Iskustvo publike s dosadašnjih nastupa naših uglednih liječnika, koji nakon napornih radnih, nastavnih, znanstvenih i humanitarnih aktivnosti, imaju još snage i energije za zborsko pjevanje, rezultiralo je da se za koncert „Ja ne mogu drugo nego da ga volin“ danima tražilo mjesto više.
U kolopletu domoljubnih, tradicionalnih, sakralnih i zabavnih pjesama uživala je njihova vjerna publika u svečanoj dvorani Hrvatskog doma u Splitu, a sve izvođače je nagradila dugim aplauzima. Jednako uspješno izvodili su zborske obrade raznih pjesama na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku, na koje je publika isto tako odgovarala- pjevanjem i njihanjem u ritmu poznatih im nota.
Ovaj zbor su od samog početka rado pratili poznati glazbeni umjetnici od kojih su neki nastupili i na ovom jubilarnom koncertu- mezzosopranistica Terezija Kusanović, bariton Ratomir Kliškić, mlade pjevačke zvijezde Ana Opačak i Vladimir Garić, mandolinski trio „Sanctus Domnio“, gudački kvartet „ Bozzotti“ te kolega im Tonči Težulat na trubi i studentica medicine Ema Vukadin na violini.
Drage gošće koncerta bile su i kolegice s kojima dijele sklonost notama, ispunjenosti i opuštanju kroz pjevanje- Zbor splitskih liječnica. Doista je impresivno bilo, ne samo čuti, nego i vidjeti dva velika zbora zajedno, liječnice i liječnike na pozornici u skladnim izvedbama popularnih skladbi koje su toliko „dotaknule“ publiku da je bila kao treći zbor.
Za uigrane izvedbe i prigodne zborske aranžmane, zaslužan je izv. prof. art. Blaženko Juračić, mag. komp., koji već 15 godina uspješno vodi splitske liječnike pjevače. Koliko god suvereno vladali operacijskim dvoranama, instrumentima i uređajima, toliko pažljivo prate svaki mig svog maestra!
Muzički oslonac većine njihovih nastupa je Rozarija Samodol, prof. klavira, koja nije samo glasovirski putokaz, punoća i melodiozni format svake izvedbe, nego i njihova najvjernija pratiteljica i suradnica.
Sve te godine uspješnog djelovanja je teško ukratko prezentirati, ali se vizualnom memorijom nekih od gotovo 500 nastupa u domovini i inozemstvu kroz kratki kolaž film na uvodu u sam koncert, prisjetilo lijepih, zabavnih, svečanih, ali i sjetnih trenutaka, svih onih koji su satkali punih 35 godina rada, nastupa, putovanja, proslava, nagrada, druženja….
Izvrsna konferansa Maria Radića- Filipovića, člana Zbora, suvereno je pratila profesionalno vođenje koncerta poznate radijske voditeljice Edite Lučić Jelić. Na toj isturenoj poziciji, nasljedio je dugogodišnjeg konferansijera Zbora, Ivana Urlića. Opušteno, šarmantno i duhovito vođenje koncerta Maria Radić-Filipovića, koji je paralelno i pjevao sa svojim Zborom, neosjetno nas je provelo kroz pravi vremenski vremeplov, od davne 1988. godine kad je skupina od 14 liječnika entuzijasta osnovala zbor do ovih svečarskih trenutaka.
Voditeljski par predstavio je zbor SLP s njihovih pjevačkih pozicija:
Prvi tenori: Zdeslav Benzon, Pjero Bačić, Ivica Dadić, Dubravko Furlan, Nenad Ilić, Andro Lončar
Drugi tenori: Ivan Dužević, Slaven Kokić, Luka Komić, Hrvoje Šošić, Robert Vulić
Baritoni: Blaž Barun, Ante Giljanović, Blaženko Maravić, Vladimir Wilhelm, Srđan Zavorović
i Basovi: Josip Bekavac, Trpimir Glavina, Ivo Mohorović, Mario Radić-Filipović, Ivan Urlić i Blaž Vujčić.
Sa zahvalnošću i uvažavanjem spomenuti su bivši tajnici Zbora, Ivan Dužević- Gira, Robert Vulić i Ante Mihovilović, kao i dosadašnji predsjednici Zbora Josip Žarkov, Srđan Zavorović, Blaženko Maravić, Zdeslav Benzon i Krešimir Dolić, te sadašnji predsjednik Robert Vulić.
Prisjetili smo se i bogate povijesti ovog zbora iz koje je teško nabrojiti sva priznanja, pohvala i nagrada, poput Nagrade Splitsko-dalmatinske županije 1988. godine, sve koncerte u domovini i inozemstvu, a pogotovo u gradovima koji su najviše stradali u Domovinskom ratu- Vukovaru, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Dubrovniku, Senju, Zadru, Šibeniku…Zapravo su čitavu Lijepu našu nekoliko puta prešli u svojim nastupima uzduž i poprijeko. Pjevanje im je nasušna potreba i životna radost, pa ih ni rat, ni policijski sat, ni bombardiranje, ni pandemija, nisu mogli u tome spriječiti. Pjevali su stalno i svugdje, svemu usprkos. Ili baš i zato!
O obraćanju predsjednika Zbora, Roberta Vulića, dugo će se pričati. U srčanom govoru proveo nas je kroz prošlost, sadašnjost i budućnost zbora emotivnim hommageom utemeljiteljima zbora koji i danas nastupaju, Trpimiru Glavini, Srđanu Zavoroviću i Ivanu Duževiću Giri, te priznanju svim liječnicima, a bilo ih je skoro 150, koji su bili članovi Zbora. Nije zaboravio ni deset preminulih članova kojima su posvetili pjesmu Oče naš. Duboku zahvalu uputio je prvom umjetničkom voditelju, maestru Rajmiru Kraljeviću koji ih je pratio iz publike.
Nizom anegdota koje su nasmijale publiku, približio nam je motivaciju, entuzijazam i predanost liječnika-pjevača notama i druženju bez ikakvog interesa. Zvuči nevjerojatno da je između najstarijeg i najmlađeg člana zbora skoro 60 godina razlike! To dovoljno govori o odličnoj i opuštenoj atmosferi u zboru i povezanosti oko nečega što je u svojoj esenciji čista ljubav- prema glazbi, kolegama, pacijentima, svom pozivu, gradu Splitu, Hajduku, hrvatskoj domovini…
Splitski liječnici pjevači i ovaj put su pružili izniman glazbeni, kulturni i zabavni doživljaj u kojem je puno toga za pamćenje- izvrsne izvedbe zbora, uigrani nastupi s uglednim umjetnicima-gostima, nadahnut govor predsjednika Roberta Vulića, silna ljubav koja se osjećala s pozornice Hrvatskog doma….A vjerujem i iz publike prema izvođačima jer ih je pratila u svakoj pjesmi i pri tom nije štedila svoje dlanove.
Doista poseban trenutak koncerta bilo je veliko finale- pozornica ispunjena svim izvođačima, moćni glasovi zajedno u glazbenim megauspješnicama „Ta divna splitska noć“ i himničkoj „Ja ne mogu drugo nego da ga volin“, uz snažnu podršku iz publike te lelujanje balona koji su ispunili dvoranu Hrvatskog doma je doživljaj za prepričavanje.
Koncert je prošao za čas, ostavljajući slušatelje i dalje željne ljubavi i energije kojima su nas liječnici-pjevači darovali te u iščekivanju novih nastupa….
