Bio je to još jedan obični radni dan na Gripama, parketom je odzvanjala lopta, u uredima se užurbano prikupljala dokumentacija za prijavu za organizaciju završnice Kupa Krešimira Ćosića... Bio je običan dan, ali samo naizgled. Dolje u hodniku ispred svlačionica, sa suzama u očima, naša Milica Kardum odradila je svoj posljednji radni dan na Gripama. Teta Milica nakon 42 godine rada, od čega preko 28 godina u KK Splitu otišla je u zasluženu mirovinu. Davno je bio 20. kolovoza 1992. godine kada je iz Diokoma (bivša Jugoplastika) došla na Gripe i prvi put oprala parket, svlačionice, dresove... Još odavno je kazala tajnici Heleni, onim svojim oštrim, bespogovornim, ali opet blagim glasom.
- Da ti nije palo na pamet nešto mi organizirati.
Oh, da imali smo u planu da izađe na parket, da je publika pozdravi. Nedavno smo u mirovinu ispratili šeficu računovodstva Zoru Tonković, doživjela je ovacije tribina, ostat će žal što s njom nije bila i naša teta Milica. Naravno, Helena, ona je oduvijek bila posebno draga našoj teti Milici ("ona mi je ko' kćer", često je govorila) u tajnosti je okupila sve zaposlenike, kupili smo prigodni poklon, dozvali tetu Milicu u Žuti salon, u trofejnu salu, pozdravili se s njom tamo gdje su najvažnije stvari našeg kluba. Nije izostala prigodna riječ direktora Ede Blaževića, nekoliko besjeda Ante Grgurevića kojeg se teta Milica sjeća kao dječaka.
- Bilo je puno lijepih trenutaka, uh koliko je djece prošlo kroz klub. Ne bih nikoga izdvajala, svi su mi bili dragi. Meni je bilo najvažnije da su dobro odgojeni - kazala je teta Milica na odlasku s Gripa.
Da, samo odlazak, jer to nije rastanak, uvijek će biti dio Žute obitelji. A njeno mjesto u VIP loži Gripa je čeka... Zaslužila je!
