Petak je bio posljednji u nizu sunčanih dana, a mnogi su ga iskoristili za boravak na otvorenom. Jučer poslijepodne put nas je odveo u Poljica, točnije na Perun, ili kako ga neki zovu Poljičku planinu.

Cilj je bio posjetiti tugarsko “Etno-eko selo” Ume koje priča o davno zaboravljenom vremenu. Iako je proces obnove napuštenih starih kuća tek u početnoj fazi, svatko tko posjeti ovu lokaciju može vidjeti da su turistički potencijali “beskonačni”.

Etno-eko sela odražavaju dalmatinsku pučku kulturu i graditeljske običaje. Sela su to koja su nastajala stoljećima, građena u skladu s prirodnim zakonitostima svoga kraja, i to je upravo ono što nude današnjim gostima – povratak prirodi obogaćenoj kulturnom tradicijom.

Nakon toga penjemo se planinarskom stazom prema grebenu Peruna odakle “puca” veličanstven pogled na Dugi Rat, Jesenice, Podstranu, Brač, Hvar, Mosor…

A na jednoj stijeni na samom grebenu, visoko iznad litica, sjedi čovjek odjeven u tradicionalnu poljičku odjeću i gleda prema moru, prema Donjim Poljicima. Iz daleka se teško razaznaje je li na stijeni sjedi čovjek i uživa u pogledu, no približavanjem postaje jasno da se radi o kipu.

U nastavku uživajte u fotogaleriji.