Nakon kratke i teške bolesti, preminuo je Aleksandar Saša Popović, osnivač i kreativni direktor Grand produkcije, prenosi Kurir. Bio je jedno od najpoznatijih imena regionalne estrade, a starije generacije pamtit će ga i kao člana benda Slatki greh, koji je bio prateći sastav Lepe Brene tijekom njezine najslavnije faze 80-ih i 90-ih godina. Popović je bio dio tima koji je stvarao hitove poput 'Mile voli disko', 'Čačak, Čačak' i 'Hajde da se volimo', koji su obilježili jednu eru regionalne glazbe. Veliku popularnost stekao je kao osnivač talent showa 'Zvezde Granda', koji traje već gotovo dva desetljeća, piše 24sata.
Upravo je Popović zaslužan što regionalna zvijezda Aleksandra Prijović nije odustala od glazbene karijere. Popović je ranije opisao kako je izgledalo kad je Aleksandra prvi put došla na audiciju za spomenuti show, no iz istog je ispala glasovima publike što joj je znatno narušilo samopouzdanje. Ipak, on joj je jasno dao do znanja kako bi to mogla biti posljednja šansa da se utisne u glazbene vode, gdje se danas nalazi.
Odnos medija prema glazbenom žanru koji se vodio pod imenom novokomponirana narodna glazba promijenio se kad je jedan od najpoznatijih TV voditelja, Milovan Ilić Minimaks, u "Nedeljno popodne" Televizije Beograd doveo Fahretu Jahić, odnosno Lepu Brenu, i njen prateći bend Slatki greh, u kojem je harmoniku svirao Aleksandar Saša Popović, bez kojega, uz sve ostalo, ne bi bilo ni estradnog trijumfa Aleksandre Prijović.
Zaslužan za Aleksandru Prijović
S Brenom je današnji pop folk doživio svoj prvi veliki evolucijski korak. Najveća zvijezda tog vremena nastajala je slijedeći pravila američke industrije, ali ne glazbene: plasirana je, kako piše spomenuta Milena Dragičević Šešić u prvoj ozbiljnoj knjizi o ovoj vrsti glazbe, studiji "Neofolk kultura, publika i njene zvezde", jugoslavenska Barbie, samo što je znala i da pjeva.
A pjevala je svašta, baš svašta - od balada što danas zvuče kao klasika do budalastih poskočica kojima ni vrijeme ne pomaže da postanu smislene - puneći stadione gdje god ih je bilo i osvajajući inozemno tržište, istina dominantno rumunjsko i bugarsko, ono na kojem su članovi tad najprogresivnijih YU rock bendova mogli prodavati traperice.
Raspad Jugoslavije u četiri rata vođena od Ljubljane do Prištine, u Srbiji je dobio svoju, doslovno, ružičastu formu i s njom je ova vrsta glazbe doživjela još jednu transformaciju iz koje je, opet, izašla revitalizirana i profitabilna. Umjesto u sviračko, ulagano je u redateljsko umijeće, spotovi za pjesme koje je pisala genijalna Marina Tucaković emitirani su na Televiziji Pink Željka Mitrovića od non do stop, a nove zvijezde više nisu pjevale o šumadijskim kolima, stogovima sijena i rijekama iz rodnih pripizdina.
Urbani motivi, video prema standardima MTV-ja, odijevanje u kojemu nije bilo mjesta za jeleke i opanke, sve tiše harmonike i glasnije ritam mašine, promijenili su i poziciju i status pjevača i pjevačica, dok je nova, mlađa publika dobila deluziju života kojemu treba težiti i u kojemu ne postoje nikakvi balkanski ratovi i ratni zločini, ekonomska situacija nije takva da pažljivo mijenjanje 100 dolara omogućuje mjesec dana života u zemlji koju su vodili manijaci, kojom su harali kriminalci, a društveno prihvatljivo ponašanje definirali moralni idioti.
Glavna produkcijska kuća i kultni glazbeni show
Krajem posljednjeg desetljeća krvavog stoljeća, Brena i Saša Popović osnivaju "Grand produkciju": njihov prvi veliki projekt bio je glamurozni, višesatni televizijski "Grand show", vizualno kreiran prema standardima talijanskih komercijalnih televizija i sadržajno punjen suštinskim natjecanjem nekadašnjih i novih zvijezda, koje je pokazalo kako veterani i veteranke bolje pjevaju, ali da njihovi nasljednici bolje zarađuju.
Duet prijatelja i poslovnih partnera - koji je u međuvremenu za golemi novac prodao vlasništvo u "Grandu" - pokreće 2004. reality program "Zvezde Granda", čiji je najuspješniji proizvod upravo Aleksandra Prijović. Umjesto nastavka eksploatacije etabliranih izvođača i izvođačica, "Grand" počinje sa stvaranjem novih estradnih zvijezda, od kojih je najsjajnija postala cura koja u Hrvatskoj puni najveće dvorane po puta koliko želi. Otkrivena u Popovićevu programu i obiteljski povezana s Breninom mašinerijom, ona predstavlja vrhunac još jedne promjene unutar industrije ove vrste zabave, dokazujući mogućnost ostvarenja američkog sna prevedenog na srpski.
Rođena Vojvođanka odrasla u Hrvatskoj iz koje je izbjegla nema ratnu prtljagu poput Svetlane Cece Ražnatović, ne skandalizira javnost kao Jelena Karleuša, zubaru, za razliku od većine na estradi, ide češće nego plastičnom kirurgu, živi skladnim obiteljskim životom, iz anonimnosti je izašla sama i zapravo puno sporije nego što se danas čini i... "The rest is history", što bi rekli u Aržanu.
S onim što je današnji pop folk bio prije gotovo pola stoljeća, Aleksandra Prijović nema ništa. S kasnijim promjenama dijeli pjevačke trilere i razumijevanje važnosti spotova, posebice sad kad su platforme na kojima se emitiraju prečaci do arena u kojima ona drži školske sate vrhunske koncertne produkcije kakvu imaju zvijezde koje karte za koncerte prodaju čim oglase mjesto i vrijeme nastupa.
Klasični pop zvuk garniran interpretacijom koja koketira s narodnjačkom, stihovi koje ona čini uvjerljivim publici, a sve u glamuroznom pakiranju, jesu sastojci uspjeha Aleksandre Prijović, ali i Brene i Saše Popovića koji najvitalniju i najprofitabilniju industriju zabave na Balkanu takvom čine neizbjegavanjem promjena, praćenjem zapadnih standarda i shvaćanjem da se publika ne mijenja samo generacijski.
