Lukša Jakobušić napravio je puno toga dobroga u malo manje od dvije godine mandata na Poljudu. Od dovođenja igrača s imenom i prezimenom (Livaja, Lovre i Nikola Kalinić, Krovinović...), osvajanja Kupa, rekordnog broja gledatelja tijekom sezone, rekordnog utrška u Fan Shopu, rekordnih prihoda od sponzora.
Jedan veliki cilj ipak nije ispunio - nije uspio dovesti klasnog trenera. A to ga posebno boli, jer Jakobušić je svjestan koliko je važna uloga trenera u svakom klubu. Trener je uz predsjednika ključna figura kluba, čovjek na kojem se sve lomi. Pravi trener dodatno će oplemeniti sve dobro što se u klubu radi, te će čak i pokriti puno toga što nije dobro. S druge strane, loš trener bez problema će poništiti sve što je dobro, jer na kraju se rad svakog kluba svodi na učinak momčadi na terenu. Koja bez dobrog trenera ne može dati ono što bi mogla, kakvi god igrači boravili u njoj, piše Sportske novosti.
Jakobušić dobro zna kakvog trenera želi. Hajdukovca, mladog i afirmiranog, da gori od energije i želje za radom. I da je top trener. Zato je za dvojicu takvih bio spreman dati što god treba. Prvi je bio Ivan Jurić, drugi Ivan Leko. Hajdukovci, mladi i dokazani kroz Serie A i Belgiju, a obojica fanatici rada. Međutim, nisu mu bili dostupni. Jurić se vidi samo u Serie A, a Leko je Šangaju, te ima ugovor koji ne samo da je financijski jako iznimno visok, nego je i s njegove strane praktički neraskidiv. Kinezi u se dobro osigurali.
Slaven Bilić također je bio na popisu Jakobušićevih želja, ali i on se vidi samo u inozemstvu.
U drugom redu Jakobušićevih želja stajali su treneri koji nisu hajdukovci, ali su dokazani, te uvijek gore od strasti i energije, gdje god radili. Jedan od onih koje je posebno cijenio bio je Nenad Bjelica. Napravio je fantastičan posao u Dinamo, odveo ga kao trener na visoku europsku razinu po pitanju igre, treninga, pristupa igračima, zahtjevima koje je postavljao ispred njih. Međutim, i Bjelica je prije dvije godine bio zauzet, jer je već sjedio na klupi Osijeka.
Sada je slobodan. Iza njega je doduše epizoda u Osijeku koja je poprilično potamnila njegov trenerski sjaj, ali u svijetu nogometa sasvim je normalno da treneri imaju uspone i padove. U Osijeku je Bjelica imao pregršt uloga, ne samo trenersku, a na kraju je i ušao u otvoreni sukob s čelnicima zašto što je tvrdio da sve mora raditi sam. Možda mu ipak više leži samo uloga trenera, kakvu je imao u Dinamu.
Je li Jakobušić stoga razmišlja o dovođenju Nenada Bjelice? Na prvu zvuči kao malo logičan izbor. Dovodiš trenera kojeg se Osijek riješio? I koji je prije toga vodio Dinamo. Dio navijača sigurno ne bi bio sretan s takvim izborom. Međutim, pitanje je samo jedno: Vidi li Jakobušić u Bjelici i dalje trenera koji je u stanju raditi ono što je dvije godine radio u Dinamu? Ako vidi, dobro će razmisliti o njemu. Jakobušića neupitno i dalje čvrsto vodi ideja dovođenja vrhunskog trenera. Ovako ih je promijenio već šest otkako je na Poljudu, jer nije pronašao to što je tražio.
Kad smo već kod Bjelice, postoji i vrlo zanimljiva financijska strana vezana uz njegov možebitni dolazak na Poljud. Bjelica je u Osijeku dobio otkaz bez otpremnine, ali zna da će na Arbitražnom sudu dobiti sve što mu pripada po ugovoru. Samo to neće biti odmah nego za nekoliko mjeseci, javljaju Sportske novosti.
Ugovor Bjelici jamči otpremninu od oko 1,2 milijuna eura za 10 mjeseci, koliko je imao do kraja ugovora s Osijekom. Odluči li sjesti na klupu novog kluba, te s njim potpiše ugovor na - primjerice - 50 tisuća eura mjesečno, Osijek će mu svejedno biti dužan nadoknaditi svaku lipu dok ne namiri iznos od 1,2 milijuna eura koliko mu dužan u ovom trenutku. Kada bi Bjelica vodio neki klub do lipnja te u njemu zaradio 500 tisuća eura, Osijek bi mu bio dužan uplatiti razliku od još 700 tisuća eura.
