Kada govorimo o povijesnoj baštini Hrvatske, vjerojatno najveći i najvrjedniji trag ostavili su stari Rimljani, mahom na obali i uz nju. Međutim, područje Jadrana nastanjivali su ilirske plemena puno prije dolaska bilo Grka, bilo Rimljana. Iliri nisu imali svoje pismo, ali su imali svoja naselja i utvrde od kojih je malo što očuvano do danas. Primjerice, u Škripu na Braču do danas su sačuvani ostaci ilirskog kiklopskog zida, no prava "priča" nalazi se kod Stolca u susjednoj BiH.
Tamo se nalaze ostaci ilirskog grada Daorson. Njegove kiklopske zidine i megaliti očuvani su dobrim dijelom do danas, a cijeli povijesni lokalitet ne dobiva ni blizu pažnju kakvu ova svjetska senzacija zaslužuje. Naime, iako su povjesničari utvrdili da zidine potječu iz 5. stoljeća prije Krista, sam lokalitet bio je nastanjen najmanje 15 stoljeća prije Krista. To znači da su na tom području obitavale najstarije svjetske civilizacije, uz bok onima u Mezopotamiji ili Egiptu.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća meksički istraživač Robert Salinas Price uzburkao je javnost svojom pretpostavkom da je Daorson antička Troja, a sudeći po megalitskoj gradnji, moguće je da Daorson nije ni ilirski, ni helenistički grad, već nešto daleko starije.
O impresivnosti Daorsona svjedoči i sljedeći podatak: Građevinu su činile tri cjeline od kojih je središnja bila citadela – akropola koja je bila opasana "kiklopskim" zidinama od golemih kamenih blokova. U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja. Ostaci planski organiziranog naselja prostiru se istočno i sjeveroistočno od akropole, izvan utvrđenog dijela.
Ostatci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, na uzvisini od 280-290 m nadmorske visine s koje se pruža pogled na plodnu stolačku dolinu u Hercegovini.
Ovih dana posjetili smo Daorson, uživajte u prekrasnim prizorima:
Daorson je lani posjetio i splitski pustolov Jurica Galić Juka.
U nastavku pročitajte više od Daorsonu, tekst prenosimo sa službene stranice općine Stolac.
Daorson (grč.ΔΑΟΡΣΩΝ) je bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve. Ostaci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, blizu Stoca u Hercegovini. Činile su ga tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana »kiklopskim« zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj).
U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja. Daorsi su preuzeli grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora za vino te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz je brončana kaciga ukrašena nizom grčkih likova: Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji. Pronađeni su i ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i Ilirski reljef s trinaest zmija i pet pari orlovskih krila. U jednom manjem objektu pronađena je kovaonica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. god. pr. Kr., te 9 s grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Važnost novca je bila velika, značila je neovisnost plemena Daorsa, ali i potvrdu da su imali razvijen obrt, kulturu i trgovinu s drugim narodima. Stari helenistički grad Daorson smješten je na lokalitetu Gradine i Banje u Ošanićima, općina Stolac, a sastavljen je iz tri vezane cjeline čiji je razmještaj uvjetovan konfiguracijom terena. Središnji dio zauzima dominantna Gradina ili Akropola kojoj s južne i jugozapadne strane stoje podgradinske terase na Grebenu, dok se s istočne strane širi predakropolski prostor na Banjama sa stambenim i gospodarskim, te trgovačkim dijelovima naselja. Poznato je kako je od 167. godine p.n.e. Neretva bila sjeverozapadna granica Rimske republike na Balkanu, pa i granica Daorsa, koji su u okviru te države uživali neku vrstu autonomije. U to doba Daorse su iz pravca rijeke Cetine napadali Delmati, moćno ratničko pleme, čija se vlast u nekim razdobljima pružala preko Cetine u pravcu rijeke Neretve. Zbog učestalih delmatskih napada Daorsi su se 158. godine p.n.e. žalili rimskom senatu. Rat protiv Delmata se vodio od 156. do 155. godine p.n.e., a Rimljani su krenuli u ratne operacije protiv Delmata iz Narone (u blizini današnjeg Metkovića), gdje su imali jako uporište i potporu Daorsa. Oni su Neretvu štitili od Delmata i prije dolaska rimske vojske u Naronu. U tom ratu Delmati su teško poraženi i oslabljeni za duže vrijeme.
U vrijeme ratova između Cezarovih i Pompejevih pristalica na našoj obali Jadranskog mora opet su se Delmati našli na jednoj strani, a Daorsi na suprotnoj. Pompejev legat je 49. godine p.n.e. stupio u savez s Delmatima i njima pridruženim plemenima. U ova Delmatima pridružena plemena sigurno nisu spadali Daorsi, jer Cezarov pretor Vatinius započinje ratne operacije protiv Delmata najkasnije u proljeće 45. godine p.n.e. Gotovo je sigurno da su Delmati baš u to vrijeme (44./43. godine n.e.) napali centar Daorsa, grad Daorson, i potpuno ga razorili. Iz podataka o ratovima rimskog pretora Vatiniusa protiv Delmata može se prilično točno utvrditi vrijeme uništenja grada Daorsona i definitivnog prekida života u tom gradu. Arheološki materijal s utvrđenja datira iz druge polovice 1. stoljeća p.n.e., što se podudara s pretpostavljenim vremenom napadaja na grad i s prekidom života u njemu.
U vrijeme propasti Rimske republike (oko 27. godine p.n.e.) Daorsi su imali 17 dekurija (rimskih općina), a u početku Rimskog carstva Delmati su imali čak 342 dekurije, što dovoljno govori o odnosima snaga nakon ratova. Tada je uništen dio plemena Daorsa. Na ruševinama grada Daorsona nikada kasnije nije nastalo trajnije naselje. Pojedinačni i rijetki nalazi zastupljeni su na tom prostoru iz raznih epoha i stoljeća, pa i najnovijeg vremena, jer su se ljudi tamo često kretali. Kasnije se novi centar Daorsa razvio u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca, početkom 1. stoljeća p.n.e. kao municipij Diluntum.
Prve podatke o arheološkom nalazištu danas poznatom kao Daorson objavili su K. Hörmann i V. Radimsky 1892. godine. Detaljno geodetsko snimanje terena izvršeno je 1956. godine. Najopsežnija istraživanja su izvršena uz jugozapadni toranj i glavna gradska vrata, kao i djelomice uz megalitski zid s unutrašnje i vanjske strane. Detaljno je istraženo gradsko šetalište s južne strane Akropole uz Veliku gomilu, gradska stubišta te malo svetište ili hram i prostor oko sjeverozapadnog obrambenog tornja. Istraživački radovi su obavljeni i na gradskoj cisterni, na prostoru uz sjeverni i istočni poprečni bedem, na Velikoj gomili i kod sjeveroistočnog tornja gdje su otkrivena druga, pomoćna ili sjeveroistočna gradska vrata. Na Grebenu je otkriveno desetak stambenih objekata, a na Banjama niz objekata razne namjene. Paralelno su od 1963. godine, u nekoliko kampanja, vršeni konzervatorski radovi na megalitskim zidovima, ali su bili nedovoljni, pa su već otkriveni objekti ponovo zakopavani, štiteći ih tako od utjecaja atmosferilija i podrhtavanja tla. Kompletan pokretni materijal s lokaliteta iskopan tijekom svih ovih godina nalazi se u depou Prahistorijskog odsjeka Arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Danas, više od tri i pol tisuće godina kasnije, Daorson svojim megalitskim zidinama svjedoči teretu godina. Stoljeća silne i slavne povijesti danas nisu pretočene u turističku atrakciju. Tako su tek nedavno postavljene klupice i kante za otpatke na vidikovcu pred kompleksom. Također, do prije pola godine bilo je gotovo nemoguće doći automobilom do ovoga lokaliteta, no aktivnostima Federalnog ministarstva za obrazovanje, kulturu i sport put je popravljen i otpočeti su određeni koraci na promoviranju atraktivnosti ovoga nalazišta
Arheološko područje Helenističkog grada Daorson u Ošanićima kod Stoca proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine objavljeno je u Službenom glasniku BiH, broj 15/03. a na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 21. do 27. siječnja 2003. godine. Službene novine Federacije BiH, br. 2/02 i 27/02.
