Da je dobro činiti dobro, svi to znaju, a ako sve to radite sa srcem i dušom i pri tome pomažete ljudima, postajete dio jedne nezaboravne priče, priče koja budi nadu da se nešto može promijeniti i to na bolje, zdravije i sretnije.
Sve to, pa još i više možete naći u organizaciji Županijske lige protiv raka Split, koja Vas poziva na svjetski poznatu humanitarnu utrku THINK PINK - Race for the cure, Utrka za život, koja će se i ove godine, četvrti put zaredom, održati u Splitu i to u subotu 1.10.2022. u 11 sati na splitskoj Rivi.
Ciljevi akcije su i više nego poznati, a to je slavljenje života, smanjenje smrtnosti od raka dojke, promoviranje ranog otkrivanja bolesti te sjećanje na sve one koji su, nažalost, ipak izgubili borbu protiv opake bolesti.
Glas jedne takve osobe, koja s ponosom nosi pink majicu (a ona je simbol za osobe koje su preboljele opaku bolest) je i glas gospođe Slavice Aralica, bivše profesorice, lektorice i novinarke, koja je s neskrivenim ponosom, bila voljna podijeliti svoju životnu priču s nama:
AKCIJE SU POTREBNE, JER VAM DAJU NADU I POMAŽU
„Svaka akcija koja je potpora oboljelima od bilo koje bolesti, a posebno od raka, na čiji sam spomen ljude prođe jeza, ne da je dobrodošla, ona je poput dodatne injekcije spasonosnog lijeka. Od trenutka kad vam priopće tu strašnu dijagnozu, pa dok je ne prihvatite, korak je od sedam milja koje valja prijeći. Ali, ako vam obitelj i prijatelji uskoče u nju svojom potporom (emotivnom, razgovorom, razumijevanjem, a ne sažalijevanjem), put odjednom postaje i kraći i lakši.
Naravno, ne mogu sve drugi učiniti za vas i umjesto vas, na vama je da sjednete i kažete sebi: dobro,imam rak i ajmo se sad s njim uhvatiti ukoštac. Jasno, tu veliku ulogu ima liječnik koji vas vodi jer, ako je iskren i spreman s vama proći tu bitku,a vi mu vjerujete, put liječenja će biti lakši. Jako je bitno da mu se uvijek možete obratiti, porazgovarati, pitati što vas muči. Mislim da je najvažniji trenutak,koji nije baš najbolje pokriven,onaj od spoznaje bolesti do početka liječenja.
Tu je jedan prazan hod u kojem je pacijent prepušten sam sebi da se naručuje na preglede, pa slijedi dugo čekanje (tada je svaka minuta duga kao sat), potom dogovor za operaciju, sama operacija i svjesnost da to više nisi isti ti, iza čega počinje ona psihološka tortura - zašto baš ja,a živjela sam po pravilima zdravog života, išla redovito na preglede, čuvala se kao Bašćanska ploča (kako reče jedna moja maturantica). U tom razdoblju mnogi moraju potražiti specijalističku psihološku pomoć jer sami nisu u stanju izići na kraj sa svojom bolesti. Tu bi trebao uskočiti netko ili nešto (neka medicinska ustanova,odjel...) koji bi sveo čekanje na najmanju moguću mjeru i odradio to umjesto pacijenta.“
POTREBNO JE IMATI POZITIVAN STAV, A POTPORA OBITELJI ZNAČI MNOGO
„Moj saveznik u borbi s rakom je najprije moja obitelj i brojni prijatelji, ali i moj humor kojim sam nadišla samu bolest i promatram je izvana,kao da nije u meni. Tako sam još iz bolnice pisala kroniku o onome što se događa meni i oko mene,stavljajući težište na naoko nevažne detalje,a koji su me odmakli od bolesti.
Tako sam imala jednu dnevnu obavezu, a slala sam je na adrese prijatelja koji su je s guštom čitali i uzvraćali mi pisanom podrškom, hvaleći moju hrabrost. Prva stvar koju sam učinila čim sam izišla bila je da odem do parka i udahnem malo prirode. Činilo mi se da svaki njezin komadić sada ima drugu vrijednost i ja ne smijem propustiti to primijetiti. Kao da mi je sve bilo novo. Bila sam gladna tog cvrkuta,šuštanja,dječje cike, prometne vreve - gladna života oko sebe.“
DOLAZAK NA RIVU POTPORA JE SVIMA, A NE SAMO OBOLJELIMA
„Znajući koliko potpora znači svakom koga zaskoči maligna dijagnoza,doći ću u subotu na Rivu, bit ću tu za sve njih i za sebe. Kad se tako zajedno stisnemo svi u istoj muci, toplije nam je oko srca,emocije koje se skrivaju izbiju vani i nekako smo odjednom hrabriji. Hrabriji za onaj sljedeći korak. I svaka akcija nas pomakne za još jedan korak. Korak života. Zato dođite, ponesite srce na dlanu da ga svakome možete otvoriti, darovati, nadu da je možete podijeliti s potrebitima, hrabrost da je darujete onome kome je usfalila, i budite i vi jedan trenutak zajedničkog klupka života koji će se ove subote ili kotrljati ili sjuriti u 11 sati splitskom Rivom koja je i dosad pokazala mnogo puta koliko je veliko njezino srce. Sad ga je potrebno dati onima koji ga najviše trebaju. Pa Splite, obucimo ga u ružičasto i dajmo ga! Bez žaljenja,bez ostatka.“– riječi su gospođe Aralice.
Vrijedno je napomenuti da Race for the cure-Utrka ili šetnja za život, nije natjecateljska, već je humanitarni poziv svim ljudima dobre volje, da dođu u subotu na splitsku Rivu i svojom malom, a opet velikom gestom, daju podršku svima onima koji se bore protiv opake bolesti, onima koji će se boriti i onima koji su je pobijedili, kroz veliko slavlje života, prisutnog u svoj svojoj ljepoti i sreći…
Obojimo Split u pink! THINK PINK!
