Luka Grubor je u Split doselio zbog posla, 2007. L kako bi radio u tvrtki Sail Croatia. Jedan je od najzaslužnijih što grad pod Marjanom već godinama ima međunarodnu veslačku regatu sveučilišnih osmeraca. Dugogodišnje prijateljstvo s Tonijem Gamulinom koji razvija sveučilišni sport u Splitu dalo je najpoznatiji okršaj posada Oxforda i Cambridgea izvan Londona, odnosno rijeke Temze.
Luka je olimpijski pobjednik iz Sidneya 2000. godine i svjetski prvak iz Seville 2002., ali pod zastavom Velike Britanije. Zanimljivo, kao reprezentativac veslao je za tri države: Jugoslaviju, Hrvatsku i Englesku. Završio je prestižni Oxford, veslao za njih na londonskoj rijeci na tradiocionalnoj Boat race, naravno u osmercu. I u Splitu je veslao svaki put zadnjih 15 godina u splitskoj luci u ekipi koju zovemo Legende Oxforda.
Iz čamca bi izašao slomljen iako je dužina staze 220 metara. Već neko vrijeme je tata malom Janu (3), pouzdan životni partner svojoj Kaći i trener u VK Gusar. Od purgera koji je veslački put počeo na Jarunu, postao je Splićo...
- Pa, ne postaje se Splićo tek tako, ali ako me vi tako vidite, onda dobro. Ali, istina je da sam već dugo ovdje, da tu imam obitelj i da sam sretan. Nitko ne planira gdje će ga život odvesti, mene je potrefilo da sam u Splitu, da živim u Varošu.
Ima puno razloga zašto smo mi zadovoljni što si naš sugrađanin. Jedan od njih je što svoje znanje u iskustvo kao bivši veslač, danas trener prenosiš veslačima Gusara.
- Veslanje volim, još uvijek je to strast koja mi donosi zadovoljstvo. Rad u klubu me na neki način pomlađuje, volim gledati kako momci napreduju.
Juniori su dobri, najbolji u državi u svim disciplinama.
Gradimo klub koji odgaja mlade ljude, sportaše, ne mogu reći da u ovom trenutku imamo braću Skelin, ali stvaramo kontinuitet novih generacija.
Veslačka regata povodom Svetog Duje u Splitu dugi niz godina je označena kao najbolji sportski događaj povodom Dana Grada. Veslači se stalno vraćaju...
- Kao i uvijek, to je njima nagrada za kraj sezone, ima puno momenata koji upotpunjavaju našu priču. To nije samo race kao na drugim regatama.
Ovdje je bitno i natjecanje ali i druženje s ostalim posadama, prijateljstva koja ostaju. Vraćaju se jer uživaju u zajednickim okupljanjima koje traje nekoliko dana.
Uvijek me zanimalo kako to izgleda kad prolaziš kroz ciljnu ravninu svjestan da si osvojio olimpijsko zlato?
- Postoji mit koji kaže da ako pobijediš - manje boli, ako izgubiš - više boli. A ista je trka. To je laž. To nije istina. Taj napor boli isto, ali je osjećaj točno onakav kakav bi zamišljao. Od boli do euforije. Naš osjećaj naše utrke je bio poseban jer nismo bili favoriti za uspjeh. Amerikanci su bili ispred nas, ne samo oni... Puno se faktora moralo poklopit za taj uspjeh, imali smo ogromne pritiske, mene su bolila leđa, trener nam je bio na kemoterapiji, nismo znali hoće li se sutra pojaviti na treningu. Mislili smo da nema druge prilike, i da je ovo naših zadnjih 200 zaveslaja u životu. Na sreću nije bilo tako, zlato je zauvijek oko vrata.
Čuo sam da svoju zlatnu olimpijsku medalju čuvate u čarapi?
- Haha. Točno. Ali razlozi su praktični, to je zato da se ne ogrebe. Iako je to samo komad metala, ima neprocjenjivu vrijednost.
Dobro, jel ti se nekad dogodi da obučeš čarapu, hodaš gradom, nešto te žulja, kad ono medalja u cipeli...?
- Haha, nisam još skrenuo.
Prekidamo razgovor na kratko vrijeme jer Luka mora uspavat maloga Jana. Kao uspavljuješ dijete Varoša?
- Pričam mu priče, moram biti strpljiv. Inače je dobro dijete.
Voliš li Split? Rodio si se u Zagrebu, živio u Londonu.
- Volim Split jer je odlično mjesto za odgojiti malo dijete i činjenica da možemo biti na Marjanu, u prirodi brzo negdje blizu. Biciklom idem na posao, imamo jednostavni život, zdrav. To je prednost u odnosu na druge svjetske gradove.
Prijatelji?
- Naravno. Veslački kontakt mi je bio početak, sada mi je to ekipa. Počelo je s Gusarašima, nastavilo se s Veseljacima, a moja Kaća je došla kao šlag na kraju. Nisam slutio ni da će tu bit jedna šarena i zanimljiva ekipa.
Zapravo uživam.
Tako kaže Luka Grubor.
Moram priznati da mi je bogato iskustvo svako druženje s njim. Onako fin zagrebački gospodin koji je živeći u Engleskoj naučio biti britak, ciničan, u svemu tome duhovit i zabavan. Split ga naučio što znači dišpet. Zapravo, odličan lik. Radujem se druženju na kavi, dobro je to u Splitu Luka zaokružio.
Opet će i regata. Nastavljamo tamo gdje smo stali. Gušt.
