni osvaja srebernu medalju na Međunarodnom natjecanju mladih opemih pjevača Maria Callas (predsjednik žirija Titto Gobi), slijede Plaketa za mlade operne nade na skopskim Majskim svečanostima, prva nagrada na natjecanju Opera i belcanto” međunarodnog žirija TV Belgije (Oostende, 1980.), te nagrada na osječkom Analu opere i baleta za izvedbu uloge Fiordiligi (“Cosi fan tutte”, 1981.).
U angažman opernih kuća njemačkih kazališta Vereinghte Städtische Bühnen Krefeld und Mönchengladbach ulazi 1985. godine i ostaje do 1988., kada postaje solistica i prvakinja Opere HNK Ivana pl. Zajca.
Tijekom karijere ostvarila je najveći broj uloga u Verdijevim operama: Leonora u “Trubaduru”, Leonora u “Moći sudbine”, Amelia u “Krabuljnom plesu”, Amelia u operi “Simone Boccanegra”, Traviata, Aida, Giseida u “Lombardijicima”, Desdemona u “Otellu”, Elizabeta u “Don Carlosu”; zatim Puccinijeve heroine: Tosca, Mimi u “La Boheme”, Liu u “Turandot”, Cio-Cio-San u “Madamme Butterfly”; u Mozartovim operama bila je Grofica, Fiordiligi, Donna Anna; u Rossinijevom “Mojsiju” pjevala je Sinaide, bila je Bellinijeva Norma, Offenbachova Giulietta u “Hoffinanovim pričama”, Santuzza u Mascagnijevoj “Cavalleriji rusticani” a posebno je zapažena u tumačenju likova domaće opeme literature – Eva, Jelena, Margita i Amelia u operama Ivana pl. Zajca, Marija u Brkanovićevom “Zlatu Zadra”, Sunčanica Papandopula, Inmerganda u “Porinu” Lisinskog. Pored velikih opemih rola zabilježila je niz koncerata u zemlji i inozemstvu. Bila je solistica pri izvedbama Bachova Magnificata, Beethovenove Devete simfonije, Handelova “Mesije”, Mahlerove Druge simfonije, Verdijeva Requiema i Papandopulove Hrvatske mise. Nastupala je na ljetnim festivalima u Dubrovniku, Splitu, Opatiji, Rijeci, Puli, Krku, Zagrebu. Sofiji…
Pri izdavačkoj je kući Orfej snimila CD s opernim arijama i duetima s prvakom splitske Opere Ratomirom Kliškićem.
Uz aktivnu solističku karijeru, Mirella KatarinčićToić bavila se i pedagoškim radom. Bila je docent solo pjevanja na Pazinskom kolegiju, profesor solo pjevanja na Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci, a bila je utemeljila i svoj Operni studio za mlade pjevačice i pjevače..
Dobitnica je Nagrade grada Rijeke 1992. godine, Nagrade „Milka Tmina“ iste godine i Nagrade hrvatskog glumišta (1996.) za lik Norme u istoimenoj Bellinijevpj operi. Godine 1996. primila je i Odlikovanje za zasluge u kulturi, red Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dobila je i prestižnu, godišnju nagradu “Vladimir Nazor” za ulogu Elizabete u Verdijevu “Don Carlosu” i ulogu Amelije u njegovu “Krabuljnom plesu“.
Svoju posljednju ulogu ostvarila je 2014. kao vlastelinka Larisa u „Evgeniju Onjeginu“ P. I. Čajkovskog, a posljednji put smo je put na riječkoj pozornici vidjeli i slušali prije pet godina, 20. lipnja 2018. prigodom njenog oproštajnog koncerta prije umirovljenja. Slušali smo tada arije Bellinijeve Norme, Verdijevih Amelije i Elizabete, Puccinijeve Tosce i onih ostalih koje su ocrtale životni i umjetnički portret ove iznimne umjetnice.
Pamtit ćemo i njenu jedinstvenu osobnost, njenu privrženost svojoj obitelji, a prije svega njenu iznimnu ljudskost", poručili su iz riječkog HNK.
