"Bolje biti pijan nego star", zapjevat će Loša i njegov Plavi orkestar u kolovozu 2024. godine na Sustipanu. Ma i zaplesat će se uz "Život ide dalje, život brzo prolazi". Sarajevski glazbenici donijet će Splitu duh osamdesetih i new primitivsa. Od tada su imali 8 albuma i preko tisuću koncerata, ali malo koji je bio na bivšem groblju koji još krije kosti pokojnika neprenešenih na Lovrinac.
U borbi za pijetet tih zaslužnih Splićana pridružila se i Puljkova gradska vlast obećavši kako će inzistirati da se izvođači prilagode lokaciji, odnosno da njihova izvedba bude unplagged, a capella i slično. Dogradonačelnik Bojan Ivošević najavio je da će manifestacije biti na double checku, da će dogodine vlast biti znatno stroža na temelju toga kako je netko to organizirao ove godine.
Vlasnički list tuge i bola
Aris Zlodre (DP) bio je na sjednici Gradskog vijeća vidno ganut jer prethodne gradske vlasti nisu imale ovakav stav. Najradije bi da se na Sustipanu ne događa ništa osim košnje trave. Unplagged.
- Mene ste kao Splićanina stvarno obradovali sa ovom temom Sustipana jer jedna od mojih želja je da se na Sustipanu ne događa ništa. Sustipan je groblje, groblje mojih predaka. Dirnut sam. Može vam to zvučat smišno jer niti jedna gradska vlast se nije potrudila oko toga za sada. Tako da vam s ovim zahvaljujem u ime nas par tisuća koji su ostali u gradu. Fala vam na tome.
Nije mogao više ništa reći jer su krenule suze. Moglo bi se reći da se momentalno javno uknjižio u knjigu vlasnika tuge i bola. Za Sustipan, kao jednu od 29 lokacija za manifestacije, predviđena je najviša emisijska razina buke od 88 decibela, a one imisijske od 65 decibela. Puno ili malo, kako kome.
Deložacije stižu i mrtve
Sustipansko groblje primalo je pokojnike od 1825. godine. Francuska vlast poradila je na higijeni i općem stanju zdravlju puka i odlučila da se mrtvaci pokapaju van naseljenih mjesta jer crkve u gradu nisu ih mogle primiti više ma koliko im nasljednici bili bogati i željeli biti bliže oltaru. Prvo se na Sustipanu pokapala sirotinja, a napunilo se na 14.000 kvadratnih metara do 1931. godine, kad je groblje i zatvoreno, više od 38 tisuća pokojnika. Neki tvrde i 50 tisuća.
Naš najpoznatiji povjesničar umjetnosti i arheolog dr. Ivo Babić kazao je da za mrtvace pokopane na Sustipanu nije pogodan izraz pokojnici jer "deložacije stižu i mrtve, i mrtvi imaju svoju sudbinu, ne samo duše nego i tjelesni ostaci."
Naime, nova vlast je krenula u preseljenje grobova, posmrtnih ostataka na groblje Lovrinac. Trajalo je to od 1958. do 1962. godine. Mnogi su i danas potreseni tim činom. Vlast je prepuštala vlasnicima grobnica da sami prebacuju svoje najmilije, ali bilo je puno slučajeva da su mrtvi ostali jer im rodbina nije imala sredstva za to ili nisu marili ili nisu uopće imali nasljednike. Koliko ih je potom odneseno na Lovrinac u zajedničku grobnicu i koliko ih i sad ima na Sustipanu zapravo se ne zna.
Sjetna semantika
"Salona se primjerice, u antičko doba proširila iz središnje jezgre na istok i zapad prekrivši starija groblja. Mnogi stariji spomenici završili su u gradskim bedemima kao kamena građa. No, Sustipan, za razliku od salonitanskih nekropola, nije stajao na putu Splitu u ekspanziji. Nije tako ni blizu 'gospodarskih i 'drugarskih' vila što su u to doba prisvojile padine Marjana, koji je i danas na papiru zelena, zaštićena zona. Groblje je valjda smetalo u psihološkom smislu svojom sjetnom semantikom smrti!? U kulturi XX stoljeća mrtvi, čini se, smetaju živima.
Groblje je premješteno, spomenici su maknuti no, najveći broj mrtvaca nije preseljen. Njihovi su grobovi i biljezi uništeni i čak pokradeni. Kralo se i prodavalo, kamen i mramor; korištene su i opeke, izvučene iz grobnih komora. Čini se da se vise zurilo u svijetlu budućnost. Treba li više kriviti (nije na nama da sudimo!) 'gospodu' ili 'drugove', premda ova opozicija nije prikladna zbog međjusobnih transmutacija i transformacija. Sustipan je tema o kojoj će raspravljati ne samo povijesničari umjetnosti nego i antropolozi. Nije jednostavno objasniti zašto je Split sravnio groblje svojih predaka, ne onih dalekih nego onih kojih su se sjećali - djedova, baka ali i roditelja", napisao je dr. Babić prije 30 godina.
Ljubav usprkos
Možda tadašnja splitska elita koja se natiskavala i gradila vile na Mejama nije podnosila da na vrhuncu moći, s južne strana Marjana, gleda ispred sebe u groblje da ih podsjeća ... kako život ide dalje, život brzo prolazi...
Na Sustipanu, nekad poluotočiću, prije više od 30 godina počeli su koncerti lakih glazbenih nota. Za rata je bila promatračnica prema ratnim brodovima agresora s mora. Danas, tri desetljeća poslije, moglo bi se reći, održala se tradicija održavanja raznih skupova, od glazbenih izvedbi do prakticiranja tai chi joga. A čuvenih osamdesetih nije bilo toliko stanova ni apartmana, u parku se trava nije toliko šišala ni grmovi podrezivali.
Bila je to omiljena škuribanda za splitske tinejdžere koji su slavili ljubav usprkos.
