U organizaciji Galerije Sikirica u Sinju u subotu ujutro od 10 do 13 sati u zgradi Palacine održana je radionica s umjetnicom Andrejom Kulunčić na temu položaja žena u različitim društvenim kontekstima.
U okviru radionice umjetnica je predstavila nekoliko svojih društveno angažiranih projekata koji su nastali u zadnjih 15 godina. Projekt ''indeks.žene'' problematizira položaj žena u različitim sredinama – Split, Napulj, Beograd i Ljubljana, a umjetnica polazi od identičnih pitanja na koja odgovaraju žene iz spomenutih sredina kako bi se u konačnici kristalizirale tri kategorije: zadovoljna, zlostavljana i diskriminirana. Kulunčić potom u javni prostor postavlja plakate s pitanjem – Kako se osjećate?, a žene su pozivom na besplatni telefonski broj mogle odgovoriti osjećaju li se zadovoljno, zlostavljano ili diskriminirano.
S polaznicima radionice autorica je razgovarala o položaju žena iz našeg okruženja i mogućnosti njihova svrstavanja u određenu kategoriju. Sljedeći predstavljeni projekt ''Iste'' problematizira prisutnost diskriminacije u hrvatskom društvu te poziva na osvještavanje važnosti uvažavanja vjerskih, rasnih i kulturoloških razlika. Kulunčić je u okviru projekta odabrala žene koje se svakodnevno suočavaju s predrasudama zbog boje kože, pripadnosti romskoj manjini, nošenja hidžaba u javnosti ili seksualne orijentacije.
Njihove riječi o tome kako se osjećaju i što žele u budućnosti u javni gradski prostor prenosi također na jumbo plakate koje postavlja na iznimno frekventna i vidljiva mjesta, kako bi kod malih, običnih ljudi, slučajnih prolaznika, osvijestila važnost poštivanja i prihvaćanja različitosti.
Za kraj, umjetnica je sudionicima radionice predstavila svoje recentni projekt ''Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete''. Riječ je o vrlo opsežnom projektu na kojem Kulunčić radi posljednje tri godine, a u kojem se bavi pitanjem potisnute, ignorirane ženske povijesti na primjeru više od 800 žena zatvorenica u političkom zatvoru/logoru na Golom otoku. Premda je tema Golog otoka često prisutna u javnom diskursu, gotovo uvijek kada se govori o političkom zatvoru i stradanju neistomišljenika Partije govori se o muškarcima zatvorenicima, pri čemu se ignorira činjenica da su na stotine žena prošle užas i torturu ženskog logora na Golom otoku i Svetom Grguru.
Kulunčić kroz svoj rad želi osigurati mjesto u povijesti i ženskom stradanju, u prvom redu obilježavajući informativnom pločom prostor ženskog logora (koji nikada nije bio obilježen, i posjetitelji otoka nikada nisu znali da se radi o prostoru ženskog logora), stvarajući bazu svjedočanstava zatvorenica te multimedijalnim radom kojim transliterira njihovu patnju u zvuk i pokret. Ženski logor na Golom otok bio je posebno okrutan jer su zatvorenice tjerane da nasmrt tuku jedna drugu, ponižavaju i uništavaju dostojanstvo svojim poznanicama, pa čak i prijateljicama.
Logor nije imao čuvare, a zatvorenice su ga same izgradile i ogradile bodljikavom žicom. Sudionici su potom razgovarali s autoricom o navedenom radu, teorijskim ishodištima i mogućnostima da umjetnički projekti generiraju pozitivne društvene promjene.
Projekt je financiran sredstvima Zaklade "Kultura nova", Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.
