Splitski svećenik, don Ante Žderić, svećenik u Župi Gospe Fatimske na Škrapama, kao višegodišnji sudionik komemoracija smatra kako su Vukovar i Škabrnja zahvalne prigode za političku i društvenu promociju, osobito kad je riječ o izbornim godinama.
- Bliže se dani sjećanja na tragedije Vukovara i Škabrnje. Svake godine promatramo iste prizore mimohoda, zastava, cvijeća, svijeća i delegacija koje iste polažu na grobljima i spomenicima. Sve je to lijepo. Hladni spomenici zahvalna su stvar. Ne postavljaju pitanja.
Kao višegodišnji sudionik spomenutih komemoracija nagledao sam se takvih prizora. Vukovar i Škabrnja zahvalne su prigode za političku i društvenu promociju. Osobito kad je riječ o izbornim godinama. To je „meko tkivo“ za dizanje tenzija i njihovo kanaliziranje. Mrtve kosti sve podnose. One ne govore. Zato ih zamijeni govor živih. Mnoštvo govora, pripisivanja i prisvajanja zasluga, - smatra don Žderić.
Prema njegovim riječima 'jedan dan u godini žrtve iz Domovinskog rata na kratko ožive'. Onda ih se dan kasnije pokopa u zaborav do sljedeće godine.
- U Vukovaru su mrtvi barem jedan dan živi, ali živi su mrtvi cijelu godinu. Za njih nitko ne mari, osim u vrijeme kada treba pobrati njihove glasove na izborima. Nakon toga ih se opet pokopa. Selekcija je perfidno stroga. Neke se naglašava, druge prešućuje. Ovisno o političkom trenutku. Nekad su žrtve ljudi, mrtvi ili živi, nekad ploče, nekad pismo i slova, nekad kolona sjećanja. Sve kako se namjesti u zadani čas. Mrtve kosti se ne bune.
Uza dužno poštovanje braniteljima i civilima palima za slobodu Vukovara i Škabrnje, moje misli, bar na kratko, idu istinskom mirotvorcu i hrvatskom domoljubu iz Domovinskog rata, Josipu Reihl Kiru, ratnom načelniku Policijske uprave Osijek, mučki ubijenom 01. srpnja 1991. godine. Izdan i mučki ubijen od domaćih ratnih huškača. Smetao je jer je bio mirotvorac, - naglašava svećenik pa nastavlja:
- Još nisam vidio da obitelj takvih pjeni tražeći neka svoja prava, stanove, automobile ili poštovanje. Ili da im netko od visokih prelata ljubi ruke i euforično ih pozdravlja. Ove su rečenice samo mali dio uzdarja koji im svi dugujemo.
„Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!“- reče jednom Isus. Zato su obojicu i smaknuli, - zaključio je.
