On za sebe kaže da je običan momak iz kvarta. Sin željezničara, završeni konobar, zaljubljenik u nogomet i sličice. A za mnoge diljem Hrvatske on je — nada.
Luka Kanaet, rođeni Splićanin i predsjednik Udruge Sličice pričaju, već godinama pomaže djeci i obiteljima u najtežim životnim situacijama. Bez pompe, bez velikih riječi. Samo s — djelima.
Sve je počelo jednim televizijskim kadrom.
“Ja ovu baku moram naći”
U emisiji Labirint Luka je vidio baku Jelu koja se brine o svom unuku Ivanu, dječaku s teškom cerebralnom paralizom.
– Rekla je: “Ja bih za svog Ivana dala sve.” U tom trenutku znao sam da je moram pronaći – prisjeća se Luka.
Ivan je nepokretan, ovisan o terapijama i liječnicima, a baka Jela i djed preuzeli su skrbništvo nad njim. Savjetovali su joj odlazak u Krapinske Toplice, za koje dotad nije ni čula.
– Ovdje je Ivan sretan. I ja sam uz njega sretna – govorila je baka.
Dresovi za život bez prepreka
Luka i njegovi prijatelji odlučili su pomoći. Kroz aukcije dresova, sličica i donacije prikupili su sredstva za kupnju novog automobila s invalidskom rampom — Volkswagen Caddyja — kako bi Ivan mogao sigurno putovati na terapije.
– Rekao mi je: “Caddy je riješen.” Pitala sam zna li koliko košta. Rekao je da zna. I da će biti novi. Ja sam mu rekla: “Luka, dok sam živa, moram te upoznati” – rekla je baka Jela.
Uz to, iz istih humanitarnih akcija donirano je i 13.000 eura splitskoj onkologiji.
Kad se odrekneš onoga što voliš
Luka je kolekcionar. Imao je rijetke dresove, sličice, kartice — od Roberta Prosinečkog, Luke Modrića, pa čak i originalni dres Michaela Jordana s All Star utakmice.
Sve je to prodano.
– To je slobodno srce. Nevezanost za materijalno – kaže don Mirko Šakić, koji Luku poznaje od samih početaka.
Prijatelji svjedoče: koliko god bio strastveni kolekcionar, Luka je još strastveniji pomagač.
150 tisuća eura u 33 dana
Najveća akcija Udruge bila je pomoć djeci s teškim dijagnozama koja se liječe u klinici u Monterreyu u Meksiku.
– Skupili smo 150.000 eura u 33 dana. Četiri obitelji su trenutno na liječenju – kaže Luka.
Jedna od majki, Helena Čolig, ističe da je Luka bio uz njih cijelim srcem.
– Ne mogu pronaći riječ koja bi opisala ono što osjećamo prema njemu.
“Najvažnije mi je da kažu da sam dobar čovjek”
Luka ne voli velike riječi. Ne smatra se herojem. Kaže da samo radi ono što bi svatko trebao.
– Najvažnije mi je da netko, kad pita kakav je Luka, kaže da je dobar čovjek.
A baka Jela to najbolje sažima:
– Ivan kaže da mu je ovo drugi rođendan. Hvala ti, sine.
