Splitska HVIDRA oprostila se Olivera Dragojevića priopćenjem u kojem su kroz četiri crtice iz njegovog života opisali kolika je on bio veličina za njih, a i za ostale.
Njihovo pripćenje prenosimo autentično i cijelosti:
Iz kuta novinarstva, više nije vijest da nas je napustio Oliver Dragojević. U prvom trenutku, kada je to bila vijest, bolna i tužna kakva samo može biti vijest o nečijem ovozemaljskom odlasku, došlo je do spontanosti izražavanja žala gubitka glazbene i ljudske veličine, Olivera Dragojevića.
Spontano, masovno, jednostavno pučki, ali iskreno, s pismom.
Upravo na način kako je to reagirao puk na vijest o smrti Olivera, takav je bio i Oliver. Spontan u komunikaciji, magnetičan u privlačenju najširih masa, jednostavan u izričaju i svakodnevnoj komunikaciji i duboko iskren.
Korak prvi:
Na početku Domovinskog rata, Zrinko Tutić okuplja najširu estradnu scenu u Hrvatskoj u Band aid s pjesmom Moja domovina. Pjesma počinje sa Oliverovim pjevanjem:“ Svakog dana mislim na tebe“… i nikad nije prestao misliti na Nju.
Korak drugi:
U opkoljeni Dubrovnik, napokon uspijeva uploviti brod Slavija iz Konvoja Libertas. Na brodu Slavija, nalazio se je i Oliver Dragojević. Brod se veže uz obalu u Gružu, spuštaju se skale, Oliver s plinskom bocom na leđima, s cigaretom u ruci silazi niz skale. Dolazi među ljude, spušta bocu plina i pita :“Ljudi kako ste?“
Gdje ćeš veće jednostavnosti, ljudskosti i prisnosti?
Korak treći:
Hvidr-a Split, već tradicionalno organizira komemoracijsko sjećanje na svog pripadnika i predsjednika pok. Andriju BartulićaTonia. Tijekom komemoracije uz cijeli niz događanja, organizira se i humanitarna akcija. Kada smo se god obratili Oliveru sa zamolbom da bude sudionik humanitarnog koncerta, dogovor je postignut doslovno u dvije riječi: „Tu sam, dolazim.“
Dogovoru dvi riči mogao je biti samo sa iskrenim i jednostavnim Oliverom.
Korak četvrti:
„To sam već rekao i smatram završenom pričom. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da promijenim svoje mišljenje. Jednostavno, tamo mi se ne ide. A i sam bih sebe time jako iznevjerio.“
Ožalošćena obitelji, rodbino i prijatelji, imali ste najjednostavnijeg, najiskrenijeg supruga, oca, djeda i prijatelja. Neponovljiva je njegova veličina u sposobnosti i talentu da ljudima govori kroz glazbu jezikom i notama koje svi razume. Umrežio je toliko ljudi diljem svijeta, poglavito naših Hrvata sa svih kontinenata i kroz svoju pjesmu, bez obzira gdje se nalazili, trajno im cime vezao za dom, domovinu i naše more.
Morski vuče, Čovječe, prijatelju, oplemenio si nas svojim postojanjem, ostavio trag u beskraju.
Vridilo je!
