Legenda splitske Rive, Naser Asanov Papec, prodavač špigeta i posljednji splitski čistač postola, u vrlo živom razgovoru, kojeg ćete tek imati prilike čitati na portalu Dalmacija Danas, između ostalog je uputio i jedan apel koji smo odlučili zasebno izdvojiti kako bismo mu što prije pomogli riješiti problem.
Naime, Papecu je potreban novi, bijeli suncobran.
.png)
"Ja bi sad javno rekao, ja bih zamolio sve moje prijatelje, ugostitelje, ma koga god; pošto mi se suncobran slomio, ako netko ima viška suncobrana da mi posudi jer ne mogu ovako raditi. Ovaj kojeg imam, mi je samo privremeno, ovdje ne mogu raditi, otopit će se boja.
Javno nikada nisam molio, ali sad je ta nestašica. Ako ima netko u skladištu, neka mi posudi bijeli suncobran. Mora biti bijeli, da ne piše ništa, ali i da piše ja bi to prekrio. Ako ima evo netko da ima bijeli suncobran da me spasi".
Jedna molba stane u jedan bijeli suncobran
"Ne mogu čistiti postole, vrućine su, topi se krema, onda biži u sjenu. Kako se sunce diže, moram se tako maknut. Znači, molim jedan bijeli suncobran. Ko ima, ako Boga ima neka mi netko da", zamolio je naš dobri Papec.
Ako imate bijeli suncobran i odlučili ste ga pokloniti ili barem posuditi našem Papecu, molimo vas da bude prihvatljiv dimenzija.
"Oko Nove godine dolazi jedan veliki kamion. Kaže mi čovik 'jeste vi gospon Papec?'. Kažen 'je'.
'Evo donili smo vam suncobran'. A ja cili radostan. Ajde Bože, hvala Bogu, kamion. A on vadi jedan kamen, drugi kamen, pa di će suncobran?! Pa jesi ti normalan čovječe?! Od šest metara suncobran, širok 6 metara. I tako sam evo ja i dalje bez suncobrana. Tako da ako netko ima, onaj dimenzija 3 ipo, oni šta su po kafićima. Ma nek je i star, ne treba novi. Pa ću se ja nekako snać, krpi. Samo da imam. I bitno je da je bijeli. Mora bit bijeli prema propisima, propisi su propisi i moramo ih poštovat", pojasnio je Papec kojeg srce svakog dana vuče na splitsku rivu jer kako kaže:
"Vuče me srce, a duša mi pati. Duša mi pati ako ne vidim ove ljude ovde, a srce me vuče jer sam tu rođen i tu živim. Di da idem, drugi grad? Nema! Druge države? Nema, tu su svi zakopani. I kad dođem ovdje uvijek mislim da je otac živ i mater da će doć. Eto, al evo ja ne mogu bez ovoga grada. Bez ovih ljudi".
