Prevlada li aktualni službeni stav koji krivicu za širenje covida među korisnicima Doma za starije i nemoćne osobe u splitskoj Vukovarskoj ulici prebacuje na virus, članovi obitelji preminulih nemaju velikih izgleda u eventualnim sudskim postupcima za naknadu štete. Istina, nisu bez šansi, odgovornost za štetu utvrđuje se po blažim kriterijima nego kaznena, no znatno lakše bi stigli do pravosudne zadovoljštine zaključe li državnoodvjetnička istraga i sudovi da u onome što se dogodilo - zaraženo 68, preminulo 18 ljudi - osim virusne, ima i ljudske odgovornosti.
"Sve ovisi o činjenicama"
Index je kontaktirao sedmero odvjetnika koji su, redom, zanijekali da ih je itko od obitelji preminulih kontaktirao. Samo dvoje bilo je spremno s imenom i prezimenom govoriti o svome viđenju situacije. Prvo Anto Nobilo:
- Sve ovisi o činjenicama. Ako bi se utvrdilo da su neki djelatnici Doma prekršili svoje obveze i da je uslijed njihove greške došlo do ovih teških posljedica, s jedne strane to bi bilo kazneno djelo, a s druge, moglo bi se tužiti vlasnika Doma, Županiju ili već koga, za naknadu štete, jer su odgovorni ljudi u Domu počinili kazneno djelo uslijed čega je nastupila smrt više osoba. Dakle, ključna je stvar da se utvrdi da je načinjen propust i uzročno-posljedična veza između tog propusta ili krive radnje i smrtne posljedice - kaže Nobilo.
"Ako je virus kriv, onda ništa"
Hipotetski, da mu se obrati srodnik preminule osobe koja želi tužiti vlasnika Doma, što bi mu savjetovao?
"Ako je, kako kaže Vili Beroš, virus kriv, ništa od toga. Pratio sam površno, ali imao sam dojam u početku da je očigledno došlo do propusta. Međutim, kasnije su ovi iz Stožera očito stali iza stava da nije načinjen propust. Jedino, po mome 'nosu', po iskustvu zaključujem da nije sve do kraja čisto, jer kada je bila tiskovna konferencija na kojoj su se branili, reagirali su panično. Jedan za drugim su se bez reda javljali, svak je htio još nešto dodati, uvjeriti, kao da nisu sigurni, ali to nije dokaz, nego dojam", naglašava Nobilo.
Udruženo prikupljanje dokumentacije
Rok za pokretanje odštetnog postupka je tri godine. Znajući za dinamiku rada hrvatskih sudova, pitanje je hoće li se u tom razdoblju utvrditi ičija kaznena odgovornost. Što činiti bude li kazneni postupak trajao duže od tri godine?
"Mogu se obitelji, jedna ili više, složiti, prikupiti dokumentaciju, zatražiti nezavisnu liječničku ekspertizu od relevantnih vještaka i ako bi ona ukazivala na određene propuste, onda mogu direktno tužiti, ne čekajući kazneni postupak. U tom slučaju imaju određenu sigurnost", preporučuje Nobilo.
Da se odvjetniku Branku Šeriću obrati netko iz obitelji preminulih, savjetovao bi "ispitivanje svih okolnosti".
"Kad je došlo do razvoja bolesti, je li se ona mogla i trebala ranije utvrditi. Ako su opći znakovi bolesti bili prisutni, onda je trebalo provesti testiranje. Ako se to nije učinilo, a potom je došlo do pogoršanja zdravlja, pa čak i smrti, moglo bi se smatrati da se radi o kaznenom djelu iz članka 181. Kaznenog zakona – nesavjesnom liječenju“, govori Šerić za Index.
Neovisni kazneni postupak
Koliko inspekciji nalazi otežavaju šanse eventualnih tužitelja?
"Ne bi smjeli, jer kazneni se postupci moraju odvijati neovisno. Interni nalazi Ministarstva zdravstva ili socijalne skrbi mogu biti inicijatori postupaka po službenoj dužnosti ili ako netko krene u postupak kaznenom prijavom, to može biti samo jedna od indicija, ali dokazi se izvode u kaznenom postupku. A dokaz je vještačenje", upozorava Šerić.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
