Aktualna kriza između Hrvatske i Slovenije oko razgraničenja na moru kod Piranskog zaljeva potisnula je u drugi plan činjenicu da RH sličan problem ima i s preostale dvije susjedne zemlje na obali Jadrana. I dok je spor s Bosnom i Hrecegovinom kod Neuma relativno prisutan u javnosti, otvorena pitanja s Crnom Gorom spominju se dosta rijetko. To i nije tako loše u ovom kontekstu, naravno, ali tema bi se uskoro mogla početi intenzivnije razvijati – u ovom ili onom smjeru. Crnogorski mediji naveli su tu mogućnost proteklih dana, kazujući da se razrješenje očekuje i kao eventualni uvjet u procesu pregovora te države za ulazak u Europsku uniju, piše Deutsche Welle.
Ipak, zajedničko Povjerenstvo za razgraničenje RH i CG nije se sastalo već tri godine. U međuvremenu se i dalje provodi dogovoreni protokol iz 2002. godine, a slijedila ga je i načelna najava da će se preostala pitanja urediti dogovorno. Pritom treba znati da se razgraničenje na kopnu ne smatra spornim, no budući izgled morske granice između dviju država, kod hrvatskog poluotoka Prevlake, zasad ostaje nepredvidivim. Također, razliku između tretmana kopnene i morske granice umnogom određuje to što su one na kopnu naslijeđene direktno iz bivše države – SFR Jugoslavije – dok razgraničenje na moru između republičkih sastavnica te zemlje ionako nije postojalo.
Interes Crne Gore kod Prevlake bitno je naglašeniji, negoli onaj Hrvatske
„Za sve države na svijetu postoje dva temeljna pravila o granicama, prema međunarodnom pravu“, rekao je za DW akademik Davorin Rudolf, pravnik i bivši diplomat. „Prvo, uzima se u obzir granica koja je zatečena na dan stjecanja neovisnosti, a taj princip se u pravu naziva 'Uti possidetis juris', i sve države nastale iz SFRJ su dale službenu izjavu da će se toga držati. Kopno dakle nije sporno, a tamo gdje je bilo, išlo se metar po metar, i sasvim precizno se utvrdilo gdje što pripada. Drugo pravilo odnosi se na more, i regulira ga UN-ova Konvencija o pravu mora. Ono kaže da se morska granica kreće crtom sredine između kopnenih točaka dviju država – sve dok se te države ne dogovore drugačije“, objašnjava Rudolf.
Ipak, ističe da je interes Crne Gore kod Prevlake bitno naglašeniji, negoli onaj Hrvatske. „Riječ je o sigurnosnom pitanju, zbog ulaska u Boku kotorsku. Smatram zato da se, prema boljoj praksi međudržavnih odnosa, taj argument može uzeti u obzir, naročito stoga što Hrvatskoj to ništa bitno ne mijenja. Moramo povesti računa da i od toga ne nastane žarište nekakve trajne napetosti koja može poslužiti samo sumnjivim ciljevima“, smatra Davorin Rudolf, te dodaje kako se takva pitanja ne uređuju nužno mijenjanjem granica, nego uvijek kao sredstvo ostaje i dogovor oko posebnog pograničnog režima koji uzima u obzir potencijalne iznimke.
Moguća nalazišta nafte i plina
Luko Brailo, kolumnist portala DubrovnikNet.hr, mišljenja je da bi teško bilo prejudicirati konačno rješenje. Zagreb i Podgoricu čekaju ozbiljni pregovori, pa i zbog toga što se radi o vrijednom dijelu tzv. epikontinentalnog pojasa, kao i području s mogućim nalazištima plina i nafte. Tek će se vidjeti koliko je moguć dogovor, drži Brailo, „unatoč slapovima biranih riječi što su ih proteklih godina izgovorili hrvatski i crnogorski dužnosnici o 'uznapredovalim i korektnim poslijeratnim dobrosusjedskim odnosima'."
S druge strane, komentator portala DubrovnikNet.hr napominje da su hrvatski dužnosnici i stručnjaci za međunarodno pravo, napose pomorsko, redovito zagovarali razgraničenje na moru prema načelima ekvidistance od Konfina i Prevlake s jedne, do Luštice na drugoj strani ulaza u Boku. „Kao što je činjenica i da su se u Podgorici, u političko-diplomatskim, ali i medijskim krugovima, s velikim zanimanjem pratila zbivanja u vezi s hrvatsko-slovenskim sporovima i ishodu međunarodne arbitraže, pa se u tim krugovima vjeruje da Crna Gora može bolje proći u sličnom 'srazu' sa Zagrebom“, svjedoči Brailo za Deutsche Welle.
