Danas je 70., okrugli rođendan, Slaviše Žungula. Velikog napadača Hajduka, reprezentativca, bijele sedmice, lukavog lisca, govorili su. Koji je znao nezainteresirano izgledati na terenu 80 minuta i onda u zadnjih deset odlučiti derbi, golom u par poteza.
A jedna od najbitnijih priča naših djetinjstava, nikada nije ni završiila. Jer Žungul je naprasno otišao i nikad se nije vratio. Znao se on ljeti pojaviti u Splitu, čak i odigrati neku reviju malog baluna, ali u bijeli dres više nikad. U biti, na Poljudu nikad nije zaigrao. Eeee, šta bi to bilo da je "zapalio" veliki stadion. Slaviša Žungul, golgeter sa Starog placa, kojeg smo voljeli. Te šampionske 79., nekako je spetljao uspješnog hajdukovog tajnika Antu Žaju, da mu izda dozvolu za igranje malog nogometa u SAD-u, u zimskoj prvenstvenoj pauzi te se početkom proljetog dijela priključi bijeloj momčadi, koja je te sezone 78/79 vodila mrtvu trku sa Dinamom za prvaka bivše države.
"Preko bare" su tada počeli ulagati u dvoranski mali nogomet. Neku vrstu "amerikanade", brzi nogomet sa "špondom", kao u hokeju, govorilo se tada po Splitu.
I išlo ih je. Bilo je i publike i TV prava. Slaviša je postao Stiv Zungul. Slikavali su ga kao kralja malog nogometa, bio je najbolji strijelac i igrač New York Arrowsa, imao je stol u opjevanoj diskoteci "Studio 54" na Manhattanu i živio američki san. Navodno je u Ameriku pojurio za Moni Kovačić, slovenskom pjevačicom i starletom, koja je već živila u SAD-u.
Ivić je te šampionske '79., lansirao tada mladog Zlatka Vujovića koji će brzinom eksplodirati u špici Hajduka i donijeti nam tu tako željenu titulu prvaka. Ostaje za anale da su Žungul i Zlatko odigrali samo jednu utakmicu zajedno u napadu Hajduka, kada je u posljednjem kolu jesenjeg dijela te sezone došlo "Sarajevo" predvođeno strašnim Sušićem i kraj Plinare dobilo porciju od 5:0. Ostavivši vječito pitanje pod starom murvom: "Šta bi bilo da je bilo?"
Slali su poslije iz Hajduka i Gagu u SAD na pregovore, ali nije se moglo. Žungula je zastupao zagrebaćki odvjetnik Silvije Degen.
Pa se onda pričalo kasnije kako će nam se vratit bar za "Hamburger", ali od svega samo pusti snovi. Sve u svemu Žungul se vratio u Split samo poslovno pa je s Barom otvorio kultni "Hollywood" na Gusara, mjesto naših prvih disco matineja i prestižno mjesto tadašnjih noćnih izlazaka Splićana.
Potpisnik ovih redaka sreo je Žungula dok je kao polaznik srednje novinarske škole obavljao praksu u press službi splitskog Festivala, davne 1988. Naravno da sam mu prišao i pitao za izjavu, snimo na onaj mali kazetofončić šta mi ga je Jure donio.
"Došao sam tu sresti svoje prijatelje iz mladosti", rekao je.
Kasnije mu je istekla kazna koju su bijeli ishodiil od FIFA-e pa je igrao i veliki nogomet za San Diego, ali to više nije bilo to.
Uvijek je ostao žal kako je mogao dati veći pečat i Hajduku i europskom nogometu.
Reći će nam neki: "'Nemate vi mlađi pojma, kakav je to igrač bio."
A mi smo eto sritni da smo ga bar nakratko imali..
Sretan sedamdeseti rođendan legendo i pošalji koji gol iz Amerike...
