Siniša Andrijašević je bio višestruki prvak Europe i svijeta u više borilačkih disciplina. Počeo je kao karataš, nastavio u full kontaktu, ali se razvio i u drugim disciplinama. Mnogima je bio uzor, baš on „Thanderman“ koji je imao bombu u ruci. Jadan onaj tko protiv njega uđe u ring. Osim sjajnog borca svog vremena, uz bok najboljima, oduvijek je bio i ostao – gospodin.
Sinu smo zatekli u obiteljskom ozračju, posjetio je setru koja taman peče kifliće. Baš nas je zanimalo tko je „kriv“ što je uskočio u ring i postao višestruki europski i svjetski prvak.
- Za sve je kriv Bruce Lee. Ka dica smo se malo tukli, ka i svaka dica. Karate san prvo trenira u školi u Svetom Kaji. Vidija san onda plakat za full kontakt i ja se lipo tu upišen. Isto u Svetom Kaji kraj Solina. Nakon 6 mjeseci bilo je prvenstvo Dalmacije u Solinu u full kontaktu, bilo je to daleke 1977. godine. Tu sam postao prvak Dalmacije. Imao sam devet godina i 42 kila. Nismo tu stali, morali smo dalje. Već sa 15 godina sam se tukao u seniorskoj konkurenciji. Roditelji su lako potpisali suglasnost. Mislili su, odustat će. Ali nisam, zeznija sam ih. I tako je počelo ozbiljnije. Bio sam prvak države, počela su Europska prvenstva, a ja u reprezentaciji bivše države. Krajem osamdesetih s 18 godina sam bio viceprvak Europe u Parizu u wako – amaterskoj organizaciji. Pa 1988. opet izlazak na veliku scenu i postanem europski prvak, pa svjetski 1989. godine. Sve amaterski full kontakt.
Nije puno ni trajao tvoj izlet u amaterski ring?
- Onda sam krenuo u profi vode. Sve skupa 12 titula, 12 pojaseva. Full kontakt, kickboxing, thaiboxing i K-1 disciplina.
Dvanaest titula, uf… Najveći uspjeh karijere, što bi to bilo?
- Odlazak u Japan i ulazak među 16 boraca na prestižnom K-1 turniru u Osaki.
Čega se sjećaš s tog turnira?
- Prije Japana sam, negdje tri tjedna ranije imao meč protiv Marca Russela za titulu prvaka u wako pro. Pobijedio sam ga u trećoj rundi prekidom, ali sam ozlijedio desni zglob noge i kao takav ozlijeđen otišao u ring s Peterom Aertsom. Tada sam u Japanu u prvom meču odmah izgubio prekidom u prvoj rundi.
Najbolji borci tada, koji su bili?
- Ernesto Host, Peter Aerts, Sam Greco.
https://www.youtube.com/watch?v=NnajDVh0oHI
Koliko je Branko Cikatić imao utjecaj na svih vas u tom razdoblju, jer iz istih ste krajeva?
- Još dok smo bili djeca gledali smo Branka s divljenjem. Ali uglavnom smo bili prepušteni sami sebi. Puno smo učili od trenera koji su prošli kroz klub. To je bio karate klub Hajduk.
Najteži meč u karijeri?
- To je bio meč za titulu prvaka svijeta u full kontaktu u Zagrebu protiv francuza Ivone Silia kojega sam dobio nokautom u dvanaestoj rundi. A do zadnje runde Francuz je bio u prednosti.
Jesi li nekad doživio težak nokaut?
- Kako ne. U Splitu sa 16 godina, mislim da je to bilo 1986. godine. KK Hajduk protiv Nizozemaca, meč u thailandskom boksu, ja mlad, protivnik teži 10 kilograma i 10 godina stariji. Pogodio me krošeom u glavu i srušio kao svijeću. Taj nokaut ide na dušu pokojnom Branku koji me gurnuo u taj meč.
Bili ste deset godina hrvatski kickboxing izbornik? To je disciplina koja se dobro razvila u nas?
- Najzanimljivija disciplina definitivno, kao i K-1, ozljede su teže, možda to pali publiku.
Već dugo imate svoj klub, posljednje 23 godine djeluje Thunderman Gym. Jesmo li iznjedrili kakve prvake?
- Bilo je dobrih rezultata na nacionalnoj razini, sad imam jednog momka koji je bio peti na svjetskom prvenstvu u K-1, a kako se kod nas samo medalje broje, ne držimo da je to veliki uspjeh.
Sad ste u thai boksu?
- Tako je, tu sam dopredsjednik saveza i predsjednik stručne komisije. Pripremamo veliki događaj u Puli 22. svibnja ove godine gdje bi u povijesnom koloseumu održali gala večer i državno prvenstvo. Thailandski boks će biti pokazni sport u Parizu, na Olimpijskim igrama 2024. godine.
Jeste li ikad bili u iskušenju za potući se na ulici?
- Ne volim tuđa posla, nisam takav tip, ako zagužva, okrenem se i idem svojim putem.
Rado igrate nogomet. Igrajući protiv Vas nisam naišao na nježnijeg nogometaša, a zapravo okrutnog borca u ringu. Kako to?
- Svi me u nogometu gledaju kao grubijana, a onda ja na nogometu moram dokazati suprotno, da postoji i plemenita stvar u svemu tomu.
Imate jednu kćer i jednu ženu?
- Da, a odnedavno sam postao i djed. Uživam u vremenu sa svojim unukom koji se zove Antonio. Ima tek mjesec dana.
Hoćemo li ga jednog dana ubaciti u ring?
- Čisto sumnjam. Dovoljno sam batina ja dobio za sva moja pokoljenja, prijatelje i daljnju rodbinu.
Sina nam se čini uvijek isti, čak mladolik obzirom na lijepe godine. Uživa u borilačkom sportu i danas, ima nekoliko rekreativnih grupa u klubu, s njima malo boksa, malo igra nogomet. A bio je pravi borac, gromovnik, u ringu nemilosrdan, opasan. A na cesti milo dijete. Još uvijek mu strši mišić na ruci. Koliko je ta ruka samo puta uzdrmala borca. U ringu, u životu, uvijek je bio i ostao pravi!
