Josipa Rimac je od studenog 2017. do 29. svibnja 2020., uz novčanu nagradu od najmanje 40.000 kuna mjesečno od vlasnika najvećeg vjetroparka u zemlji na lokaciji Krš-Pađene Milenka Bašić (57) , koristeći svoj položaj državne tajnice, biše saborske zastupnice i bivše gradonačelnice Knina, kao i društveni utjecaj koji uživa, poduzimala niz radnji radi pogodovanja Bašićevoj tvrtki.
Tako je tijekom pregovora tvrtke s većim brojem banaka oko kreditiranja izgradnje vjetroparka, s ciljem odobrenja traženih kredita, zatražila od Gabrijele Žalac (42), s kojom je u prijateljskim odnosim, da korištenjem svog položaja ministrice te članice nadzornog odbora HBOR-a, od ostalih članova nadzornog odbora traži podršku i suglasnost kako bi neovisno o ispunjavanju uvjeta društvu bilo odobreno kreditiranje izgradnje vjetroparka, piše 24 sata.
Rimac tražila odobravanje kredita
Također su Rimčeva i Žalac od predsjednice uprave HBOR-a tražile da Bašićevu trgovačkom društvu odobri kredit od 130.000.000 eura, da smanji tražene instrumente osiguranja kredita te da za potrebe tvrtke osigura sastavljanje pisma namjere u kojem bi HBOR prije donesene odluke o odobravanju kredita neistinito naveo dobavljaču vjetroagregata da će kredit biti odobren, a što je predsjednica uprave HBOR-a odbila učiniti.
Potom, sumnja Uskok, ponovno uskače Josipa Rimac koja je opet kontaktirala predsjednika uprave HPB-a i tražila ubrzanje procedure isplate novca, dok je Gabrijela Žalac na njeno traženje kontaktirala predsjednicu uprave HBOR-a i tražila da se ubrza puštanje druge tranše kredita.
Bašić je, kako bi nagradio Rimčevu za radnje koje je poduzela, preko drugog trgovačkog društva dogovorio i financirao jedrenje za bivšu državnu tajnicu Josipu Rimac u kolovozu 2019. u vrijednosti od najmanje 15.174 kuna.
Ona je potom kontaktirala, sumnja Uskok, predsjednika Uprave Hrvatskog operatora prijenosnog sustava d.o.o. Tomislava Plavšića (50) i zatražila da Bašićevoj tvrtki osigura zaključivanje ugovora potrebnih za daljnji razvoj, puštanje u rad, proizvodnju i prodaju električne energije za vjetroelektranu. Plavšić je to i učinio iako je znao da tvrtka ne ispunjava potrebne uvjete. Na traženje Josipe Rimac, a protivno Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, s tvrtkom je zaključio Ugovor o korištenju mreže vjetroelektrane iako kompanija nije dostavila dokaz o vlasništvu odnosno nekom drugom stvarnom pravu na građevini koja se priključuje na mrežu. Na temelju toga je zaključio i Ugovor kojim je omogućio tvrtki da bez ispunjavanja propisanih uvjeta privremeno priključi pogon vjetroelektrane na prijenosnu mrežu.
