BBC-jev novinar razgovarao je s dvojicom, rekli su mu kako dobivaju tri dana osnovne obuke, a nakon toga ih šalju na front, ili jako blizu njemu.
Maksim Lucik 19-godišnji je student biologije. Za BBC je rekao kako njega nije pretjerano potresla činjenica da mora postati vojnik nakon manje od tjedan dana obuke. Kaže kako je, nakon 5 godina u izviđačima, osim snalaženja u šumi naučio i kako rukovati nekim oružjem. On je imao 10 godina kada je 2014. godine počela borba s proruskim separatistima, piše N1.
On se sada pridružio svojem 18-godišnjem prijatelju Dmitriju Kisilenku, koji studira ekonomiju. Novinar BBC-ja kaže kako se svi ti mladići ponašaju jednako, odlučili su da više nisu djeca, sada su muškarci koji se malo preglasno smiju kada netko ispriča šalu da bi smirio živce.
“Neki od njih nose štitnike za koljena koji su im premali, kao da su došli uz skateboard koji su dobili za 12. rođendan. Nekoliko njih ima vreće za spavanje, jedan ima podložak za jogu. Dok su čekali bus koji ih je vraćao u bazu izgledali su kao grupa prijatelja koja kreće na koncert, jedina razlika bila je što imaju puške. Svaki od njih dobio je Kalašnjikov”, piše novinar Jeremy Bowen.
“Moramo ih zaustaviti, jer ako uđu u Kijev borba je gotova”
“U kontaktu sam s Dmitrijem i Maksimom te drugim dobrovoljcima. Ovog vikenda sam ih posjetio na njihovim položajima na istočnoj granici Kijeva, gdje su dobili uniforme, oklope te prave štitnike za koljena i kacige.
Vjetar je puhao kroz checkpoint koji su dobrovoljci pokušavali pretvoriti u pravu prepreku koristeći vreće pijeska. Osnovnu obuku koju su dobili, koriste najbolje što mogu”, veli novinar BBC-a.
“Naviknuo sam se na svoju pušku. Naučio sam kako pucati i ciljati u bitci te puno drugih stvari koje će biti ključne u borbi protiv Rusa”, rekao je Dmitrij i dodao:
“Puno sam samouvjereniji jer dobivamo dovoljno taktičkog znanja, znanja o borilačkim vještinama i medicini i kako nešto napraviti nasred bojišta”. U šali je dodao kako želi vidjeti ukrajinsku zastavu kako se viori u Kremlju.
Svima je u glavi isto pitanje, dolazi li rat u Kijev. “Definitivno je i to moguće. Samo ih trebamo zaustaviti ovdje jer ako uđu u Kijev, borba je gotova”, kaže Dmitrij.
“Smrt nije opcija za nas”
Dmitrij i Maksim su iz istog grada blizu granice s Rusijom. Njihov grad trenutno granatiraju, a njihove obitelji još su tamo. Maksim kaže da mu je majka rekla da ostane u skloništu i volontira kuhajući hranu. On ju je, pak, poštedio detalja svoje “misije”.
Dmitrijevi roditelji znali su što radi, najprije je počeo volontirati na izradnji Molotovljevih koktela, nakon nekoliko dana nazvao je tatu kako bi mu rekao da se pridružuje obrambenim snagama. Otac mu je samo rekao da ne glumi heroja.
“Moji roditelji su ponosni na mene”, kaže Dmitrij i dodaje: “Ne bojim se previše, ali strah je u ljudskoj prirodi i naravno da se duboko u sebi bojim. Nitko ne želi umrijeti, čak ni za svoju zemlju. Tako da, smrt nije opcija za nas”.
Dmitrij i Maksim govorili su i o svojim snovima i željama za budućnost. Žele se zabavljati s prijateljima, zavšriti fakultete, izgraditi karijeru i osnovati obiljeti. Njihovi roditelji mole se da im se to sve ostavri i da ih ne smlavi brutalna realnost rata s kojom su se sočili mnogi mladići u europskim ratovima kroz povijest.
