Naselje Srinjine nalazi se na krajnjem istoku Grada Splita, zapadu Poljica, smješteno u dolini između brda Perun i planine Mosor. Na početku su to bili zaseoci: Drače, Bečiće, Mužinići, Jurčići, Umac i Tvrčići, te je nastalo mjesto Srinjine, danas su prošireni za Mlijak, Pečinu, centar i Gaj. Srinjine se prvi put spominju u darovnici kneza Trpimira od 4. ožujka 852. godine, a potom i u Sumpetarskom kartularu 1080. godine.

Površinom je jedan od najvećih kotara Grada Splita, a iako se katastarske i mjesne granice razlikuju površina se procjenjuje na nešto više od 10 kilometara kvadratnih. Prema posljednjem popisu stanovništva Srinjine imaju oko 1400 mještana, a njihov broj je u stalnom porastu.

Nama su se u ovom ‘điru’ kroz Srinjine pridružili i predsjednik Mjesnog odbora Toni Čović te Damir Vladušić, svojevrsni kroničar povijesti ovog kraja, ali i strastveni klesar i restaurator.

Uz podatke koje ste gore mogli pročitati, gospodin Vladušić nam je otkrio i zanimljivosti vezane uz povijest Srinjina, ali i Poljičke republike. Uzmimo za primjer mjesnu župu Porođenja Blažene Djevice Marije koja u svom zvoniku ima jedno od najstarijih zvona na ovim prostorima, a to zvono je i dan danas u funkciji.

– Zvono koje se nalazi u našoj mjesnoj crkvi datira iz 1725. godine. Lijevano je u Italiji, a natpis na latinskom kaže: “Od zla vremena i svih đavolskih zasjeda, oslobodi nas Gospodine”, pored njega nalazi se i malo zvono koje je prebačeno iz crkvice Sv. Nikole. Zbog ratnih prilika za vrijeme vladavine Austro-Ugarske sva zvona mlađa od 1900. godine bila su pretopljena u topove. Kako je rat potrajao, kasnije je došla još stroža naredba da se sva zvona koja nemaju umjetničke vrijednosti pretope, uz iznimku jednog zvona po župi, rekao nam je Vladušić.

Naglasio je kako se crkva po prvi put u pisanim zapisima spominje 7. srpnja 1413. godine, a ovog desetljeća je proslavljeno i 600 godina spomena crkve i 150 godina od izgradnje zvonika. Veliki požar iz 2017. godine zaslužan je da se još jedna povijesna priča obnovi. Radi se o starom Dioklecijanovom putu koji je godinama bio zapušten, a nakon požara obrisi tog puta su se ponovno otkrili na radost mještana Srinjina i Žrnovnice.

Putevi kojima je šetao Dioklecijan

– Legenda kaže da je ovim putevima šetao Dioklecijan. Na tom putu je bila i crkvica sv. Nikole koja datira iz 12.-13. stoljeća. Stari ljudi su tu čuvali svoje blago pa je taj put bio čišćen i u funkciji pogotovo za odlazak u polja koja su bila između Žrnovnice i Srinjina. To su bili putevi koji su život značili, rekao nam je Damir Vladušić, a na to se nadovezao i predsjednik Mjesnog odbora koji je aktivno sudjelovao u obnovi starog puta: – Put je bio zapušten, pun trave, drače i stabala. Požar ga je ‘otvorio’ 2017. godine pa smo mi i naša prijateljska udruga Žrvanj iz Žrnovnice odlučili zajedničkim snagama očistiti ga. Oni su krenuli iz Žrnovnice, a mi iz Srinjina pa smo se našli na polovici. Vrhunac svega je bio kada su učenici OŠ Srinjine koristeći stari Dioklecijanov put pješice došli u posjet svojim kolegama u OŠ Žrnovnica – rekao nam je Čović te naglasio kako se put zajedničkim snagama još uvijek održava i čisti.

Toni Čović

Čovića smo upitali i o projektima koji su važni za ovaj kraj i njegove stanovnike.

– Zadnjih godina se radilo na uređenju zelenih površina, izgradnji zelenih otoka, vrtićkog igrališta, a posebno na slučaju katastarske izmjere zemljišta gdje je Grad Split prepoznao naše probleme te je otvoren katastarski ured u Srinjinama. Od novih projekata treba izdvojiti najavljen početak izgradnje kanalizacije u 2020. godini, izgradnja prvog dječjeg igrališta, rušenje stare zgrade mjesnog odbora, izgradnja parka te izgradnja spomenika vodi na mjestu Vela voda, poručio je.

Urbanistički plan kao osnova daljnjeg razvitka

– Od dugoročnih projekata tu su izgradnja školske dvorane, autobusnog okretišta, proširenje groblja i urbanistički plan mjesta koji je nešto što trebamo napraviti kako bismo se mogli širiti imajući na umu sve moderne potrebe naših mještana. Teško je uopće gledati da zbog uskih ulica autobusi ne mogu prolaziti, a naši mještani iz Mužinića trebaju više od kilometra pješačiti po svim vremenskim uvjetima do prve autobusne stanice, rekao je Toni Čović, predsjednik MO Srinjine.

Do prije par godina u mjestu nije postojala niti jedna udruga, a danas na tom području djeluju tri vrlo aktivne udruge dok je četvrta u osnivanju. Udruga Cvit Srinjina prva je pokrenula projekte kao što su Dani seoske žene, ali i druge kulturne i tradicionalne aktivnosti. Udruga Naše Srinjine također djeluje kroz brojne kulturne aktivnosti, a dio te udruge je uspješna ženska klapa Đeloze. Udruga Tulipani se bavi dječjim aktivnostima, pomoći u učenju i održava razne radionice namijenjene mladima. Svi projekti su volonterske prirode, a za cilj imaju mještanima Srinjina organizirati razna događanja koja već sada možemo nazvati – tradicionalnima.

Anđela Mužinić ponos Srinjina

Najveći sportski uspjeh ovog malog mjesta na istoku Splita se dogodio 2016. godine kada je njihova sumještanka Anđela Mužinić u stolnom tenisu osvojila srebrnu medalju na paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Osim na olimpijadi osvojila je i brojne medalje na svjetskim i europskim prvenstvima.

U Nogometnom klubu Poljičanin trenira sveukupno 150 igrača u sedam obaveznih i dvije dodatne selekcije. Prošlu sezonu 2018./2019. bili su prvaci 1. Županijske lige. Mlađe kategorije na raznim turnirima osvajaju nagrade, a posebno su ponosni i na svoju balotašku tradiciju koja se održala među mještanima čiji balotaši redovito osvajaju turnire u mjestu i okolici.

Dok smo se vozili kroz mjesto gospodin Vladušić nam je pričao kako je nakon ranjavanja u ratu pronašao svoju ljubav, a to je klesarstvo. Uz pomoć sumještana radio je na renovaciji oltara, krstionice i unutrašnjosti župne crkve, a uz to izrađuje i modele različitih objekata od povijesnog značaja.

U mjestu postoje mnogobrojni “živi” izvori vode, najpoznatiji su Funtana u Tvrčićima, izvor Vela Voda i izvor Mlijak. Čović nam je pokazao jedan od izvora te objasnio kako se voda iz svakog izvora preusmjerava u dva kanala. Jedan ide u prostor na kojem se prije pralo rublje sa sapunima od prirodne masti ili ulja, a drugi u kanal koji navodnjava obližnja polja. Iako se danas ‘roba’ pere na druge načine ova mjesta i tradicija zasigurno nisu zaboravljeni, rekao je.

Ovaj tihi kutak na istoku Splita prepoznalo je sve više ljudi koji se sele i vraćaju u te krajeve, a za dvadesetak minuta iz planinskog kraja mogu biti na moru i u centru drugog najvećeg grada u Hrvatskoj. Nije viška ni napomenuti kako se za cijenu jednog stana u Splitu ovdje može naći kuća s povećom okućnicom, ali i mir koji nitko ne može platit’.



2 KOMENTARI

    • Ta grana kulture je u punom rastu. I bit će sve više. Ali bitan je Damir Vladušić koji je sam sebe ranija u ratu. On povjesnicar hahaha

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime