"Klapa je krug, a središte mu je u Omišu", tako je rekao Jakša Fiamengo i moramo se složiti da je zaista tako. Upravo posljednjih dana u Omiš su se slile najbolje hrvatske klape, pa tako i tekstopisci. Jedan od njih je i Pjero Mirić, mladi Splićanin, rodom s otoka Brača. Sigurno ste već čuli za njega, ali ako kojim slučajem niste, e onda ste barem pjevušili stihove neke od poznatih klapskih pjesama koje je upravo on napisao. Nagrada za najbolji tekst i ove je godine otišla u njegove ruke, što je i bio povod za razgovor s njim, no krenimo redom...
Zanimljivo je da je Pjero završio FESB, pa je možda naoko nespojivo to s njegovim pisanjem. Zato nam je ispričao kako je to sve krenulo i gdje crpi inspiraciju.
- Da, završija sam matematičku gimnaziju, popularni splitski MIOC, a na FESB-u diplomira i steka titulu diplomiranog inžinjera strojarstva. Oduvik sam ima dosta hobija, ali onaj hobi koji me prati kroz cili život je - sport. U mladosti je to bilo na malo ozbiljnijem nivou, a kasnije je ostalo samo ka hobi, strast i ljubav, najviše balun i mali balun, a evo danas i trčanje i bicikla. Pisanjem pisama sam se sasvim slučajno počeja bavit. Kroz osnovnu i srednju školu sam uvik dobro pisa, prvenstveno prozu kroz školske zadaće. Ima san sriću da sam iz hrvatskog uvik ima dobre profesore koji su najvjerojatnije u meni probudili taj talenat, a tu prvenstveno mislin na svog profesora Borisa Škifića, danas mog dragog prijatelja. Prije desetak godina sam onako zezajući se napisa himnu za svoj malonogometni klub i nakon toga još par pisama od kojih je jedna preko mog prijatelja, pivača klape Morbin došla do maestra Duška Tambače, tada njihovog voditelja i tu je sve počelo i ljubav prema pisanju samo je rasla. Inspiracija je na papir počela dolazit sa svih strana, prvenstveno od nepresušnog vrela ljubavnih tematika, preko dalmatinskih domoljubnih pa sve do rugalica.
Surađivao je do sada Pjero s brojnim klapama.
- Ulaskom kao autor u taj klapski svit surađujem sa brojnim klapama i nema smisla da ih sad nabrajam jer vjerojatno ću nekoga izostavit. Ono šta me najviše veseli su brojna prijateljstva koja sam steka među tim dragim i vridnim curama i dečkima koji svoje slobodno vrime uporno daju pismi, na taj način zapravo čuvajući od zaborava prebogatu tradiciju i kulturu našeg naroda, a sve kroz melodiju, jezik i narodne nošnje. Oni su za mene prekrasan primjer "običnih, malih" ljudi, a zapravo najvećih i najneumornijih čuvara naše baštine, koji možda na manje glasan, ali za mene najzvučniji način ispoljavaju emocije prema svojoj zemlji i svome narodu. Isto tako sam sritan šta sam na svom klapskom putu ima priliku surađivat s jako kvalitetnim glazbenicima i intelektualcima koji su me svaki na svoj način definitivno obogatili u glazbenom i ljudskom smislu i na tome im hvala. Tu prvenstveno mislim na Duška Tambaču, Dušana Šarca, Vinka Didovića, Vedrana Bonačića i Vicka Dragojevića s kojim najviše surađujem i s kojim sam postao gotovo pa obiteljski prijatelj. To je zapravo najveće bogatsvo klapske pisme.
Brojne nagrade na FDK u Omišu
Kao što smo već rekli, nije prvi put da je Pjero Mirić u Omišu ovjenčan nagradom. Ove godine, na 54. izdanju festivala osvojio je treće mjesto prema ocjeni stručnog ocjenjivačkog povjerenstva, za skladbu Ne umiru kapetani, a koju je napisao s Vinkom Didovićem. Pjesmu je izvela klapa Oneum. Također je Pjero Mirić dobio nagradu za najbolje stihove i plaketu “Drago Ivanišević” prema ocjeni stručnog povjerenstva u sastavu Dinko Škevin, Ivan J. Bošković i Bože Mimica.
- Kad već pitate moran se pohvalit brojnim nagradama na FDK u Omišu, od kojih ću istaknit 4 nagrade za najbolji tekst (i to sve u 5 zadnjih godina), dva puta prva nagrada žirija i jednom prva nagrada publike. Bez lažne skromnosti, nagrade iz Omiša mi zaista znače i na njih sam ponosan.
Zamolili smo ga i da nam prokomentira kvalitetu pjesama na FDK Omiš.
- Mislim da je kvaliteta pjesama na omiškom festivalu uvik na visokoj razini, mada sam dojma da se zadnjih par godina na festival primaju pisme koje imaju određen stilski odmak od onoga na šta je omiška publika već desetljećima navikla. Svakako, vrime će pokazat u kojem će se to smjeru dalje razvijat i vrime će nam svima bit najmjerodavniji žiri. Napominjem da sve ovo pričam ka laik u glazbenom smislu. Šta se tiče tekstova mislim da moramo ustrajat, kako mi autori, tako i klape i gospoda u žiriju da se za festival pišu i odabiru pisme koje i kroz jezik njeguju baštinu jer je FDK Omiš oduvik bija čuvar ne samo iskonskog klapskog akorda, nego itekako i dalmatinskog jezika koji je gotovo na rubu izumiranja. U tim izvornim stihovima ili friško napisanin stihovima na čakavskom jeziku ili dijalektu kako ga neki nazivaju krije se mnogo više nego bi se na prvu reklo. Takvi stihovi nam pričaju o povijesti našeg naroda, običajima i zanimanjima koja iščezavaju, pričaju o ljubavi, kriju u sebi općenito sliku jednog vremena koju je nemoguće naslikat nekim standardnijim i nazovi novijim jezicima. Tu moramo beskompromisno ustrajat jer ako to izgubimo onda smo izgubili i Omiš, a ja se nadam i vjerujem da do toga neće doć.
Koronavirus i glazbenici? Klape se malo 'povukle'?
Do sada je mladi autor bio prisutan i na komercijalnim, nazovimo ih pop festivalima, pa smo ga upitali je li se situacija u zadnje vrijeme možda promijenila.
- Aktivan sam i u komercijalnijim glazbenim vodama i uvik sam otvoren za suradnje u različitim glazbenim stilovima jer mi to predstavlja izazov. Veselim se suradnji na novom albumu za jednu našu glazbenu legendu, ali o tome ćemo uskoro popričat.
Situacija u zadnje vrijeme nije lagana nikome, pa tako ni glazbenicima. Koliko je, po njegovom mišljenju, sve ovo s koronavirusom utjecalo na glazbenike?
- Rano je za donosit zaključke kako je covid situacija utjecala na nas autore jer ta situacija zapravo još traje. Mislim da će pandemija više utjecat na glazbenike i izvođače koji se bave komercijalnijom glazbom jer su komercijalnije glazbene vode kudikamo ovisnije o financijama i u tom smislu mislim da je moguće da će se nove pjesme izbacivat sporijim ritmom, ali ostaje nam za vidit.
Nekako smo mišljenja da su se u posljednje vrijeme klape malo povukle s estrade, gdje su jedno vrijeme bile sveprisutne.
- Klapski pop, kako ga mnogi nazivaju, mislim da prolazi ozbiljnu krizu i ne usudim se prognozirat kako će sve to na kraju završit. Od zaista brojnih pop klapa koje su se vrtile po radio stanicama ostalo ih je malo. Osobno ne volim da se tom višeglasnom načinu pivanja pop muzike daje klapski prefiks, ali pri tom nikako ne mislim da su te pisme ili njihovi izvođači manje kvalitetni. Osobno sam ima priliku puno puta surađivat i na takvim pismama i opet ću vrlo rado. Mnogi autori pišu različite stilove i u tome ne vidim ništa loše, a u konačnici taj ''klapski pop'' je iznjedrio brojne prekrasne pisme, od kojih će neke ostat evergreen, siguran sam.
Ne mogu izdvojit neku od svojih pisama ka najdražu jer me uz svaku veže neka lipa priča ili draga uspomena, svaka u sebi nosi neki detalj za koji sam posebno vezan. Bit ću sritan ako ću jedan dan iz svojih pisama moć onako između redaka čupat svoje uspomene, sam, sa svojom obitelji ili sa dragim prijateljima na kominu.
