Od 1. veljače Ivanov san se ostvario jer je tada postao evidentni kandidat za nastup na Paraolimpijskim igrama te će predstavljati Hrvatsku na Dalekom istoku. Uspjeh Ivana dobiva na važnosti zato što je prvi Hrvat koji će nastupiti na Paraolimpijskim igrama u para taekwondou, sportu koji je u Tokiju prvi put uvršten u paraolimpijski program. Ovaj 25-godišnjak, koji je nedavno i završio Kineziološki fakultet Sveučilišta u Splitu, odnosno specijalistički stručni studij za trenera taekwondoa kazao je što misli o svemu što ga čeka.
Koja je životna priča Ivana Mikulića? Kada se rodila ljubav prema borilačkom sportu?
Ljubav prema borilačkim vještinama kod mene je prisutna još od malih nogu, kada su se po cijele dane gledali filmovi Brucea Leea, Van Dammea i drugih. Prvi trening sam odradio sa 9 godina na poziv prijatelja i mogu reći da je tada sve počelo i od onda nije stalo. Sve one udarce koje sam gledao i proučavao na televiziji napokon sam mogao isprobati i naučiti ih pravilno izvesti.
Kakav je osjećaj biti sudionik na prvom pojavljivanju para taekwondoa na Paraolimpijskim igrama?
Mislim da će mi se pravi osjećaji pojaviti tek kad dođem u Tokio i osjetim cjelokupnu atmosferu. Trenutačno se osjećam izvanredno i hvatam pravu formu. Ovo nije samo moj prvi nastup, nego i prvi nastup hrvatskog predstavnika i uopće prvo pojavljivanje samog sporta na Paraolimpijskim igrama. Sve te novosti i nepoznanice daju dodatno na važnosti te se spremam za svojih pet minuta, kazao je za Hrvatski paraolimpijski odbor.
Uskoro nas očekuje i Europsko prvenstvo u Poreču. Što možemo očekivati na tom natjecanju?
Teško je reći što očekivati jer je otvoreno prvenstvo što znači da konkurencija dolazi iz cijelog svijeta, ne samo iz Europe. Ono što mogu obećati, kao i uvijek, to je da idem po zlato i da se za njega spremam. No, sam ishod nitko ne može predvidjeti.
Hoće li biti lakše boriti se sada sa spoznajom da je osigurana karta za Tokio?
Iskreno, sve je jednostavnije otkad je osigurana karta za Tokio. Svoje mjesto na Igrama sam izborio kroz dugogodišnje odlične rezultate. Nadolazeće Europsko prvenstvo će isključivo poslužiti radi dodatnog skupljanja bodova za svjetsku rang ljestvicu kako bih, hajmo to tako reći, olakšao ždrijeb za put do finala u Tokiju. Međutim, lakši ždrijeb zapravo ne postoji, budući da je riječ o najboljim svjetskim borcima koji će svi doći maksimalno spremni i željni osvajanja najsjajnije medalje.
Iza tebe je nekoliko ozljeda, nije bila laka godina. Kako se trenutno fizički osjećaš, hoće sve biti spremno za Tokio?
Da, nažalost prošla godina me nije mazila po pitanju ozljeda, pretrpio sam lom prsta i imao sam ozljedu kralješka. No, neću se žaliti, sa slomljenim prstom sam uspio osvojiti medalju na Europskom prvenstvu u Bariju te sam unatoč ozljedi ispunio svoj sportski cilj. Sada sam skoro pa u punoj snazi, treneri uvijek nađu način da bez obzira na ozljedu održimo kontinuitet treninga. Spomenuo bih cijeli tim koji je uz mene - od trenera Mladena Tomića, kondicijskog trenera Gorana Orlova s kojim radim u Functional Factory-u, nutricionistice Dragane Olujić, sportskog psihologa Vedrane Radić Brajnov te cijeli tim Fiziosporta kod kojih imam program rehabilitacije. Uz sve to, tu je i moja obitelj, kao i moja djevojka Ivana koji su mi najveća podrška u cijeloj priči. Uz sve te ljude mislim da ne mogu drugo nego ići samo naprijed, očekujem i nadam se svojoj najboljoj izvedbi do sada. Također, zahvalio bih se i cijeloj ekipi u Hrvatskom paraolimpijskom odboru koji pomažu da sve ovo bude moguće.
Koji su ciljevi za budućnost i što se očekuje od paraolimpijske godine?
Daleki ciljevi su trenutno u drugom planu, sada je fokus samo na Tokio te na to da osiguram što bolje mjesto na svjetskoj rang ljestvici. Krajem prošle godine sam završio i Kineziološki fakultet u Splitu tako da je i to jedna briga manje. Cijeli svoj dan posvećujem isključivo sportu, od jutarnjeg spremanja obroka, do dva treninga dnevno te masaže i sve drugo što ide uz profesionalni sport. Ako se dobro posloži dan nađe se i vremena za djevojku i kavu s prijateljima predvečer. O očekivanjima ne bih previše govorio, najbitnije je da ostanem zdrav i da spreman dočekam sve izazove u 2020.
