Ragbi klub Sinj, osnovan 1978. godine, s ponosom nosi nasljeđe sportskog entuzijazma i strasti prema ovom dinamičnom sportu. Klub je od svojih početaka do danas prošao kroz mnoge izazove, ali i postigao impresivne uspjehe, što ga čini jednim od najprepoznatljivijih sportskih kolektiva u Cetinskoj krajini.
Tijekom našeg posjeta prostorijama kluba u Sinju, razgovarali smo s čelnim ljudima kluba koji su nam pružili uvid u bogatu povijest, trenutne aktivnosti i ambiciozne planove za budućnost. Ova strastvena zajednica, sastavljena od igrača, trenera i uprave, predano radi na promociji ragbija, privlačenju novih generacija i osiguravanju budućnosti ovog sporta u Sinju i šire.
Razgovori s Ivicom Vučemilom, Ivicom Dinarinom-Šimićem, Renatom Mladinom i Lukom Lerotićem pružili su nam neprocjenjiv uvid u svakodnevni rad kluba, njegove vrijednosti i ciljeve. U sljedećim odlomcima donosimo vam njihove priče, stavove i vizije koje pokreću ovaj uspješni sportski kolektiv.
Ivica Vučemilo, dugogodišnji član Ragbi kluba Sinj i kroničar
"Od 1979. godine sam u klubu. Deset godina igrao sam u Sinju, a dvije godine u Splitu. Nakon toga, do Domovinskog rata bio sam član Uprave kluba, a bio sam i trener kadeta, a kasnije i predsjednik RK-a Sinj. Znači, trenirao sam seniore, juniore i kadete, bio predsjednik kluba i licencirani sam ragbijaški sudac i delegat. Danas sam član Uprave RK Sinj i klupski sam kroničar".
Ivica Dinarina-Šimić, predsjednik Ragbi kluba Sinj u drugom mandatu
"U ragbiju sam cijeli život. Prve korake sam napravio prije rata., a u godinama nakon toga sam otišao u Zagreb na fakultet. U Zagrebu sam 10 godina igrao za Ragbi klub Mladost i završio sam višu trenersku školi za ragbi. Nakon toga sam se opet vratio u moj Sinj u tu sam odigrao dvije sezone u drugoj ligi RK-a Sinj i od tada postajem trrener raznih uzrasta, a bio sam i u reprezentativnom stožeru. Trenutno sam predsjednik RK Sinj. Uz to sam i ragbi sudac".
Renato Mladina, dopredsjednik Ragbi kluba Sinj
"U klubu sam od 1979. godine i tada sam imao 10 godina. Zadnju seniorsku utakmicu odigrao sam s punih 46 godina. Igrao sam 36 godina. Poslije završenog fakulteta u Osijeku vratio sam se u Sinj i pred kraj Domovinskog rata ponovno smo aktivirali našu seniorsku ekipu. Nadalje, trenirao sam brojne mlađe uzraste iz sinjskog kluba. Igrao sam u juniorskoj reprezentaciji bivše Jugoslavije, a imam i seniorskog iskustva igranja za reprezentaciju Hrvatske".
Luka Lerotić, trener i igrač Ragbi kluba Sinj
"Kreće nam treća zajednička sezona.. Moja priča malo je drugačija. Tata je bio ragbijaš, ali razlika je što sam ja iz Splita. Rođeni Splićanin i u Splitu sam prošao sve uzrasne kategorije i doživio seniorsku afirmaciju. Paralelno sam bio pomoćni trener i igrač u Ragbi klubu Nada u Splitu. Osim toga, bio sam član svih uzrasnih kategorija Hrvatske ragbi reprezentacije,a i danas sam dio seniorske reprezentacije Hrvatske.Već treću godinu sam tu u Sinju i veselim se novim izazovima".
Ivica Dinarina Šimić:"Ragbi nije samo sport. On je način života. Naučite te ragbi da se digneš onda kada padneš, Ragbi mogu igrati veliki i mali, debeli i mršavi. U ragbiju za sve ima mjesta, a za djecu je najvažnije da se druže, upoznaju, putuju i guštaju u životu. Osim toga, djeca koja dođu i treniraju kod nas, možda će puno lakše zaigrati za reprezentaciju svoje zemlje. Nosit će grb svoje zemlje i predstavljat će Hrvatsku. To je velika čast i neopisiv osjećaj. Predstavljat Hrvatsku u ragbiju je jedan veliki ponos".
O povijesti kluba
"Na našem području nikada se prije 1978. godine nije igrao ragbi. Inicijativa je došla od Jakova Dukića, studenta koji je igrao ragbi u Zagrebu za RK Lokomotivu. Okupio je oko sebe nekoliko prijatelja i školskih kolega i tako je započeo jednu veliki sinjsku ragbi priču. Dukić je želio da se ragbi utakmice igraju u Sinju i taj sport prezentirao je cijeloj cetinskoj krajini. Konačno, 4. ožujka 1978. u Sinju je odigrana prva ragbi utakmica, a sastali su se RK Energoinvest iz Makarske i RK Nada iz Splita. Utakmica se igrala na igralištu Junaka pred oko 300 gledatelja. To je prva ragbi utakmica i tada su Sinjani vidjeli kako taj sport izgleda. I možemo reći da je od te inicijative pokrenuta prava priča o RK Sinj. Naime, osnivačka skupština održana je 11. srpnja 1978. godine. Usvojen je statut kluba, i za prvog predsjednika izabran je Stipe Batarelo. On je rekao da će u dvije godine klub dignuti na noge, a nakon dvije godine se povukao s mjesta predsjednika jer je svoju zadaću ispunio. Ako se vratimo na početak, možemo reći da je interes stanovnika za ragbi bio jako velik i govorilo se da bi se s prvim treninzima trebalo krenuti u rujnu 1978. godine. Od rujna 1978., pa do ožujka 1979. godine trener je bio dugogodišnji ragbi igrač Marko Protega. On je došao u Sinj, a bio je iz Splita i prije toga je igrao u Makarskoj. Svi oni, uz spomenute osnivače u roku od šest mjeseci uspjeli su osposobiti 24 igrača. Oni su 11. ožujka 1979. godine na sportskom aerodromu u Sinju odigrali protiv juniora Nade prvu povijesnu utakmicu. Na kraju se iskristaliziralo više od 30 igrača koji su u jesen 1979. godine krenuli u natjecanje u sklopu tadašnjeg Ragbi saveza Jugoslavije".
"Od 1978. godine do 1990. godine seniorska, juniorska i kadetska ekipa odigrala je ukupno 287 službenih utakmica. Ukupno je nastupio 261 igrač za seniore, juniore i kadete i svi ti igrači uglavnom su dolazi iz Sinja ili su bili iz cetinske krajine. Ragbi klub Sinj bio je sa seniorima prvak Hrvatske 1983., 1984. i 1986. godine, dok je kadetska ekipa osvojila treće mjesto u prvenstvu Jugoslavije, to se dogodilo 1984. godine. To je za nas bio veliki sportski uspjeh. Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije nastupila su tri igrača, za juniorsku pet igrača, dok je osam igrača nastupilo za reprezentaciju Hrvatske. Nadalje, vrijedi istaknuti i da su sinjski veterani 1984. godine osnovali svoj klub pod imenom "Sinj 78". I oni su u okviru svojih aktivnosti odigrali oko 15 utakmica.
"Od 1990. godine Ragbi klub Sinj prestao se natjecati u prvenstvu Jugoslavije i istupili smo iz saveza i lige. 1991. godine većina igrača otišla je rat, u postrojbe HV-a, Zbora narodne garde i MUP-a. Tako je to bilo do 1994. godine kada su u Sinj u jeku rata došli sportski djelatnici iz Splita. Pokušalo se oživjeti Ragbi klub Sinj, a u tome su pomogli Splićani Miško Rađa, sada je nažalost pokojni, Siniša Tartaglia i Tonći Cvitanović. Oni su ispred Hrvatskog ragbi saveza pokušali pokrenuti Ragbi klub Sinj, željeli su ga opet oživjeti. Ja sam dugo godina bio u ovom sportu i tražili su od mene da ponovno pokrenem cijelu priču. I konačno, odlučili smo krajem 1994. i početkom 1995. godine, pokrenuli smo RK Sinj i treninzi su započeli. U naredne dvije do tri godine jako dobro se posložila momčad, a ti igrači danas su veterani našeg kluba. Tada im je trener bio pokojni Ante Zekan iz splitske Nade. I mnogi od njih danas su članovi Uprave kluba i nositelji su brojnih aktivnosti".
"U proteklih 46 godina osvojili smo 43 titule državnih prvaka, bili smo i pobjednici kupova u kategorijama seniora, juniora i kadeta. Naša škola svake godine izbacuje mlade igrače s kojima popunjavamo U14 i U16 kadetske kategorije. U ovoj godini imali smo dosta dobre sportske rezultate, a u prošloj godini smo imali najbolje rezultate. Bili smo tada seniorski prvaci Hrvatske i to je titula koju smo prvi put osvojili u povijesni kluba. Osvojili smo, znači, prošle godine i kup i prvenstvo, a ove godine za dlaku izgubili titulu prvaka Hrvatske. Osvojila ga je zagrebačka Mladost, ali smo zato osvojili kup i pobijedili smo Mladost u Zagrebu. Također, osvojili smo i tri titule s mlađim uzrasnim kategorijama. Znači, sada imamo 43 titule državnih prvaka, a kroz klub je prošlo oko 1.000 igrača i imamo oko 110 državnih reprezentativaca. Očekivano da ćemo još nekoliko titula do klupskog rođendana i sigurno ćemo dati još nekoliko reprezentativaca. U 2028. godini ćemo pripremiti ćemo veliku monografiju klupske povijesti".
"Sinjski klubovi jako su vezani. Svi oni imaju jako dobre rezultate. Vezani smo svi, od nogometa, košarke, ragbija, konjičkog kluba, ali i padobranaca. Sada nam je cilj biti u redu klubova od posebnog interesa za Grad Sinj i ako bi uspjeli ući u tu kategoriju, onda bi puno toga u budućnosti napravili. Nije jednostavno ući u tu kategoriju, a do tada se moramo boriti s 30.000 eura godišnje".
"U prvih šest mjeseci ove godine mi smo odigrali 85 utakmica sa svim uzrastima, od toga 17 međunarodnih utakmica. Osvojili smo četiri titule, tu je aktivno igralo oko sto igrača. Za hrvatsku ragbi reprezentaciju igralo je devet igrača, imamo četiri trenera. Za odigrat 85 utakmica potrebno je dosta sredstava, pola utakmica je u gostima. Nas utakmica u Sinju dođe, u onom organizacijskom dijelu, 500-600 eura minimalno. Putovanje u Zagreb autobusom nas košta 1200-1300 eura. Tako da nam se sve svelo na naše sposobnosti i umijeće koliko ćemo dovesti sponzora i donatora, skupit članarine i angažirat roditelje igrača da pomognu koliko mogu. Nama su najveći dio logistike roditelji i igrači. Nismo u minusu, nismo nikome dužni, svoje obveze prema savezu ispunjavamo.
Koristimo Sportski centar Ivan Poljak-Sokol i Andrija Alčić. U funkciji je od 2009. godine. Zgradu dijelimo na pola, pola zgrade je ragbijaško, pola je Nogometnog kluba Tekstilac. Imamo pristojne uvjete za rad. Ovo je zamišljeno kao objekt za nogomet, ali kako se nije imalo novaca i naš se objekt nije nikada napravio koristimo ovo. Sad smo pokrenuli inicijativu da se u kantunu igrališta napravi još jedan objekt od 600 kvadrata koji bi bio isključivo za potrebe ragbija."
Ima li alkara ragbijaša?
"Imali smo dosta alkara i kopljanika, alkarskih momaka, alkar slavodobitnik Mladen Vučković je bio naš igrač. Imamo danas Mira Filipovića Grčića koji je pripravnik alkar, imali smo kopljanika Petra Tomaševića, imali smo Boška Vladovića. Imali smo puno alkarskih momaka, imamo članova izvršnog odbora Viteškog alkarskog društva ragbijaša."
Kakva je posjećenost utakmica?
"Kad igramo ligaški od 250-300, dok smo na finalnim utakmicama imali i do 2000 gledatelja. Sad smo na finalnoj utakmici imali 1200 ljudi, bio nam je i predsjednik Milanović kad smo igrali s Mladosti. Došao nas je i u Zagreb gledati. Predsjednik Vlade se isto uključio, kad smo igrali Europsko prvenstvo u Makarskoj Vlada RH je bila pokrovitelj turnira i premijer je nazočio finalnim utakmicama.
Imamo dimenzije igrališta po međunarodnim standardima i može se odigrati bilo koja utakmica što se tiče ragbija, međutim okoliš nije uređen - od hortikulture, tribina, tornjeva za kamere, komentatore, mi to nemamo, sve je to u planu da se gradi. Pokušavamo napraviti ragbijački centar odnosno neki reprezentativni kamp gdje bi mogle dolaziti momčadi i reprezentacije na pripreme. Za to napraviti potrebno je uložiti velika sredstva, na dobrom smo putu, pokušavamo naći investitore i EU sredstva osigurati."
Tko je najveći igrač svih vremena?
"Podijelili smo povijest kluba na dva dijela i već smo u prvom dijelu proglasili najboljim Marinka Klarića Kukuza, našeg dugogodišnjeg igrača i igrača splitske Nade. To je za prvih 25 godina najbolji igrač u povijesti kluba. U ovih drugih 25 godina povijesti kluba ima dosta momaka vrhunskih igrača, reprezentativaca, i sigurno ćemo za 50. rođendan morati to malo selektirati ili istaknuti deset najboljih, teško je odrediti najboljega. Ali, imamo najboljeg strijelca u povijesti kluba, to je Nikola Pavlović, naš seniorski igrač i reprezentativac i trener. On je počeo igrati 2002. godine, imamo u registru preko 2.500 njegovih poena. To je zanimljiv podatak, da igrač u 20 godina karijere postigne 2500 poena."
S kim najbolje surađujete u Hrvatskoj?
"Najbolju suradnju imamo s ragbi klubom Nada u Splitu, s obzirom da je Nada institucija. Puno igrača Nade je igralo u Sinju, dosta Sinjana je igralo u Nade, tu smo ispekli zanat. U vrijeme dok sam vodio klub, mogu reći da najbolju suradnju imamo s njima, oni su nam susjedi, ljudi od tradicije i oni su 2-3 puta inicirali da se mi vratimo u život. Kad se osnivao klub, Nada je bila uključena, kad smo se ponovno vraćali u život, pomogli su nam igrački, dali su nam puno igrača, trenere, opremu. igrali smo u Splitu službene utakmice."
Hrvatski ragbi?
Luka Lerotić: "Hrvatska ragbi reprezentacija nastupa u trophy diviziji rugby Europe, to je krovna organizacija. U Europi prvih šest reprezentacija igra ekskluzivni turnir, zove se Šest nacija. Svake godine prosjek gledatelja po tim utakmicama je po 75 tisuća. To su Engleska, Škotska, Irska, Wales, Francuska i Italija. To je ekskluzivno društvo. Ragbi još nije u fazi da ima otvoreno prvenstvo Europe. Najbolje momčadi igraju taj turnir, a ispod su jakosne divizije formirane po tradiciji, uspjesima, po rezultatima. Hrvatska je u drugoj diviziji. Taj plasman je ostvarila prošli reprezentativni ciklus. U toj diviziji je šest ekipa. Hrvatska je, da pojednostavnimo, u okvirima amaterskog ragbija u samom vrhu Europe. Sve ovo iznad je jedna vrhunska granica profesionalizima. S obzirom na fond igrača, klubova, infratsrukturu, klubove, reprezentacija jako visoko kotira. To je zalog za budućnost, nadamo se da će dobri rezultati reprezentacije malo pokrenut kotač ragbija na bolje. S nama u drugoj diviziji su još Poljska, Litva, Švedska, Češka i Luksemburg."
Dominira li neki klub po broju reprezentativaca?
Luka Lerotić: "Zadnjih nekoliko godina je to apsolutno izjednačeno. Sinj ima pet ili šest reprezentativaca, isto tako Nada i Mladost. To su momčadi koje su nositelji po broju igrača, dok je do relativno nedavno Nada bila ta koja je dominirala. Ipak su imali 17 osvojenih prvenstava za redom, to nešto znači. Bili su u tom periodu najzastupljeniji, do posljednjih nekoliko godina Nada je imala dominaciju po broju reprezentativaca i dominaciju na terenu."
Koliko članova ima klub?
"Imamo oko 150 članova, od toga 30 igrača koji konkuriraju u seniorskoj momčadi. Imamo školu ragbija, uzrast od 6, 8, 10 i 12 godina. Natječu se na prvenstvu Dalmacije. Zatim imamo kadete U 14, U 16, imamo juniore U 18 i veteransku ekipu. Imali smo do pretprošle godine i žensku momčad, sad je nemamo, ali imamo curica u školi ragbija i nadamo se da ćemo opet stvorit žensku sekciju.
Uspjesi?
"Zadnjih desetak godina nosimo titule u svim uzrastima, a onda dođe period kad djeca više nisu djeca nego postanu pubertetlije, traže posao, odlaze na sezonu i mi ih gubimo. Unazad tri sezone s dolaskom trenera Lerotića zadržali smo djecu koji sad igraju za seniorsku momčad i s njima osvojili jedno prvenstvo i dvije titule kupa."
Luka Lerotić: "Sinj je u novijoj povijesti uvijek uz bok Nadi u mlađim uzrasnim kategorijama. Nada je u prijelazu u seniorski uzrast imala već uhodan sustav i bolje uvjete rada i funkcioniranja i ta seniorska momčad bi ostala na okupu. Veći je grad i sveučilišni je grad, Sinj je imao veliku disperziju igrača pa smo prvu titulu dočekali tek 2023. godine što ide malo u kontru svim rezultatima mlađih kategorija gdje je Sinj podjednako dobar kao i Nada. Možemo reći da su se seniori dobro zalaufali i zadnje dvije sezone od četiri titule uzeli tri.
Imao sam deset naslova prvaka s Nadom, ali ova sinjska titula je drugačija zbog mnogo toga. Bila je to proslava kakvu prije nisam doživio."
U Sinju postoji izražena politička podijeljenost u gradu, odražava li se to na sinjski ragbi?
"Neću politiku u moju butigu."
Luka Lerotić: "Živim u Splitu tako da ne bih znao..."
Gradske strukture prate sport. Sinj je pri vrhu u Hrvatskoj kada govorimo o podršci sportskim klubovima. Postoji sustav bodovanja, sve je transparentno. Imamo svoga člana u Zajednici sportskih udruga što je uspjeh. Svaki sport ima svoj interes da se "gura" no nema animoziteta. Kada smo postali prvaci, došli su nam svi klubovi, gvardijan, pekao se vol.
Zašto bi netko od djece trebao trenirati ragbi, a ne neki drugi sport?
Moram reći kao netko tko dolazi iz Splita, Sinj je dovoljno mali i dovoljno velik, kada vidite broj djece koji sudjeluju u klubovima, nema šanse da se sportovi ne isprepleću. To se puno više osjeti nego u većim gradovima.
Što se događa s hrvatskim ragbijem posljednjih desetljeća?
Luka Lerotić:
- Što se tiče novije hrvatske povijest, reprezentativni ragbi je na najvišem nivou do sada. Ne kažem za period kada je hrvatska reprezentacija bila napunjena Novozelađanima hrvatskih korijena i imali su vrhunske rezultate na europskoj razini.
Ivica Dinarina-Šimić:
Mislim da naša reprezentacija pokazuje bolje rezultate nego je naša klupska zbilja. Imamo četiri kluba u prvoj ligi i to govori samo za sebe. Svi imaju probleme s infrastrukturom gdje Sinj možda ima najbolju situaciju s objektima. Nada ima problema sa Starim placom, Zagreb i Mladost imaju svoje probleme. Nismo uspjeli taj "break" da se klubovi stave na nogu, da imaju gdje primiti djecu. Veliki rezultati koje reprezentacija postiže su zaista svima na ponos. Ako ne uhvatimo "voz" jako dobih rezultata, iznad nivoa očekivanja, onda će biti teško. Danas je teže pridobiti djecu da se ičim bave, svima je egzistencija teža generalno. Kada se netko ide baviti sportom gdje se nešto ne boduje financijski ili se boduje vrlo malo, to otežava situaciju. Ljudima treba približiti priči da se kroz ragbi u Hrvatskoj neće dobiti financijska sigurnost, ali hoće prilika za vrhunski amaterizam, za sport kojemu bi baza trebala biti studentska dob, te odlike vrhunskog amaterizma vas pripremaju da danas-sutra imate ponajbolje liječnike, policajce i druge branše. Ima nade za ragbi, a da je situacija bajna - nije.
Što je cilj kluba u nadolazećem razdoblju? Ima li opuštanja kada znate da iz hrvatske lige nećete tako lako ispasti?
Ivica Dinarina-Šimić:
- Ne bih se složio s tom konstatacijom. Godinama smo igrali, ispali smo iz druge u prvu ligu, pa smo bili prvaci druge lige pa smo morali pitati gdje ćemo igrati od Splita do Otoka. Mislim da sada dolazi na naplatu ono što smo radili godinama. Mislim da smo spojili godine rada s generacijama u ozbiljnu seniorsku momčad, na čelu sa sjajnim trenerom. Mislim da nije bezobrazno reći da sljedeće godine očekujemo duplu krunu.
Luka Lerotić:
- Klubu i gradu treba taj podražaj da ima državnog prvaka. Nametnuli smo se kao klub koji teži biti prvak. Svjesni smo da to moramo pružiti ovom gradu i kroz to poboljšati položaj ragbija u Hrvatskoj. Prekinuta je dominacija Nade, no sada priču treba nastaviti, osobito kroz motivaciju djece. Na ovome se mora graditi lijepa sportska priča na kojoj će cijeli grad profitirati, a to će natjerati i druge klubove na daljnji napredak. Cilj je zakotrljati ragbi priču u cijeloj Hrvatskoj.
Klupski čelnici pozvali su sponzore da podrže klub:
- Pozivamo sponzore da uđu u ragbi. Sve utakmice i zbivanja idu na live-streaming, bit će prisutne televizije i drugi mediji. Inače se financiramo iz proračuna Grada što predstavlja oko 30 posto proračuna kluba. Ostalo se potrudimo, te nas podržavaju sponzori i entuzijasti.
Dođite, pogledajte ragbi utakmicu, ako vam se svidi pružite ovom sportu kroz financijsko sponzorstvo priliku djeci da putuju, razvijaju se. Dođite, vidite, ako vas se svidi ostanite tu kao sportaši ili volonteri. Ragbijaši se drže zajedno i podržavaju jedni druge u svim prilikama. Dajte djeci da probaju ovaj divni sport.
Postoji čovjek koji nas 30 godina prati sa svojim prijevozničkim uslugama. To znači da je to zdrav odnos, nikada nije postavljao nikakve uvjete.
Želio bih naglasiti da što se tiče aktivnosti naše djece, sve im je plaćeno. Dakle, klub sve organizira. Dođite i uvjerite se da su baš ovaj klub i ovaj sport pravi odabir za vaše dijete ili za vas.
