Profesor Mario Uroš iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo osvrnuo se na tu odluku tijekom gostovanja u središnjem Dnevniku HTV-a.
"Od početka je naginjalo u tom smjeru jer smo prvi dan ušli u neboder i vidjeli o kakvim se oštećenjima radi. Međutim, htjeli smo dati priliku tom neboderu, da se napravi kvalitetna analiza kako bi se na temelju zaključaka odlučilo hoće li se zgrada rušiti, obnavljati ili djelomično sanirati", rekao je za HTV.
Napomenuo je da su analize uključivale stručnjake s Građevinskog fakulteta, Fakulteta elektrotehnike i računalstva, društva za bespilotne letjelice, civilne zaštite i vatrogasaca. Objasnio je kako je konačna odluka o rušenju donesena na temelju kombinacije različitih metoda.
"Materijal unutar zgrade potpuno je degradiran"
"Počeli smo vizualnom metodom, pratili sve elemente zgrade, zatim na temelju mjernih uređaja za praćenje pukotina - jesu li se širile, skupljale, kakvog su tipa, jer nije svaka pukotina jednako opasna", kazao je, dodavši da su provedena i mjerenja ubrzanja te provjere eventualnih pomaka u zgradi.
"Ako bi neki stup dodatno pukao ili se pomaknuo, to bi se osjetilo mjerenjem vlastitih frekvencija. Na kraju smo obradom i analizom svih podataka utvrdili pravo stanje konstrukcije", naveo je.
"Materijal unutar zgrade potpuno je degradiran zbog visokih temperatura u požaru. Beton koji je bio na tako visokim temperaturama sada izložen vanjskim vremenskim uvjetima jer su prozori polomljeni, upija vlagu, bubri i može se raslojiti, što smanjuje njegovu nosivost", ustvrdio je.
Kazao je kako su velike pukotine na nekoliko ključnih nosivih elemenata.
"Radi se o posmičnim pukotinama koje uzrokuju krti lom konstrukcije, pri čemu se urušavanje može dogoditi bez ikakvih prethodnih znakova. Tu se praktički trenutačno ruši dio konstrukcije, a nitko ne zna hoće li to uzrokovati kolaps i drugih dijelova zgrade", upozorio je.
"Vibracije mogu narušiti trenutnu statiku"
"Budući da je riječ o armirano-betonskoj konstrukciji, unutrašnjost čini mreža armature i šipki koja povezuje praktički cijeli sustav, što dodatno naglašava ozbiljnost situacije", nastavio je. Nakon što je odlučeno da se ide na rušenje, postavlja se pitanje kako to izvesti - mehanizacijom, kat po kat, ili miniranjem u nekoliko sekundi.
"Treba biti svjestan da bilo koje vibracije mogu narušiti trenutnu statiku tornja. Maleni potres, snažan vjetar, pa čak i krhotine koje mogu letjeti, ali bilo koje podrhtavanje ili vibracije, glodanje ili bilo kakvi građevinski radovi šireg obujma na toj građevini jednostavno ne dolaze u obzir jer je preopasno za ljude koji bi to radili", naveo je.
Dodao je da je osobnog mišljenja kako je miniranje najjeftiniji, najbrži i najsigurniji način uklanjanja. "Naravno, za to treba napraviti projekt i osigurati područje. Ispod zgrade prolazi centralni toplovod, ali sve se to može organizirati i relativno brzo izvesti. Konačnu odluku donijet će nadležni", zaključio je.
