Nakon što je u ožujku, na Dan žena, uručeno priznanje Splitski cvit, došlo je vrijeme za - Splitski pupoljak. Riječ je o manifestaciji koja se "rodila" iz Splitskog cvita, a u prvi plan stavlja mlade ljude. Mlade koji se ističu svojim radom, volonterstvom i doprinosom gradu Splitu.
Priznanje se dodjeljuje već nekoliko godina, u organizaciji Udruge Naš kvart.
Prvi ovogodišnji pupoljak je mladi pjevač Tomislav Jukić.
Za početak smo ga pitali kako je krenuo njegov glazbeni put.
"Svoje glazbeno obrazovanje sam počeo klavirom, u osnovnoj školi Josipa Hatzea. Uvijek sam bio po zborovima, govorili su mi da imam lijep glas, ali ja sebe nikada nisam vidio u pjevačkim vodama, iako mi je bilo užasno zanimljivo. U srednjoj školi, gimnaziji Marko Marulić, me prepoznao prof. Tomislav Veršić, kad sam bio u njegovom zboru. Rekao je da bih mogao otići na audiciju u glazbenu školu Josipa Hatzea. Odazvao sam se tom pozivu, prošao audiciju i svakim danom sve više volim pjevanje. Šta dublje ulazim, sve mi je draže, sve bitnije. Tako je nekako počeo moj put."
Kazao nam je i kako napreduje njegovo školovanje.
"Završio sam srednju školu Marka Marulića, a za vrijeme školovanja tamo sam završio pripremnu glazbenu školu da bih upisao srednju školu za pjevača. Sada sam paralelno srednja škola za pjevanje i na akademiji sam na glazbenoj pedagogiji. Nakon završenog pjevanja u glazbenoj školi, ostaje mi još godina dana, otići ću na akademiju pa ću imati paralelno dva smjera - pjevanje i pedagoški smjer."
Vidi li se u tome i za nekoliko godina?
"Volio bih se baviti pjevanjem, iz toga crpim veliku energiju, inspiraciju. Iz tih nastupa i povezanosti sa publikom, prenošenjem teksta i svojih emocija publici. Nakon neke, ako Bog da, karijere, volio bih svoje znanje i iskustvo prenijeti na neke mlađe generacije. Zbog tog apekta želim završiti glazbenu pedagogiju, tako da imam neku pedagošku podlogu, da bih mogao to što kvalitetnije prenijeti. Ali svakako se vidim u pjevačkim vodama.
Što se tiče akademije, nisam točno odredio mjesto gdje bih je volio upisati. Ne bih se volio ograničavati samo na Hrvatsku, već sam gledao neke akademije i konzervatorije van Hrvatske, možda čak i u Beču. Mislim da danas živimo u takvom svijetu, sve je povezano, u Europskoj smo uniji, granice su nam otvorene, pogotovo nama mladima. Mislim da to trebamo i iskoristiti. Mislim, nema to toliko veze ni s kvalitetom obrazovanja, nego čisto sa stjecanjem više iskustva i upoznavanjem više ljudi. I ovim putem moram se zahvaliti prof. Sanji Erceg Vrekalo."
U slobodno vrijeme Tomislav se bavi i košarkom.
"U zadnje vrijeme, s obzirom da je korona i da se sve pozatvaralo, našu ligu je ugasilo. I evo već godinu dana, pošto sam se više posvetio svom vokalu i psihofizičkom zdravlju, nekako je ta košarka ostala sa strane. Ona mi je hobi i ispušni ventil. Nije to više toliko ozbiljno, ali volim se baviti sportom, to mi je sastavni dio života."
S obzirom na to da se bavi pjevanjem, treba paziti i na svoj najvažniji alat - glas.
"Kao osoba sam užasno društven i volim izlaziti, volim se družiti, pjevati, vikati... Meni je stvarno taj prijelaz, kad sam se morao malo ozbiljnije posvetiti pjevanju, kad su počeli nastupi i natjecanja, morao sam to shvatiti ozbiljno. Izađeš vanka i misliš na idućih 5 dana unaprijed, moraš se suzdržati. Bilo mi je jako teško u početku, ali iz dana u dan, kako više paziš, a i kad govoriš, govoriš na neki drugačiji način negoli prije. Totalno sam promijenio način govora, da se ne trošim previše.
Također izbjegavam zadimljene prostore. Na nastupima mi nikada nije pukao glas. Sigurno će se dogoditi, evo kucnut ću o drvo da se to ne dogodi. Ako nisam psihofizički spreman, neću ni nastupiti. Na probama mi se znalo dogoditi, ako se slučajno dobro ne upjevam, ili ako mi taj dan nije dobar, ako nisam emotivno spreman, dogodit će se da ću pjesmu otpjevati na način na koji ne bih trebao, onda zna i puknuti glas."
Važno je napomenuti da je do sada briljirao na natjecanjima. Evo kako je sve krenulo.
"Počeo sam s međunarodnom nagradom na natjecanju Daleki akordi u Splitu. To mi je bila prva nagrada. To mi je otvorilo put za daljnja natjecanja, dokazao sam svojoj profesorici da sam kompetentan. Nakon toga smo išli na međunarodno u Beogradu, tu sam osvojio prvu nagradu. Zatim smo išli na regionalno u Dubrovniku. Ako dobiješ prvu nagradu, ideš na državno. Tu sam dobio prvu nagradu, pa sam i na državnom dobio prvu nagradu. Onda je opet bilo natjecanje u Beogradu, tu sam dobio prvu nagradu. Nakon toga su opet uslijedili regionalno i državno natjecanje. Ima ih ukupno 7, sve u posljednjih 4 godine."
Kakav se zapravo repertoar izvodi?
"Repertoar je prilagođen. Kad sam tek počinjao, pjevao sam više stvari koje ti otvaraju neke dijelove u ustima, u cijelom aparatu, koje možda nikada prije nisi osvijestio, a zapravo služe baš tome otvaranju. Na početku se taj repertoar bazirao na tome, iako su lijepe skladbe, ali namjena im je bila za to. Prošle godine su to već bile malo ozbiljnije skladbe, poznate arije, bila je jedna iz Fausta.
Svakako u slobodno vrijeme, prolazim malo poznatije pjesme koje pjevaju Pavarotti, Domingo, Carreras ili neki drugi poznatiji operni pjevač. Međutim, treba paziti jer sam mlad pjevač i možda moj vokalni aparat nije sposoban sve te napore izdržati. Trebam opet paziti da se previše ne naprežem, tek sam na početku i čeka me puno toga. Ako se želim dugo baviti ovim, moram stvarno paziti. Naravno, ne ograničavam se samo na operu, kada pjevam na svoju ruku, pjevam i zabavnu glazbu, domaće i strane hitove."
Zanimalo nas je i pjeva li po kući.
"Zbog korone, kako smo svi kući, a sestra studira na Filozofskom fakultetu, stvarno je teško naći termin ili neku rupu u stanu da bih vježbao. Ne samo radi sestre ili roditelja, već i radi susjeda. Ima tu starijih ljudi i male djece, tako da uglavnom odem u glazbenu školu ili nađem neki prostor gdje mogu vježbati. Snađem se, a pokušavam svaki dan vježbati barem 2-3 sata, da prođem sve te neke stvari, da bih bio u formi. Užasno se lako ispadne."
I za kraj, je li ga iznenadila nominacija za Splitski pupoljak?
"Jako me iznenadila. Imam prijatelja s košarke, Marin Budimir, koji je već bio nominiran, tako da sam se već tada upoznao s tom nagradom. Lijep je osjećaj, užasno sam zahvalan, to mi je sada motivacija da još više radim. Zahvaljujem se udruzi Naš kvart što su me izabrali za ovo priznanje."
