Osobe s invaliditetom (OSI) se u gradu Splitu, ali i cijeloj Splitsko - dalmatinskoj županiji, svakodnevno susreću s raznim barijerama. Počevši od neprilagođenih javnih ustanova, do nedostatka sportskih sadržaja prilagođenih baš njima. Iako je već nadaleko poznato da plivanje blagotvorno djeluje na rehabilitaciju OSI, kako fizički, tako i psihički, do 2006. godine Split nije imao plivački klub za osobe s invaliditetom.
No, te godine se sve promijenilo. Klub Cipal, nastao inicijativom roditelja OSI radi dan danas, a sportaši koji u njemu treniraju su i neki od vrhunskih svjetskih paraolimpijaca.
- Klub Cipal djeluje na području cijele Splitsko - dalmatinske županije. Roditelje djece s invaliditetom su fizijatri uvijek savjetovali da ih vode na plivanje, jer je to najpogodniji i najsigurniji sport, ali problem je što sezona traje nekoliko mjeseci i nakon toga djeca nemaju gdje. Tako su 2006. došli na ideju da osnuju klub, u čemu im je jako pomogao klub Mornar. - kaže tajnik kluba Cipal, Miro Renić.
Vrata kluba su širom otvorena za svu djecu i mlade koji se žele baviti plivanjem, bilo to rekreativno ili natjecateljski.
- U početku je to jedan vid rehabilitacije, a za one koji se pokažu da su dobri, da imaju volju, počinjemo s natjecateljskim programom koji je jako zahtjevan, ništa manje zahtjevan u odnosu na zdrave plivače. U klubu danas imamo i neke vrhunske sportaše i dajemo najviše paraolimpijaca u državi - od tri, dva su iz našeg kluba. - kaže ponosno Renić. Foto: Klub Cipal
Diskriminacija od strane nekih sportaša
Klub Cipal broji oko 40 do 50 članova s kojima rade četiri trenera. Renić smatra da bi ta brojka bila dosta veća ukoliko bi uspjeli riješiti neke probleme s kojima se susreću u svakodnevnom radu. Jedan od njih je problem grijanja bazena.
- Bazeni se griju na stari sustav koji povezuje Loru i Poljud, pa nekad budu hladni. Djeca nam se znaju i razboliti pa više ne dolaze.
Drugi problem, naglašava Renić, je manjak sluha u Splitskom savezu sportova. Iako su dali sportaše s vrhunskim rezultatima na svjetskoj razini, još uvijek se sportaše s invaliditetom zapostavlja u odnosu na one zdrave.
- Glavni trener, inače tehnički direktor kluba Mornar, Slobodan Glavčić, je i izbornik Hrvatske plivačke paraolimpijske reprezentacije. Naš plivač Dino Sinovčić je na olimpijadi u Riu bio peti na svijetu, a 2010. ga je Hrvatski paraolimpijski odbor (HPO) proglasio najvećom mladom sportskom nadom. Zatim imamo Antu Rađu, reprezentativca, koji je 2013. dobio priznanje za najveću mladu nadu HPO-a, te Leonarda Renića, također reprezentativca i vrhunskog svjetskog plivača prve kategorije.
Zakon o sportu donesen 2015. je definirao sport kroz tri vertikalna ravnopravna stupa - Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski savez gluhih, tri stupa s jednakim pravima i obvezama. Znači medalje paraolimpijca vrijedi kao medalja olimpijca, paraolimpijac koji je osvojio zlato, dobija istu novčanu nagradu od Vlade RH kao i olimpijac koji je osvojio zlato, nema nikakve razlike, zakon je tu jasan, ne smije se diskriminirati osobe s invaliditetom. No nažalost, još nitko u Splitskom savezu sportova kao distributeru gradskih sredstava namijenjenih sportu, nije u potpunosti prihvatio tu zakonsku obvezu.
Unutar Splitskog saveza olimpijaca, koji je sastavnica Splitskog saveza sportova, postoji par glavonja koji čak tvrde da vrhunski paraolimpijski sport nije sport, već vid socijlizacije. Nama je nebitan njihov primitivizam, puno je bitnije njihovo nepoštivanje Zakona o sportu koji jasno kaže da ne možeš diskriminirati osobu s invaliditetom, ako ima rezultat. A opet, naš paraolimpijac koji je peti na svijetu, nije dobio niti jedne kune za stručni rad. U Zagrebu, Rijeci i Osijeku nemaju takvih problema. Jednostavno, potrebno je mijenjati svijest prema osobama s invaliditetom, mi smo tu još malo primitivni. - kaže Renić. Foto: Klub Cipal
O tom problemu je razgovarao i s gradonačelnikom, Androm Krstulovićem Oparom, koji je pokazao da Grad ipak ima sluha za građane s invaliditetom čija se prava krše na svakom koraku, pa tako i u sportu.
- Kad smo mi njemu ispričali kako to funkcionira, čovjek nije mogao vjerovati. Obećao je da će sazvati Splitski sportski savez invalida i Splitski savez sportova, koji distribuira sredstva, te ćemo dogovoriti pravila po kojima će se raspoređivati sredstva. - kaže Renić
Nedovoljno angažirani roditelji
Veliki problem kluba je i nedovoljna angažiranost roditelja djece s invaliditetom.
- Problem je što ne uključuju djecu u sportove. Plivanje kao sport je najpogodnije za bilo koju vrstu i težinu invaliditeta i to je ono što mi pokušavamo promovirati. Ne mora svaka osoba koja dođe u klub postati vrhunski sportaš. Najbitnije je da se uključe, da su tamo. Ne mora to biti ni bazen, može biti i stolni tenis, atletika, ali cilj je što više mladih OSI uključiti u sport. Da podignemo to na razinu razvijenijih država. - kaže Renić. Poručuje roditeljima da uključe svoju djecu u sportske aktivnosti.
- Kao što je dobro voditi zdravu djecu na treninge, osobno smatram da je za djecu s bilo kojom vrstom invaliditeta sport još potrebniji, jer razvija njihovo samopouzdanje. Većina naših plivača je baveći se sportom shvatila da "nema veze, sve je u glavi, ako sam u kolicima i ne mogu trčati, mogu puno toga drugog". Zato dovedite djecu, nećete zažaliti. - poručio je roditeljima.
Za sve zainteresirane vrata kluba su uvijek otvorena, svakim danom, cijele godine. Klub naplaćuje članarinu od 150 kuna mjesečno za koju je moguće doći na bazen svakim danom u dva termina, ujutro od 7-9 i popodne od 15-18, uz prethodne dogovore s trenerom. Na inicijativu kluba, bazen je opremljen pristupnom rampom, tako da i osobe s kolicima mogu nesmetano ući u bazen.
Ukoliko ste zainteresirani za dodatne informacije o radu kluba posjetite Facebook stranicu kuba Cipal ili kontaktirajte tajnika Mira Renića na 098 935 1865.
