U turizmu i dalje najviše stranih radnika dolazi iz BiH, Srbije, Makedonije, ali rastu brojke i iz Nepala, Indije, Filipina..., a u nadolazećim godinama će rasti i dalje, uvjerena je Marina Cvitić iz Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, gdje se već susreću sa zamolbama radnika iz dalekih zemalja za pomoć i savjet, posebice oko zdravstvene zaštite, piše Večernji.
Lani 45.868, a ove godine već tijekom prvih devet mjeseci o hrvatskim je turistima brinulo nešto više od 48.000 stranih radnika. Uglavnom kao serviri, pomoćni kuhari ili konobari, sobari/sobarice, baštovani..., rasporedili su se duž obale, a u našem glavnom gradu jako često ih viđamo i u lancima brze hrane, kao dostavljače piza, hamburgera, ćevapčića... Turizam nikad nije mogao bez sezonaca, kad ponestane domaćih ljudi, poseže se u negdašnje YU republike, a zadnje dvije, tri godine masovno stižu i s drugih kontinenata.
I to, naravno, ne samo u turizam nego i u druge gospodarske grane, počev od građevine, pa sve do trgovine i prometa. Već lani se tako ukupan broj stranih radnika iz zemalja okruženja poravnao s brojem 'sezonaca' pristiglih na rad u Hrvatsku iz dalekih zemalja, a ove su godine Balkanci po prvi puta malobrojniji. Među zamalo 160.000 radnih dozvola izdanih strancima od siječnja do rujna, iz BiH, Srbije, Sjeverne Makedonije i Kosova stiglo ih je tek nešto više od 72.000. Istovremeno, broj radnika samo iz azijskih zemalja, Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša i Uzbekistana narastao je ove godine na oko 66.000 (tijekom cijele 2023. u top deset nacija Azijaca je bilo nepunih 60.000).
U turizmu dominacija radnika iz Azije još nije uzela toliko maha. Procjene kažu da su oni ove sezone u velikim hotelskim kućama činili između 15 i 20 posto radne snage, ali postotak je i veći kad se pribroje mali turističko-ugostiteljski objekti duž obale i Zagreb s ukupno 33.000 stranaca zaposlenih ove godine u svim gospodarskim granama uključujući turizam.
- Stranaca je još uvijek najviše u građevini, a u turizmu i dalje dominiraju sezonci iz BiH, Srbije, Makedonije, pa čak ih nešto sitno ima i iz Crne Gore. Uz domaće ljudi, naravno. Ali, kad pribrojimo kafiće, lance brze hrane i poslove dostave hrane, vjerojatno smo sa sezoncima iz Azije na 30 posto. Možda je već i svaki treći strani radnik u turizmu iz neke od tamošnjih zemalja - reći će Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, gdje se već susreću sa zamolbama radnika iz dalekih zemalja za pomoć i savjet, posebice oko zdravstvene zaštite.
- U svakom slučaju, njihov broj raste i svakako će rasti i dalje. Plaće u turizmu su za domaće ljude i dalje nedostatne, većina želi bolje plaćene poslove, na duže od nekoliko mjeseci i s urednim radnim vremenom. Radnici iz okruženja, pak, koji su nam kulturološki slični, više nam nisu dovoljni, a i shvatili su da, kad već napuštaju svoj dom, u nekoj zapadnoeuropskoj zemlje mogu zaraditi više nego u Hrvatskoj. Ali, strancima iz dalekih zemalja o kojima govorimo uvjeti su ovdje prilično zadovoljavajući, imaju besplatan smještaj i prehranu, nemaju dodatnih troškova i praktički plaću mogu slati svojim obiteljima - veli Cvitić.
Kao pomoćni radnici u kuhinji, serviri i sl. u sezoni, inače, mjesečno zarade obično oko 900 do 1.000 eura dok na složenijim poslovima kuhara ili konobara, recimo, plaća raste na 1.500 eura. Izazova je, međutim, puno više nego kad se radi o sezoncima iz BiH, Srbije ili Makedonije.
- Mi bez tih radnika ne bi mogli i ne treba imati predrasude, ali neki dođu, a da ne znaju ni riječ engleskog. Dio ih nema ni dana iskustva u turizmu, a znam za slučaj s područja Labinštine sa sobaricom koja nije znala upaliti usisavač, dotad ga nikad nije ni vidjela. Također, neki se obuče kod nas, a onda odu dalje. Znam, recimo, za cijelu grupu Filipinaca koja je kod nas radila samo mjesec dana i onda preko noći nestala - priča Cvitić.
