Filip Zavadlav podijelio je hrvatsko društvo čim je uhićen u jednom splitskom kafiću nakon što je 11. siječnja 2020. godine u centru Splita, u po' bijela dana, ubio troje ljudi. Odmah po objavljivanju identiteta žrtava koje je Zavadlav usmrtio automatskom puškom krenulo je ludilo na internetu - trostruki ubojica dobio je tisuće onih koji su ga podržali, a tisuće njih i gotovo šest godina kasnije smatraju ga - junakom.
Zavadlav je zahvaljujući podršci na Facebooku dobio i svog prvog odvjetnika, a status svojevrsne robijaške zvijezde podgrijavali su i mediji i društvene mreže. Zavadlav je kreirao drame na suđenjima, komentiralo se što je odjenuo i kakva mu je frizura, a sadržaji o njegovom životu i prošlosti postali su vruća roba za novinare, kreatore i redatelje dokumentarnih filmova.
Nakon prvog suđenja 2021., Filip Zavadlav osuđen je na 40 godina zatvora, ali je Visoki kazneni sud 2022. ukinuo presudu zbog nejasnoća u motivima i postupku. U ponovljenom postupku ponovno je dobio 40 godina, ali je zahvaljujući žalbi Visoki kazneni sud 3. listopada 2025. preinačio presudu i konačno ga pravomoćno osudio na 35 godina dugotrajnog zatvora, uz uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.
Pojavila se Facebook stranica o robijašima, čitaju je tisuće ljudi
Vijest o smanjenju kazne Filipa Zavadlava sa 40 na 35 godina poklopila se s uzletom Facebook stranice Dnevna doza robijaša čiji administrator ne krije svoje simpatije prema Zavadlavu i još nekim robijašima koje su proslavile novine i TV emisije. Facebook stranicu Dnevna doza robijaša prati 57 tisuća ljudi, a dvije glavne "zvijezde" su Filip Zavadlav i bosanskohercegovački kriminalac Zijad Turković, pred sudom BiH osuđen na 40 godina zatvora zbog više kaznenih djela među kojima su organizirani kriminal i ubojstvo trudnice.
Administrator stranice u posljednjih je nekoliko tjedana intenzivno objavljivao fotogafije sa suđenja Filipu Zavadlavu, detalje iz njegove biografije, ali i potpuno izmišljene replike sa suđenja. Lajkovi se broje u tisućama.
Vrhunac Facebook obmane došao je kada je stranica objavila lažnu vijest da je predsjednik Milanović pomilovao Filipa Zavadlava. Tako se najpoznatiji splitski ubojica ponovno vratio na status Facebook slave koju je imao i nakon ubojstva - masa ljudi navija da ga se oslobodi i tisuće ljudi opravdavaju njegov postupak.
Objave u kojima se navodilo da "Milanović razmišlja da pomiluje Zavadlava" ili "Milanović pomilovao Zavadlava" skupile su nekoliko desetaka tisuća lajkova.
Zašto se narod identificira s trostrukim ubojicom?
Da Filip Zavadlav za desetke tisuća ljudi nije negativac potpuno je jasno već šest godina. Kako je moguće da se ljudi identificiraju s trostrukim ubojicom pitali smo kriminalista Tonćija Prodana koji kaže da je podrška Zavadlavu počela kada su se saznali identiteti njegovih žrtava.
"Od samog početka slučaja Zavadlav bilo je poznato da su žrtve bili ljudi iz narko-miljea. To je stvorilo određenu predodžbu u javnosti – Filip Zavadlav počeo se doživljavati kao netko tko je uzeo pravdu u svoje ruke. Ljudi su, u nekoj mjeri, u njemu prepoznali vlastiti bijes prema nemoći sustava. Problem droge je u društvu percipiran kao ozbiljan, a većina građana ima osjećaj da institucije ne uspijevaju pronaći rješenja.
U takvom kontekstu nastala je slika o Zavadlavu kao o nekome tko je bio zlostavljan, prepušten sam sebi, i koji je na kraju ‘sam riješio problem’. To, naravno, nije opravdanje za zločin, ali objašnjava zašto se dio javnosti s njim identificirao.
Nepovjerenje u pravosudni sustav kod nas nije bez osnove. Ljudi imaju dojam da se pravda teško postiže, a to je uvijek najlošije poglavlje kad govorimo o povjerenju između građana i države. Tome pridonosi i popularna kultura – filmovi i serije prepuni su likova osvetnika i ‘vigilantea’ koji zaobilaze zakon da bi uklonili negativce. U slabijim državama, gdje institucije ne funkcioniraju, takav mentalitet može otići predaleko – u formiranje odreda smrti, kao što smo vidjeli u dijelovima Južne Afrike ili Meksika, gdje vlada korupcija i strah. Srećom, mi nismo takva država.
Kao netko tko se bavi forenzikom i prevencijom, mogu reći da je ključno ojačati pravosudni sustav. U manjim sredinama policija se često suočava s nedostatkom ljudstva, ali su se kapaciteti posljednjih godina pojačali – u nekim postajama i za 300 posto. Uz to, potrebna je ozbiljna reforma pravosuđa, bolja komunikacija između institucija i veća prisutnost policije u zajednici. Tek tada građani prestaju tražiti pravdu izvan zakona", kaže nam Prodan.
Može li ga Milanović uopće pomilovati?
Zavadlavovi obožavatelji koji na Facebooku zazivaju njegovo pomilovanje i izlazak na slobodu nemaju nikakvog razloga radovati se. Teoretski, Milanović može pomilovati svaku osobu koja dobije pravomoćnu presudu. U stvarnosti - neće se dogoditi da predsjednik države pomiluje trostrukog ubojicu Zavadlava.
U Hrvatskoj predsjednik ima ustavno pravo pomilovanja, što znači da Zoran Milanović može pomilovati svakog pravomoćno osuđenog građanina, neovisno o kaznenom djelu.
Postupak ide tako da osuđenik ili netko u njegovo ime podnosi zahtjev Ministarstvu pravosuđa, koje prikuplja mišljenja i prosljeđuje ga Uredu predsjednika. Predsjednik donosi konačnu odluku — može oprostiti, smanjiti ili ublažiti kaznu, ili brisati osudu iz evidencije.
Ne može pomilovati osobe koje još nisu pravomoćno osuđene, niti kazne izrečene od međunarodnih sudova. Odluke predsjednik donosi samostalno, uz mišljenje Komisije za pomilovanja, ali nije vezan njezinim preporukama.
Mesić pomilovao Anu Magaš, Kolinda Huanita, a Tuđman - tisuće ljudi
Bilo je u hrvatskoj recentnoj povijesti nekoliko ljudi za čije se pomilovanje uvjetno rečeno - "navijalo".
Ana Magaš je 2004. godine u Zadru ubila supruga, tvrdeći da je to učinila u nužnoj obrani nakon dugotrajnog zlostavljanja. Prvotno je osuđena na 9 i pol godina zatvora, no kazna joj je u ponovljenim postupcima smanjena na 5 godina. Prekoračila je, kako je presudio sud, nužnu samoodbranu.
Predsjednik Stjepan Mesić ju je 2008. pomilovao, ublaživši kaznu na 3 i pol godine zatvora.
Odluka je donesena uz obrazloženje da se Magaš u zatvoru dobro ponašala, da je njezina kazna bila stroža od usporedivih slučajeva i da ne postoji opasnost od ponavljanja djela. Nakon pomilovanja, puštena je na slobodu iste godine.
Bilo je još pomilovanja koje pamtimo.
Huanito Luksetić, oboljeli od multiple skleroze, osuđen je na dvije godine zatvora jer je uzgajao marihuanu za vlastite medicinske potrebe. Njegov slučaj izazvao je veliku javnu raspravu o humanosti zakona i medicinskoj upotrebi kanabisa.
Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlučila ga je pomilovati, navodeći njegovo teško zdravstveno stanje kao ključan razlog. Nakon što je podnio zahtjev i dovršena procedura, pomilovanje je potpisano. Time je Huanitu oproštena kazna, a slučaj je postao simbol rasprave o potrebi promjene zakona i većem razumijevanju medicinskih razloga za posjedovanje i uzgoj kanabisa.
Predsjednik Tuđman pomilovao je tisuće ljudi. Prema nekim podacima bilo je ih je više od 2000 u periodu njegove vladavine.
Što nas toliko privlači čitanju o ubojicama?
No, nije samo Zavadlav ubojica koji intrigira ljude. True crime sadržaj na Netflixu skuplja milijune pregleda, a jako su gledani i domaći true crime sadržaji, poput Dosjea Jarak.
"To je, zapravo, neka vrsta paralelne stvarnosti. Ljudi osjećaju odbojnost prema zlu, ali ih ono istodobno uzbuđuje i fascinira. U true crime sadržajima prelaze se granice – doduše, virtualne granice.
Serijski ubojice se u tom kontekstu često percipiraju kao moćni ljudi, gotovo kao da posjeduju neku silu koju obični ljudi nemaju. Zbog toga dolazi do glorifikacije – ne nužno opravdavanja, nego opsesivnog zanimanja za moć, kontrolu, tamu.
S druge strane, mnogi ljudi nose vlastite traume, krivnju i pogreške pa ih, u nekom, paradoksalnom smislu, gledanje true crimea može im pružiti osjećaj olakšanja – kao da se, uspoređujući sa zlom koje vide na ekranu, prisjete vlastitog dobra i svojih granica", zaključuje Prodan.
