U Hrvatskoj je nedavno dešifriran osmi poznati Branimirov natpis, a učinio je to izv. prof. dr. sc. Ivan Basić sa Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Upravo danas u podne o tome se održava predavanje na Filozofskom fakultetu, a sve u okviru 50. godišnjice utemeljenja splitskog Sveučilišta.
„Autor prezentira svoj prijedlog novog čitanja teksta uklesanog na ulomku luka oltarne ograde, na kojem prepoznaje ime hrvatskog kneza Branimira (879-892). Ulomak potječe iz crkve sv. Martina u Lepurima kod Benkovca, ranokršćanske građevine obnovljene u 9. stoljeću, kada ona dobiva i nove komplete crkvenog namještaja ukrašenog reljefima i natpisima.
Ovaj ulomak pripada drugoj fazi obnove unutrašnjosti crkve, kada je njezinu novu oltarnu ogradu izradila tzv. Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (kako je utvrđeno u prijašnjim istraživanjima).
Iako oštećenog teksta, ime kneza na jednom od elemenata oltarne ograde može se pouzdano prepoznati. Naročitim oblikom kojim je uklesano, Branimirovo ime vjerno oponaša ime istog kneza s natpisa iz Gornjeg Muća, datiranog 888. g. I taj je reljef izradila Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, što podupire autorov prijedlog čitanja. Uz to, Branimirovom vladavinom datiran je natpis opata Teodeberta iz iste crkve u Lepurima, uklesan na crkvenim vratima i objavljen 2012. godine. Novo čitanje kneževa imena na još jednom natpisu iz Lepura dodatno potvrđuje angažman jedne te iste klesarske radionice na oba lokaliteta. Lepuri time postaju prvi lokalitet ranosrednjovjekovne Hrvatske koji je iznjedrio dva vladarska natpisa. Ovo je osmi po redu epigrafički spomen kneza Branimira“, stoji u najavi predavanja prof. Basića.
Sedam natpisa kneza Branimira
Prvi natpis kneza Branimira otkriven je 1871. godine, a uklesan je rustičnom kapitalom na trabeaciji oltarne ograde crkve sv. Petra u Muću Gornjem (Sl. 1). Spominje Branimira, sveca-zaštitnika crkve, a izradila ga je tzv. Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira. Zatim je oko 1906. u zidu crkve sv. Mihovila u Ninu pronađen spoliran posvetni natpis ninskog benediktinskog opata Teudeberta, datiran vladavinom Branimira, „kneza Slavena“, uklesan na arhitravu oltarne ograde, a baš kao i onaj prvi nastao je iz Benediktinske klesarske radionice.
Treći natpis pronađen je na lokalitetu Crkvina u Šopotu kod Benkovca tijekom amaterskih arheoloških iskopavanja 1928. godine. Ovoga puta u pitanju je produkt tzv. Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira. Upravo ta radionica napravila je i četvrti po redu otkriveni Branimirov natpis, onaj iz Ždrapnja između Skradina i Bribira. Pronađen je tijekom arheoloških iskopavanja 1911. godine.
Do pronalaska još dvaju natpisa došlo je u relativno kratkom intervalu: šesti je pronađen prilikom arheoloških istraživanja u crkvi sv. Martina u Lepurima kod Benkovca od 1997. do 2004.
Sedmi i najkraći natpis pronađen je na Bribirskoj glavici 2015. godine.
Može se zaključiti da su dosad poznati Branimirovi natpisi smješteni u dvije mikroregije - oko današnjeg Benkovca u središtu Ravnih kotara (Šopot, Lepuri) te oko Bribira, odnosno antičke Varvarije (Bribir, Otres, Ždrapanj). Preostala dva natpisa prostorno odstupaju od navedenih skupina (Nin, Muć).
Tri reljefa izradila je Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (Muć, Nin, Otres), a dva Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (Šopot, Ždrapanj), dok se dva natpisa ne mogu pripisati produkciji nekog konkretnog ateljea (Bribir, Lepuri).
Nijedan od sedam natpisa nije se sačuvao potpuno kompletan, što je otežavalo interpretiranje.
Posljednja dva pronađena Branimirova natpisa razlikuju se od prethodnih po svojoj funkciji. Naime, pet ranije otkrivenih pripadalo je liturgijskim instalacijama crkava (arhitravima, zabatima), do su natpisi iz Lepura i Bribira bili uklesani na arhitektonskoj plastici, točnije, na okvirima vrata.
„Natpisi su uklesani na plohama na koje je nekoć nalijegao poklopac sarkofaga, a koje su u novoj funkciji postale prednjim licima portala. Uz tu neobičnost, lepurski i bribirski natpis ujedno odstupaju od svojih preteča po tome što ne sadrže likovnu komponentu – epigrafički sadržaj u potpunosti prekriva njihove plohe. Iz tog razloga potonja dva natpisa s Branimirovim imenom ne pružaju podataka o klesarskim radionicama koje su ih izradile (makar se može plauzibilno pretpostaviti da su ti pisani spomeni vladajućeg kneza bili istodobni s pojedinim drugim zahvatima uljepšavanja crkvenih interijera koje su izvele već definirane radionice).
Na koncu, predzadnji pronađen natpis, onaj iz Lepura, zasad je jedini koji potječe s lokaliteta čija je ranosrednjovjekovna skulptura u cijelosti kataloški obrađena i objavljena. Taj je cilj postignut unutar projekta sustavnog objavljivanja predromaničkih reljefa na nacionalnoj razini, izdavanjem serije Korpus ranosrednjovjekovne skulpture koju je prije šest godina pokrenuo Muzej hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita, a u sklopu koje je do sada izašlo isto toliko svezaka (tri se odnose na dalmatinske, tri na istarske lokalitete)“, pojašnjava u svom znanstvenom članku prof. Basić.
Posljednji ulomak natpisa
Posljednji ulomak natpisa pronađen je tijekom sustavnih arheoloških iskopavanja koja su se u crkvi sv. Martina u Lepurima provodila od 1997. do 2004. Istraživanja je uime Konzervatorskog odjela u Zadru vodio N. Jakšić uz suradnju i financijsku potporu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita, gdje su nalazi potom pohranjeni.
Ulomak na kojem se prepoznaje ime kneza Branimira pripada luku predromaničke oltarne ograde ove crkve, od kojega su sačuvana tri segmenta: veći dio lijeve strane luka, malen dio desne strane luka te tjemeni križ.
„Restituirani tekst izgleda ovako: R/A + N + I + M/H + I + R +O. Dopušta kombinacije kao što su […]rnimiro, zatim […]rnihiro, pa […]anihiro, najposlije […]animiro. Već pri površnome promatranju nameće se zaključak da je posrijedi slavenski antroponim, i to ime Branimir, čijim je najpoznatijim nositeljem bio hrvatski knez, čija je vladavina trajala od svibnja 879. do oko 892 (Branimir, Branimiro, Branimero, Brenamir, Brannimero)“, pojašnjava prof. Basić.
„Lepuri kod Benkovca predstavljaju zasad jedini lokalitet ranosrednjovjekovne Hrvatske koji je iznjedrio dva vladarska natpisa. Jedan je uklesan na arhitektonskoj plastici (okviru portala), drugi na liturgijskim instalacijama (luku oltarne ograde). Potonji natpis, kao i niz drugih liturgijskih instalacija iz iste faze lepurske crkve, uvjerljivo je u radovima N. Jakšića i I. Josipovića pripisan tzv. Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira. S likovno-morfološke točke gledišta, sasvim se uklapa u stil i radionički opus kojemu pripada čitava oltarna ograda. Trabeacije oltarnih ograda iz Muća Gornjeg i Uzdolja, odnosno Nina i Otresa predstavljaju kronološki oslonac za datiranje Benediktinske klesarske radionice jer nose imena dvojice sukcesivnih hrvatskih vladara, kneževa Branimira (Muć, Nin, Otres) i Muncimira (Uzdolje); uz to, dvije su trabeacije apsolutno datirane (Muć u 888, Uzdolje u 895).27 Time ovi reljefom ukrašeni epigrafski arhitravi definiraju dosad najpreciznije datiranu radioničku produkciju ranosrednjovjekovne Hrvatske, jedinu koju je moguće omeđiti apsolutnim vremenskim odrednicama te pridružiti vladavinama dvojice kneževa“, stoji u zaključku članka.
