Od prvog trenutka od kada je stao na pozornicu Dore, naš predstavnik na Eurosongu Baby Lasagna, proslavio je tradicionalnu hrvatsku čipku koja mu je bila dio kostima i scenografije. U Malumu mu je već postala zaštitni znak, pa je tako Marko, hrvatsku čipku i tabletiće, odnosno miljetiće spasio od zaborava.
Podsjetimo, hrvatska dizajnerica Valentina Pliško koja je radila kostim Baby Lasagne, uoči Eurosonga, objasnila je kako je korištenje čipke na kostimima inspirirano istarskim čentirinima. Ideja za vez na Markovu prsluku bila je imitacija zlatoveza. Kombinirane su dvije vrste čipke, od kojih je jedna ručno napravljena. Vez nije napravljen direktno na prsluku, nego je izrađen odvojeno kao čipka i naknadno našiven na prsluk.
Plesačica Luana na glavi je nosila bijeli fačol ili facol, maramu koja je nekad označavala ženin status. Tako je Marko vjerojatno ni ne sluteći, trend kukičanja vratio na velika vrata.
No, stručnjacima ipak nije jasno kako se ovaj trend dogodio s obzirom na to da je prava čipka daleko od onoga što su nam mediji i društvene mreže prezentirali kao hit.
Tako smo u sklopu izložbe “MATERIJALNO O NEMATERIJALNOM” posjetili Etnografski muzej u Splitu i doznali razliku između prave čipke i trenutno aktualnih miljetića, odnosno tabletića.
"MATERIJALNO O NEMATERIJALNOM" U Etnografskom muzeju u Splitu otvorena zanimljiva izložba
Naime, predmeti zbirke čipki Etnografskog muzeja Split svojim većim dijelom prikupljeni su još do Drugoga svjetskoga rata. Tada je još bilo moguće nabaviti najljepše primjerke ove vrste domaćih profinjenih tekstilnih rukotvorina. Ono što ih posebno razlikuje od kasnije i suvremene izrade, je to što su bile rađene i primijenjene kao ukras na pamučnim ili lanenim dijelovima ženske odjeće košuljama, maramama ili kapicama u tehnici iglom šivane čipke tipične za primorsku Dalmaciju.
Rijetko viđena čipka
Tako su najstariji, a možda i najljepši primjerci domaće čipke prikupljeni u Etnografskom muzeju u Splitu i to davno prije nego što je ova vrsta tekstilnih rukotvorina uvrštena na UNESCO-ovu listu reprezentativnih primjeraka nematerijalne kulturne baštine 2009. Godine.
A u sklopu spomenute izložbe imamo priliku vidjeti unikatne primjerke čipkanih predmeta iz zbirke koja su rijetko viđena u javnosti. To su misnička košulja iz Makarske, vrlo rijetki primjerak udovičke kapice iz Boke kotorske, te rani i dugo vremena jedini muzejski primjerak hvarske čipke od agave.
Kažu da sve ima svoju cijenu, ali nekim stvarima je teško odrediti materijalnu, tržišnu vrijednost pa tako i onoj pravoj čipki.
„Uobičajeno su se rubovi tkanine ukrašavali čipkom. Najpoznatiji primjer su prsa i rukavi paške ženske košulje. Riječ je o minucioznom radu, te je rukom rađena čipka je jako skupocjen predmet.
I dok je starija muzejska čipka renesansnih ii baroknih izvorišta i tradicije, ona mlađa kukičana, kao što su tabletići, pojavljuje se u prvoj polovici 20.stoljeća te se primjenjuje češće kao dekoracija građanskih interijera.
A kasnije se primjenjuje uokvirena kao slika na zidu u svim održanim tehnikama njene izrade- pojašnjava nam muzejska savjetnica, Sanja Ivančić.
Hvarska čipka iza 'zatvorenih vrata'
Čipka s otoka Hvara razlikuje se od svih ostalih vrsta čipki s područja Hrvatske upravo zbog jedinstvenosti materijala od kojeg se izrađuje.
„Dok se sve ostale čipke izrađuju od pamučnog konca, hvarska se čipka izrađuje se od niti koje se izvlače iz svježeg lišća agave. Čipka od agave koja se proizvodi, odnosno izrađuje na Hvaru najmlađa je od svih starijih tradicija čipkarstva na području Hrvatske“, otkriva nam Ivančić.
Postoji još nešto po čemu se hvarska čipka razlikuje od drugih, a to je da na Hvaru čipku proizvode isključivo časne sestre benediktinke u samostanu te je njihova želja da tradicija i ostane samo unutar njihovog reda. Zanimljivost je i ta da se čipka izrađuje bez predložaka ili nacrta te je tako svaki primjerak unikatan i drugačiji.
„Niti agave su prilično tanke, imaju određenu dužinu i bijele su boje. Tehnika izrade hvarske čipke su tenerifa što znači da se jednom niti, uvedenom u iglu za šivanje, oko niti podloge isprepliću različiti geometrijski motivi“, pojašnjava nam muzejska savjetnica.
Ipak, kako je navedeno u djelu 'Čipkarstvo u Hrvatskoj', o čipki od agave ne zna se toliko puno koliko o ostalim čipkama zbog zatvorenosti tradicije unutar reda benediktinki. Poznato je kako se svaka nova redovnica obavezno podučava izradi čipke kako tradicija ne bi prestala.
Jeste li znali da su udovice nekada nosile bijelo?
A jeste li znali da je nekada bijela boja predstavljala korotu, a ne crna?
Još jedan od rijetko viđenih predmeta, na izložbi u Etnografskom muzeju, predstavljena je udovička kapica od čipke. I dok su nekada udovice u bijelom tugovale, mladenkama su se mijenjali, oduzimali ili dodavali predmeti u njihovim oglavljima različitih vrsta i boja.
„Čipka je šupljikasta tvorevina, a dvije su osnovne tehnike izrade. To su čipka na iglu ili šivana čipka te preplitanje pomoću batića, odnosno čipka na batiće. A najsloženiji i najprofinjeniji oblik šivane čipke u Dalmaciji je 'paška čipka'“, ističe naša sugovornica te nam pokazuje nevjerojatne primjerke čuvane u muzeju.
Paško čipkarstvo tradicija je duga nekoliko stoljeća, a prvi dokaz njezina postojanja seže iz 16. stoljeća. Tehnika kojom se ta čipka izrađuje temelji se na tzv. bijelom vezu, raspletu i pripletu. Ta se tehnika provodi tako što se izvlače pojedine niti podloge,nakon toga se oplitaju i povezuju preostale niti te to sve zajedno čini šupljikavi ukras zvan čipka.
„Čipkarstvo na Pagu tradicija je koja se očuvala generacijama, to je vrlo cijenjen rad vještih i vrijednih žena koje su svoja znanja i vještine prenosile s koljena na koljeno kako bi sačuvale od zaborava višestoljetnu tradiciju. I upravo taj 'rad ruku' je najcjenjeniji“, navodi Sanja.
A jedan od najčešćih oblika paške čipke koji se može još danas pronaći je ukras na stolu, zidu ili na posteljini.
Apsurd oko tabletića?
Upravo zbog svega navedenog, Sanja smatra kako je novonastali trend oko tabletića na glavama potpuno apsurdan s obzirom da se njihova primjena razlikuje od prave,one izvorne čipke, baš kao i kostimografija našeg predstavnika na Eurosongu.
„Kostim je odlično dizajnerski osmišljen, međutim to nema veze s onom pravom, renesansnom čipkom jer to industrijski rađeno, a ne ručno kao što je slučaj sa starom čipkom. Jasno je da su se tabletići koristili kao znak podrške, jednako kao što se koristite šalovi za utakmice na Europskom prvenstvo, no pričati o nekom trendu ili vraćanju u modi je besmisleno jer je čipka bezvremenski moderna, prisutna u svim povijesnim etapama“, zaključuje za kraj našeg razgovora Sanja Ivančić iz Etnografskog muzeja Split.
