Ima jedno mjesto u Splitu, tamo između Mornara i Gusara, gdje povijest nije zapisana u knjigama, nego u mirisu borova, tamarisa i friške pive. To je legendarno kupalište Šore. Nekad je to bio vrt šjor Šime, s kamenom katnicom i drvenim kabinama, gdje se plesalo na bini i igralo baluna na platou. Danas? Danas je to utočište za ekipu koja ne priznaje “novo normalno”.
Spustili smo se dolje vidjeti jesu li kalafati počeli sređivati brodove, je li Paleka sredio baštu ili se s Gogonom pije piva. I naletimo na njih. Mislili smo da je Lederer, kad ono – Laško u ruci i batude koje sijevaju kao u stara vremena.
Šorensen iz Danske i “vojna grla”
Glavnu riječ vodi Dabo Zvonko. Na pitanje je li ovo Šore, on ispaljuje prvu bazu: “Je, je. Šorensen iz Danske ti je ovdje bio osnivač!” Dabo je tu od svoje druge godine, od davne ’52., baš kad je i bazen Mornara niknuo. Sjeća se Splita kad je bio pitomiji, dok nije bilo toliko “vlajlanda”.
Njegova dijagnoza današnjeg stanja je jasna: “Vlajima treba dignut kineski zid od Trogira do Omiša! Da svakih kilometar bude plitka buža – tek toliko da prođe pršut, a ne glava.” Kad ga podsjetite da su ti isti Vlaji izgradili škver, ne spori, ali poentira: “Istina, mora neko i raditi. Ali će zato Vlaji misliti!”
Za njega je Mornar oduvijek bio kvart “vojnih grla”, dok je Jadran bio splitski, a Pošk omladinski. Zato mu je i krivo što je bazen danas zapušten, bez tribina, kao da je vrijeme stalo u lošem smislu.
Psihologija vezova: “Samo da ga Vlaj ima!”
Posebno se Dabo “užeže” kad se spomenu lučice, Špinut i Zenta. Kaže da je problem što se brodovi više ne voze, nego služe kao ukras ili statusni simbol. “5% broda izlazi, 95% je vezano. Samo da ga Vlaj ima!” – grmi Dabo i objašnjava lokalnu logiku: “Jedan kupuje brod, drugi kupuje samo da ima i on. To su ti mrtvi kapitali u gogolju. Od ovih 200 što vidiš, možda tri broda izađu van, i to jednom mjesečno. Bitno je samo brojno stanje.”
Dok to govori, ne skriva samopouzdanje: “Ja ću ti sve objasnit. Smoje mi nije do kolina!”
Od “Gage” do samoupravljanja
U društvu s legendarnim tenisačem Pentom, Ivom Stanićem i Srđanom Bevanom, s kojim se zna sedam desetljeća još sa Skalica, Dabo uživa u penzionerskim danima.
Tvrdi da su njegove baze toliko jake da su ih svi “krali”. “Ja sam svojim neradom potkopao temelje kapitalizmu, zato je i došao ovaj naš socijalizam”, kaže kroz smijeh, dodajući da je bazu prepisao i onaj novinar u “Gagi”. Čak je i pokojni Mustafa Nadarević dolazio u “Gagu” kupovati njihove baze. “Umro je Mustafa, umrli su i Tito, Hitler, Lenjin i Staljin, a ja se lešo osjećam”, filozofski će Dabo.
Na pitanje gdje se još može vidjeti onaj stari Split, odmahuje rukom. Fjuba s Ježinca je umro, Bosna je umro... Mertojak i Žnjan ga ne vide (“ne bi išao da mi plaćaju”). Ni novi projekti poput onog na Duilovu ga ne vesele: “Vezovi su dobri, ali dobit će ih lapani koji ne znaju bacit cimu.”
Hajduk i Mika Špiljak
Čak ni Hajduk nije pošteđen. Ima li budućnosti? “Ima, ima. Kad ode u Podgoricu, bit će prava ‘Budućnost’”, aludira na crnogorski klub. A o upravljanju klubom i gradom, prisjeća se legendarne baze o Miki Špiljaku u helikopteru iznad Splita: “Kaže Mika pilotu: ‘Daj meni malo da vozim ili pređi na samoupravljanje!’”
I tako, uz miris gradela na kojima “uljezi” peku marendu i vječnu ćakulu, ostavljamo Dabu i ekipu na njihovim polarnim Šorama. Dok je njih, bit će i Splita – onog pravog, koji te izvrijeđa, nasmije i nahrani u istoj minuti
