Nakon višemjesečnih nagađanja o kraju njenog drugog braka, zagrebačka glumica potvrđuje da se razvodi od devet godina mlađeg supruga Momčila Otaševića, zvijezde TV serije ‘Kumovi‘ - s kojim ima dvoje djece - te otkriva da tu tešku odluku nije donijela slučajno.
Poslijeblagdanski dani za Jelenu Perčin (41), glumicu zagrebačkog HNK, prilično su dinamični: priprema se za novu ulogu, u predstavi "Ubojstvo" izraelskog redatelja Ide Rosenberga u matičnoj kući, a posvećena je i pravu na glumačke tantijeme u sklopu AVIP-a, neprofitne udruge za zaštitu audiovizualnih izvođačkih prava. Također, nakon višemjesečnih šuškanja o razvodu potvrdila nam je da se razvodi od glumca Momčila Otaševića (32). Drugi joj je to brak, a u njemu je dobila sina Jakšu (2) i kćer Mašu (4). Iz prvog, s poduzetnikom Kristijanom Babićem, ima kćer Lotu (13). Jelena Perčin primila je Glorijinu ekipu u svoj zagrebački dom, a o ljubavi, životnim lekcijama i novim planovima govorila je posve iskreno i bez straha.
Kako vam je biti kod kuće bez Jakše i Maše, koji su na putu s tatom, Momčilom Otaševićem?
U početku sam bila anksiozna, jer volim imati stvari pod kontrolom. Zato sam, kad su bili na aerodromu, otišla spavati, da ne mislim na to. Istu večer sam imala predstavu i, eto, tako nekako je prošao taj prvi dan. Čudno mi je jer sam navikla da su moji "pilići" oko mene, ali sam svjesna da je separacija dobra i za njih i za mene te da moram maksimalno iskoristiti ovaj period da se oporavim jer sam baš jako fizički iscrpljena. Jakša i dalje ne spava cijelu noć, drugim riječima - ne spavam ni ja. Tako da, eto, sada idem izvaditi umnjak, obojiti kosu...
Trenutačno ste na životnoj prekretnici - razvodite se od Momčila Otaševića. Kako ste?
Uh, teško pitanje. Teško je. Glupo mi je lagati. Rastajemo se. Uvijek sam se trudila ne pričati o vlastitoj intimi, nisam pričala ni o vjenčanju pa neću ni o rastavi. Svaka je rastava grozna. Grozan događaj i grozno razdoblje. Koncentrirana sam na to da budem maksimalno prisutna i prisebna radi djece.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što su vam rekle prijateljice?
Od prijatelja sam dobila bezuvjetnu podršku. Moj intimni krug je sa mnom cijeli život i jako se dobro poznajemo i vjerujemo si. Svi su znali da odluku nisam donijela slučajno.
Je li vas strah?
Strah me je samo bolesti. Puno sam toga doživjela u životu, puno ekstremnih situacija i naučila sam da se može preživjeti. U mojoj glavi je da dok god sam zdrava i imam dvije ruke i noge, bit će nekako. Nešto ću moći.
Puno je tih selfova. Jedna sam kao majka, druga kao glumica, treća kao sestra, kći. Od djetinjstva imam izražen zaštitnički princip koji se kasnije pretvorio u majčinski instinkt. Kao klinka sam rano počela patronizirati svoje roditelje. Jedan je moj brat mlađi deset, a drugi dvadeset godina pa sam na puno načina često i bila zaštitnica. Možda je to riječ koja me ponajbolje opisuje. Volim štititi i pomagati. Kad god imam problem, moja prva reakcija je - kako ga riješiti? Po mom habitusu, čaša mi je uvijek polupuna. Možda najvažnija stvar koju sam naučila jest da unatoč svom velikom racionalizmu u biti sam i dalje velika idealistica. Shvatila sam da mi treba više vremena da si priznam da idealiziram. Vrlo brzo, istina je, vidim realnost kakva jest.
Imate li osjećaj da ste ovim činom došli do nekog novog stupnja emocionalne zrelosti?
Pretapajuće su to granice, ali recimo da je možda najvažnija lekcija ona o tome na što sve ne smijem pristati. Čvršće i odlučnije kažem "ne". Još odmalena imala sam izrazitu potrebu razumjeti tuđu poziciju, ući u tuđu kožu, i onda su se uglavnom moje granice rasplinjavale.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što ste kroz sve ovo naučili o ljubavi?
Ljubav je užasno nepredvidiva. Ono što smatram da ljubav jest, nisam još doživjela. Naime, dok god je ego jači od emocije, mislim da to nije ljubav nego iluzija ljubavi. Niti iz jednog svog odnosa nisam otišla, a da se nisam dala do kraja. Zbog toga je sve i bolnije, ali ne mogu drugačije postupiti. To je lutrija i na njoj sam uglavnom gubila.
