Prije devet godina, točnije 2015.godine kada je održana jubilarna 300. Sinjska alka, započela je i jedna nova tradicija u Cetinskoj krajini – Ženska alka. Tako se je protekle nedjelje, u Gazu pored Trilja, održana tradicionalna 9. Ženska alka. Pod budnim okom vojvotkinje, ujedno i organizatorice ove manifestacije, Tee Dolić, na svojim konjima, 20 djevojaka se borilo za titulu slavodobitnice. Obe godine odnijela ju je Nina Džimbeg.
Ipak, za razliku od Sinjske alke, kod Ženske su pravila nešto drugačija. Naime, kako je poznato u Sinjskoj alci mogu sudjelovati samo rođeni Sinjani, dok to nije slučaj kod ženskih debitantica. Tako su uz djevojke iz Cetinske krajine, sudjelovale su one iz Splita.
Najstarija debitantica
Među njima je i Diana Jeličić (41), rođena Neorićanka sa splitskom adresom, koja je, kako nam kaže, na ovogodišnjem natjecanju bila najstarija alkarica, a za Dalmaciju Danas je ispričala sve o svom iskustvu i ljubav prema konjima.
„Prijavila sam se na Žensku alku jer sam željela imati cjeloživotnu uspomenu. Ujedno sam ovo natjecanje prepoznala kao priliku za 'probijanje leda', odnosno da ispitam kako se ja i moj konj ponašamo pred publikom.
Kako sam bila najstarija natjecateljica ove godine, nadam se da sam time i druge žene motivirala da se prijave te da shvate kako starosna dob nije preduvjet da biste se natjecali“, govori nam Diana o motivima zbog kojih se prijavila na ovo tradicionalno natjecanje.
Njen strast prema jahanju započela je prije četiri godine, a smatra, kako održavanje Ženske alke doprinosi promociji jahačkog sporta u Dalmaciji.
„Konjički sport je u Zagrebu, a i van Hrvatske jako cijenjen, pa iako u Splitu i Dalmaciji imamo jako kvalitetnih jahača i jahačica, nemamo u potpunosti prilagođene uvjete. Tako da ovakvi događaji poput Alke doprinose promociji jahačkog sporta, a ujedno i turizma“, smatra Diana kojoj je ove godine pobjeda izmakla.
„Bilo je poprilično stresno jer ne ovisi sve o vama. Ovo natjecanje je sinergija između konja i jahača. Konj radi po komandama jahača, a iza toga stoje dani i dani priprema i obuka. A što se tiče samog pogađanja alke, potrebno je dosta sreće. Na probama sam pogodila tri sride i dvije dvojke. Došla sam na Alku, prvi put sam pogodila u jedan, drugi put u ništa. Ipak nisam imala dovoljno sreće, ali Alfi sam zahvalna na svemu", opisuje nam Diana.
Konj ispred svega
Kaže nam, da je u cijelom ovom natjecanju najvažniji konj pa tek onda jahačica.
„Atmosfera je bila odlična, bio je prisutan pozitivan stres, a to samo znači da nam je svima stalo, ne da uzmemo alku, već da sve prođe kako treba, da se jahačice i konji ne ozljede. Bilo je i jako mladih konja pa je i rizik dovesti mladog konja pred veliku publiku, glasnu glazbu, nakon proglašenja atmosfera se užarila, konji su se malo uznemirili, ali zato je jahač taj koji bi smirio svog konja.
Organizacija je zaista bila na nivou, nadam se da će se ova tradicija još dugo njegovati. A iako mnogi stavljaju fokus na jahače i natjecatelje, ovdje je zapravo najvažniji konj“, objašnjava nam.
Kobila Alfa Polaris, njena vjerna pratiteljica, u vlasništvu je dobro znanog 'šaptača' konjima Bože Majića-Zeca, vlasnika Ranča Majić-Zec u Brnazama.
„Jašem je otpočetka, samo nju i nijednog drugog konja“, kaže Dijana, a potom nam ponosno otkriva zavidne Alfine vještine.
Konj koji je preplivao Perućko jezero
„Jedina je je preplivala skoro cijelo Perućko jezero, od Vrlike do Perućke brane uz potpunu pratnju i podršku. A svoj status je potvrdila i u natjecanjima najbržih trkaćih konjičkih grla u Europi. Božo ju je naučio plivati kao ždrijebe, dok su mali možete ih sve naučiti, isto kao i djecu, samo je potrebno s njima raditi“, ističe naša sugovornica.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Muža i sina sam odvela na ručak u Premier Gaz u Trilju, tamo sam upoznala Zeca koji je omogućavao posjetiteljima da zajašu na konju. Tada sam prvi put sjela na konja, i kako sam sila više nisam sišla.
Doslovno sam se zaljubila, Zec me pozvao na svoj ranč, naučio me jahati i sve ostalo“, govori nam.
S miljenicom Alfom intenzivno se pripremala za ovogodišnju 9. Žensku alku.
„Pripreme za alku bile su intenzivne. Dva tjedna, svakim danom smo i po nekoliko puta vježbali gađanje. Međutim, najvažnije je bilo osigurati da je konj spreman, jer on je uvijek na prvom mjestu, a tek onda dolazi jahač. Na sam dan natjecanja odlučili smo se odmoriti sve do 16 sati, kada je počela trka“, navodi Diana.
Stroža pravila dogodine?
Osim prekrasnog iskustva i očuvanja tradicije, jedna stvar je se ipak najviše dojmila.
„Mušku, odnosno pravu Sinjsku alku jašu samo Sinjani, a ženska alka nije određena samo za Sinjanke, jer da je, ja ne bih mogla sudjelovati. Zato mi je iznimno drago da se mogu prijaviti natjecateljice i izvan Sinja“, kaže nam, a već sad se veseli idućoj alki, koja će, kako nam otkriva, imati stroža pravila.
„Dogodine ću se obavezno opet prijaviti, za razliku od Sinjske alke, na ovoj sada nije bio zadan vremenski rok trke. Iduće godine će biti drugačije, ista pravila kao i za alkare uključujući i vremenski rok za trku. Primjerice, ako je netko pogodio alku, a nije prošao u određenom vremenskom roku, oduzimaju se bodovi“, pojasnila je naša sugovornica kojoj su nova pravila probudila natjecateljski duh.
„Ove godine sam se prijavila isključivo iz gušta i da nešto napravim za svog konja, ali kako sam čula da će iduće godine biti ista pravila za sve, svi smo ravnopravni, nema sporije i brže trke, probudio se u meni i taj natjecateljski duh pa ćemo vidjeti – tko je bolji“, odlučno će.
Strastvena jahačica aktivno sudjeluje u radu konjičkog kluba Sveti Mihovil u Trilju. Kaže nam, Alfa joj je puno toga dala i ni u najluđim snovima nije mogla zamisliti u što će se početna znatiželja pretvoriti. Tako je nedavno stekla licencu za dresurno jahanja, a upravo se priprema za veliko natjecanje Zagreb Open na Hipodromu.
Zahtjevan i težak sport
Dresurno jahanje ili dresura je jahački stil u kojem konj i jahač u potpunom skladu izvode prijelaze između hoda, kasa i galopa.
„Kroz četiri minute konju trebate davati naredbe, koje će on izvesti, pri tom sudac ne smije primijetiti da sam dala konju nijednu naredbu. Jako je zahtjevno, komplicirano i teško. Ali davno sam trenirala gimnastiku, a dresura je zapravo gimnastika konja, zato me je privukla , a trener Tihomir Ajduković je glavni 'krivac' zašto sam se u nju zaljubila“, opisuje Diana, a zatim otkriva što je najprivlačnije u jahačkom sportu.
„Jahački sport je jedini sport na svijetu gdje su pravila ista za muškarce i žene, apsolutno su izjednačeni. Također to je sport gdje nema dobne granice“, ističe.
Na kraju razgovora nam opisuje što je najvažnije u odnosu jahača prema konjima.
Ljubav prema konju je najvažnija, on treba biti ispred vas, ispred sporta. Prvo konj pa onda sport. Ako primjerice konj nije spreman, vidite da mu je teško, da odbija naredbe, treba ga pustiti dok ne bude spreman. Bez ljubavi ne dolaze ni rezultati“, zaključila je Diana Jeličić te dodaje za kraj "Konji vam mogu prenijeti što nitko drugi ne može. Oni izliječe sve."
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
