Udruga Žrvanj ovih je dana posjetila Zavičajni muzej Benkovac, smješten u impresivnoj Kaštel Benković – utvrdi koja predstavlja zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Ono što je trebao biti klasičan muzejski obilazak, pretvorilo se u iznimno dojmljivo putovanje kroz tisućljeća života na prostoru Ravnih kotara i Bukovice.
Goste je dočekao ravnatelj, magistar povijesti Mate Ćurković, koji je svojim znanjem, pristupom i interpretacijom oduševio posjetitelje. Njegovo vođenje nije bilo tek niz činjenica, nego živa priča koja povezuje prošlost i sadašnjost – i to na razini kakva se rijetko susreće.
Video reportažu iz Zavičajnog muzeja Benkovac možete vidjeti u ovom video od 15:30.
Tragovi prvog hrvatskog imena u kamenu
Jedan od prvih eksponata koji izaziva posebno zanimanje jest ulomak pronađen u Šopotu s natpisom “Branimir dux Croatorum” – Branimir, knez Hrvata. Riječ je o jednom od najranijih spomena hrvatskog imena uklesanog u kamen.
Kako je pojasnio ravnatelj, u muzeju se nalazi replika, dok se original čuva u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Iako nije posve jasno potječe li ulomak iz crkvice sv. Jere ili neke veće sakralne građevine, njegova važnost je neupitna. Pronađen je još 1920-ih godina, a i danas otvara pitanja o ključnim političkim odlukama kneza Branimira i smjeru kojim se razvijala rana hrvatska država.
Liburni, Rim i kontinuitet života
Poseban naglasak stavljen je na antičko razdoblje i prostor nekadašnje Liburnije. Na području sjeverne Dalmacije nizali su se važni gradovi poput Asserije, Varvarije, Aenone, Iadera, Nediniuma, Colentuma i Burnuma. Neki su poznati, dok za druge znamo da su postojali – ali im imena još nisu otkrivena.
Rimljani su preuzeli liburnsko područje, no ono što posebno fascinira jest kontinuitet života. Na temeljima rimskih villa rustica kasnije nastaju ranokršćanske crkve i naselja. Kako je naglašeno tijekom obilaska, nikada se nije radilo o “spaljenoj zemlji” – stanovništvo se miješalo, a današnji ljudi potomci su različitih naroda koji su ovdje živjeli kroz stoljeća.
Bukovica kao krška visoravan s oskudnim raslinjem i Ravni kotari kao plodna nizina od Nina do Prokljanskog jezera čine dva kontrastna svijeta – a Benkovac se nalazi upravo na njihovoj granici.
U muzeju se može vidjeti i maketa Kaštela Benkovića koja vjerno prikazuje njegove transformacije kroz stoljeća. Izvorno je, kako je pojašnjeno, nalikovao tvrđavi Nehaj u Senju, što dodatno svjedoči o njegovoj obrambenoj ulozi.
U srednjem vijeku ime Hrvat nije označavalo narod u današnjem smislu, nego status – pripadnost plemstvu. U tom kontekstu spominju se i moćne obitelji poput Šubića, a nakon poraza u bitci kod Blizne, Gusići preuzimaju kontrolu nad velikim dijelom prostora.
“Da Vincijev top” – priča dostojna filma
Najpoznatiji eksponat muzeja je brončani top, kojeg od milja nazivaju “Da Vincijev”. Njegova priča gotovo je nevjerojatna – pronašla su ga djeca koja ga nisu htjela prodati, zatim je nestao, da bi tijekom Domovinskog rata bio ponovno otkriven – u kokošinjcu, gdje je služio kao hranilica.
Asseria – grad koji je živio 2000 godina
Arheološki dio postava otkriva fascinantnu činjenicu – cijeli kraj broji čak 300 arheoloških lokaliteta. Posebno se ističe Asseria, grad koji je gotovo dva tisućljeća imao kontinuitet života.
Stanovnici su živjeli od poljoprivrede i stočarstva, a bili su i vrhunski kamenoklesari. Zidine su se kroz povijest nadograđivale, osobito u vrijeme seoba naroda, kada su čak i poganski spomenici ugrađivani u obrambene strukture.
Ipak, dolazak velikih seoba označio je i pad urbanog načina života na ovom dijelu Jadrana.
Čovjek i materijali – 50.000 godina razvoja
Jedna od modernije koncipiranih prostorija nosi naziv “Čovjek i materijali”, gdje je razvoj civilizacije prikazan kroz pet osnovnih elemenata: kamen, voda, vuna, drvo i zemlja. Kroz njih se prati ljudska svakodnevica od prapovijesti do danas.
Diorama stare bukovačke kuće posebno je dojmljiva. Na prvi pogled teško je procijeniti potječe li iz 17. stoljeća ili iz 1970-ih godina. Razlog je jednostavan – način života ostao je gotovo nepromijenjen sve do pojave električne energije.
Narodne nošnje i tajna četverokuke
Etnološki dio muzeja otkriva bogatstvo tradicije sjeverne Dalmacije. Izložene su narodne nošnje, no mnoge su zauvijek izgubljene jer su žene nekada pokapane upravo u njima.
Nošnje su izrađivane ručno, najčešće na tkalačkim stanovima, od vune dobivene od ovce pramenke. Posebnu pažnju privlači simbol četverokuke – drevni znak čije značenje ni danas nije u potpunosti razjašnjeno.
Pretpostavlja se da je riječ o simbolu starijem od kršćanstva, koji je mogao predstavljati Sunce, godišnja doba ili imati zaštitnu funkciju protiv uroka. Njegova prisutnost kroz različite civilizacije dodatno produbljuje njegovu tajanstvenost.
Izgubljena baština i benkovački sajam
Jedna od najemotivnijih prostorija muzeja posvećena je uništenoj kulturno-povijesnoj baštini. Većina zbirke stradala je u ratovima, pa danas postoji paradoks – sačuvani su predmeti stari i do 3000 godina, dok oni iz nedavne prošlosti nedostaju.
U tom kontekstu spominje se i benkovački sajam, čiji korijeni sežu u srednji vijek, kada se stoka dovodila iz unutrašnjosti i dalje distribuirala prema obalnim gradovima poput Biograda, Pakoštana i Šibenika.
Posjet koji nadilazi očekivanja
Članovi Udruge Žrvanj nisu skrivali oduševljenje. Posebno ih je iznenadila suvremenost postava, način interpretacije i jasnoća kojom se kompleksna povijest približava posjetiteljima.
No, najveće pohvale upućene su ravnatelju Mateu Ćurkoviću. Njegova stručnost, širina znanja, pristupačnost i iznimno umijeće vođenja obilaska ostavili su snažan dojam. Posjetitelji su ga, bez zadrške, ocijenili najvišim ocjenama, ističući kako upravo ovakav pristup čini razliku između običnog razgledavanja i iskustva koje se pamti.
Zavičajni muzej Benkovac tako se pokazao kao mjesto gdje prošlost nije tek izložena – nego ispričana, doživljena i, zahvaljujući predanom radu ljudi koji ga vode, ponovno oživljena.
