Goranka Knego je Zagrepčanka koju je prije 23 godine ljubav dovela u Split. Učiteljica je u produženom boravku Osnovne škole Spinut. Njeni učenici, suprotno uvriježenom mišljenju da današnja djeca znaju samo "buljiti" u mobitel, vrijeme provode zanimljivo i kreativno.
Sve to zahvaljujući njenom trudu da dobro osmisli aktivnosti koje će provoditi učenici u produženom boravku, jer oni, osim što na nastavi uče, svakog lijepog dana odlaze na otvoreno gdje se suočavaju sa osnovnim životnim iskustvima. Goranka, ili Uči, kako je zovu djeca, stalno smišlja što bi učenicima moglo biti zanimljivo, a da bude životno.
Tako ih uči mijesiti kruh, kuhati marmeladu ili pripremati zimnicu i voćnu salatu, a i upoznaju se s vrstama čajeva koje potom piju. Učenici vrlo često i peku palačinke, osmišljavaju sendviče i nova jela koja predlažu da se uvrste na jelovnik školske kuhinje. Osim hrane, djecu uči na koji način se njeguje cvijeće, kako se pere i suši roba, kao i koja vrsta robe se pere na kojoj temperaturi, na koji način se čiste cipele, kombinira odjeća prema prigodi, uređuje radni kutak.
- Prakticiram s njima sve ono što bi u kući mogli raditi, učim ih osnovnim životnim stvarima koje bi trebali znati i koje će im olakšati život. Sve su to životni problemi s kojima se ja u kući susrećem, pa im ih pokušavam približiti i učiniti zanimljivim. Djeca na to prekrasno reagiraju.
Od kazališta i muzeja do Poljuda
Vodila je Goranka svoje učenike i kod stomatologa, urara, frizera, kod obućara gdje su gledali kako se popravljaju cipele, a redovno idu i u kino, te u kazalište gdje, zahvaljujući roditeljima, promatraju i kako se glumci pripremaju za predstavu. Tu su i brojne muzejske radionice u gradskim muzejima, odlazak u poštu gdje su naučili kako putuje pismo, u knjižnicu, dućane i na tržnicu, a ponekad se u šetnji i oslade fritulama.
Kao pravi Splićani posjetili su i Muzej Hajduka na stadionu Poljud. Ne odlaze samo oni u goste već i njima dolaze u posjet dimnjačari, izviđači, studenti biologije koji im drže predavanja o biljkama i životinjama zavičaja, potom slabovidne osobe, ali i književnici. Zanimljive aktivnosti prilagođene su prigodnim datumima tijekom godine.
- Sve što Split nudi, mi to obiđemo. To su životne stvari s kojima se djeca trebaju čim prije upoznati i savladati ih. Kada danas sretnem roditelje svojih bivših učenika kažu mi da su im djeca najviše obilazila grad dok su bila u produženom boravku, što mi je drago čuti.
Kaže da u školskom programu preuzima djecu u 11.30 , te počinje mali odmor nakon nastave. Nakon toga slijedi ručak, pa igra.
Izložba radova
- Imamo posebnu podlogu koju raširimo, pa djeca odmaraju u hladu. Ponesemo rekvizite, igramo se i tako se aktivno odmaramo na otvorenome. Naravno sve to možemo napraviti pod uvjetom da je lijepo vrijeme. Po povratku pojedemo i rješavamo domaću zadaću. Vrijeme nakon toga rezervirano je za zanimljive aktivnosti prema planu, a ponekad i prema želji učenika.
Objašnjava da svaku godinu planira određene teme koje želi ponuditi učenicima. Tako joj je bilo interesantno kada je u trećem razredu uvela šivanje u kojem je djecu učila kako sašiti dugmad. Tada su joj mahom dječaci rekli da je to ženski posao, no ona im je odgovorila da su nekada muškarci odlazili u vojsku i uvijek sa sobom u kapi nosili pribor za šivanje jer se kažnjavalo izgubljeno dugme.
Djevojčice su znatno napredovale u heklanju, pa su na kraju godine izložile svoje torbice, kapice i male radove. Ističe da tijekom školovanja na fakultetu nije postojao kolegij o produženom boravku te joj je to, po dolasku u Split, bilo prvo iskustvo. I ostale učiteljice u boravku zaista se trude te međusobno surađuju u pripremi programa i projekata.
