U nestrpljivom iščekivanju pravorijeka ekonomske studije izvodljivosti postojećih i novih nogometnih stadiona u Splitu najavljene za kraj ovog mjeseca, a koji kraj mjeseca će nastupiti za deset dana, 19. veljače 2026. godine je dr. sc. Ante Mihanović, professor emeritus na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu održao predavanje pod naslovom „Zamor čeličnih i AB konstrukcija polustoljetnim vjetrom“. Poziv na predavanje nije objavljen na stranici FGAiG-a, već je poziv u Arhitektonski kolektiv d.o.o. stigao elektronskom poštom iz Hrvatske komore inženjera građevinarstva.
Između para crnih zgradurina od kojih jedna svojom visinom zlokobno konkurira Sv. Duji u panorami Splita kad se gleda s mora te višestambenih zgrada koje čine Papandopulovu ulicu, profesor Mihanović je kao temu ubacio Poljud.
Ako se izuzme teoretski dio, u odnosu na spomenuta dva kompleksa, Poljud je zauzeo značajan dio vremena predavanja. Za to vrijeme je dr. sc. Boris Trogrlić, redoviti profesor u trajnom izboru s Katedre za teoriju konstrukcija FGAiG-a prpošno fotografirao što profesora Mihanovića, što publiku, a onda je zapodjenuo diskusiju.
Opterećenje potresom i vjetrom
Profesor Mihanović je u predavanju izražavao zabrinutost za poljudsku školjku u odnosu na opterećenje potresom i vjetrom. Glavna kategorija koja bi za njega bila problematična jest zamor materijala. Kritični element ove (i svake) vrste čelične konstrukcije. Svi vijci moraju zadovoljiti žilavost na određenoj temperaturi. Zato se vijci se ispituju na pukotine. Ne smiju ih imati. Pukotine su u direktnoj vezi sa zamorom gdje promjena naprezanja kod dinamičkih opterećenja aktivira eventualne postojeće pukotine. Zamor materijala, banalno rečeno, nastaje od starosti, tj. s godinama. Kod konstrukcija se, kako je profesor Mihanović to i naglasio, rješava učestalim pregledima i djelovanjem nakon uočenog oštećenja, prevencijom oštećenja i izmjenom dijelova koji su oštećeni. O tome je li se Poljud održava i kako se održava, nije bilo riječi.
Kako bi se slikovito vidjelo što znači 50 godina za čeličnu konstrukciju, uzmimo Eiffelov toranj! Eiffelov toranj trebao je durati 20 godina nakon čega ga je Grad Pariz trebao ukloniti. Zna se da ga nije uklonio! Dabome, kako se radi (samo) o prvorazrednoj turističkoj atrakciji, Grad svake godine (re)investira u njegovu obnovu, pa mu je ove godine 137 godina otkad gordo stoji na Marsovoj poljani. Dakle, nije nemoguće da čelična konstrukcija koja nije bila projektirana za vječnost preživi čak preko šest puta dulje negoli je projektirana. Preživjet će ako se valjano održava.
Odgovornost održavanja
Činjenica je da su se već u Jugoslaviji konstrukcije projektirale na rok izdržljivosti od 100 godina. Isto tako, ne treba biti naročiti stručnjak već razumna osoba da se zna kako svaka zgrada traži održavanje. U slučaju Poljudove školjke traži da je se opere, da se štogod opitura, promini koji komad i slično. Nadalje, općepoznata je činjenica tko ima pravo korištenja stadiona. Međutim, manje je poznata činjenica tko ima odgovornost njegovog održavanja. Svakako, nije bilo ni za očekivati da će profesori problematizirati tko bi trebao investirati u održavanje stadiona, jer ne samo što to nije popularno, već to nije briga od FGAiG-a. Oni su tu da pregledaju konstrukciju svako pet godina i propišu recept. Nakon narednih pet godina ponovno će napraviti pregled i vjerojatno dati strožu terapiju.
"Nisam čula takav zaključak"
Velik broj medija je izvijestio kako je profesor Mihanović zaključio da je rekonstrukcija postojećeg stadiona nemoguća. Bila sam prisutna na predavanju, slušala sam ga koncentrirano i pokušavala razumjeti, obzirom da imam izvjesno znanje iz domene konstrukcija. Nisam čula takav zaključak! Da jest bio kojim slučajem takav zaključak, onda bi se radilo o prvorazrednom skandalu i propitivanju ne samo autoriteta najpoznatijih konstruktera u Splitu, već bi to značilo propitivanje stručnosti svih generacija diplomiranih inženjera građevinarstva koji su iz te institucije izašli s diplomama.
Naime, vrijedi se podsjetiti, u srpnju 2025. godine nakon šijuna koji je poharao dio Splita, profesor Mihanović je u svim medijima potvrđivao konstrukcijsku sigurnost Poljuda, te potpisao Hajduku licencu za nesmetano održavanje utakmica.
U nekoliko navrata ranije također se očitovao pozitivno o njegovoj sigurnosti. Također, njegov kolega dr. sc. Alen Harapin, redoviti profesor u trajnom izboru s Katedre za betonske konstrukcije i mostove, a koji je, nota bene, bio na predavanju u publici, potpisao je 2024. godine prilikom tragične legalizacije Poljuda izjavu da ta zgrada ispunjava bitan zahtjev sigurnosti u korištenju. Dakle, faktički sve do jučer je postojao konsenzus splitske konstrukterske struke da nema nikakvog straha za Poljudovu magičnu konstrukciju.
Obzirom da profesor(i) ne dolazi s kakvog teološkog fakulteta, već s inženjerskog fakulteta, onda bi bilo blago rečeno neobično da su reakcije i informacije koje daju javnosti neegzaktne, tj. da se stajališta ili dosjetljivost o karakteru konstrukcije s razmjerno malim protokom vremena mijenja. Dakle, moguće da je stvar u krivom prenošenju informacija putem sredstava javnog priopćavanja. Moguće su u šumi…
Fabijenićevo idejno rješenje
Elaboratom ocjene postojećeg stanja zapuštene konstrukcije na temelju kojeg je kasnije napravljeno idejno rješenje, a koje je sve Grad Split povjerio na izradu timu Nenada Fabijanića, ustanovljeno je da zbog povećanog opterećenja vjetrom u odnosu na vrijeme neposredno nakon izgradnje određeni postotak, razmjerno mali, elemenata konstrukcije više ne zadovoljava zahtjeve otpornosti. Točan podatak stanja konstrukcije u smislu nosivosti i razmjera potrebne sanacije se može dobiti tek nakon definiranja novoprojektiranih elemenata (oprema, staze i dr. te pripadajućeg opterećenja). Osim toga, predloženo je se provede ispitivanje modela u vjetrovnom tunelu da bi se dobila slika opterećenja vjetrom.
Predloženi način sanacije krovišta je demontaža dijelova krovišta, zamjena štapova koji ne zadovoljavaju, obnova antikorozivne zaštite, zamjena vijaka i ponovna montaža u istoj formi i obliku. Za sve ove postupke i u smislu projektiranja i u smislu izvedbe postoji domaća pamet, ali možda ta pamet nije fetiva pa je u tome problem?! Napominje se kako idejno rješenje Fabijanićevog tima nikada nije predstavljeno splitskog javnosti, iako je u cijelosti plaćeno u mandatu Ivice Puljka.
Jedno je sigurno, za desetak dana je rok predaje ekonomske studije izvodljivosti, pa što god da bude njen rezultat, lokalna politika će trebati imati stručno utemeljen alibi. Vidjet ćemo na kojim znanstvenim radovima, projektima ili, ne daj Bože, mišljenjima će ga temeljiti.
