Sredovječna žena koja naizgled ne odskače od stereotipa – lista kataloge s prehrambenim proizvodima, preračunava eure u kune, pokušava uštedjeti. Samokritična je – na njezinu tijelu koje sjajno nosi godine vidljive su promjene, no ona je svjesna da živi u svijetu koji ti ne dopušta da dostojanstveno stariš. Kad je ponese želja za hranom i muž pomalo zajedljivo primijeti da „opet muma“, shvati da joj se čini da se deblja čim malo dublje udahne. Ali njezina sprava spasa nisu ni prostirka ni utezi – nego bistar um i humor. Neće ostati dužna ni suprugu, kojega simpatično opisuje kao čovjeka-tuljana, ni svim onim replikama nekadašnjih žena, lutkama s puderima „u sva tri agregatna stanja“, genetski udaljenim blizankama koje u svojim bolesnim nastojanjima za „savršenom ljepotom“ i vječnom mladošću sliče kao jaje jajetu. Spisateljica Nataša Jukić svojim tekstom, koji je na pozornici Kulturnog centra Kaštel Lukšić oživjela Lily Olga Vladić iz Amaterskog kazališta Moreta, kao da upozorava – ako izbrišemo svaku mrljicu, boru, brazgotinu i kilogram, izbrisat ćemo identitet. Nestat će posebnosti, nitko neće smjeti biti svoj. A čiji ćeš biti ako ne svoj?
Tu na scenu dolazi još jedno važno pitanje, a to je pitanje pripadanja. Jukić glavnoj junakinji suprotstavlja antijunakinju, dežurnu tračericu, ako hoćete – babu, koja živi od olajavanja drugih, od štrapanja zmijskog otrova, od guranja njuške u tuđe stvari da joj se vjerojatno ovjesila gore nego psu. A Lily Olga Vladić kroz lik protagonistice zapitat će se koliko je grozno „zarad sela“ živjeti s čovjekom kojeg ne voliš. Time će i međuljudski odnosi, ljubav i pripadnost ući u kategoriju odnosa čija je fasada, kao i oni puderi u tri agregatna stanja, bitnija od materije. Izgled od sadržaja.
Lily Olga Vladić utjelovljuje ženu koja se pokušava prilagoditi da se osjeća bolje. A osjeća se loše samo zato što se uspoređuje s drugima. Izvodi jogu, isteže se i diže utege iako preferira pozu „krepane pantagane“, a poticaj je razmišljanje o tuđim savršenim tijelima. Tuđe isfenirane kose frustriraju njezine čuperke, tuđe zategnute kože tjeraju je da se maže „sve mekšim mazalicama po sve nagrišpanijoj faci“. Jedina eksplicitna eksklamacija naslovnoj (anti)junakinji kučki bit će ona u kojoj telefonska sugovornica nazove protagonisticu klimakteričnom babom. Na prvu – reakcija na tako malu uvredu čini se par excellence potezom upravo tog mitskog prototipa klimakterične babe – e kad ne bismo živjeli u svijetu u kojem ti se koža smije osušiti, mišići objesiti, salo ugnijezditi na dijelovima na kojima je toliko prirodno, bore urezati godove godina i životnih iskustava.
Između sušila, psihe i prostirke za vježbanje odvija se jedan toliko tipičan život sredovječne žene. A opet – rijetko kad možemo toliko ući u njezinu struju svijesti i svakodnevicu. Dovoljno duboko da se zapitamo jesmo li joj prijateljica, suprug, sin ili ona jedna „kučka“ čiji se zmijski karakter odao tijekom jednog telefonskog poziva. „Kučka“ Nataše Jukić može biti glavna glumica i zamišljena sugovornica. Ako je glavna glumica, ona uopće nije toliko kučkasta – samo je bolno iskrena – u svijetu koji ne drži do iskrenosti. Ne možemo reći da je neprilagođena, odmetnica, revolucionarka. Ako i jest, njezine su revolucije vrlo osobne, ali katkad je i to dovoljno za dubinske promjene.
Najbolji je dio predstave, osim posvemašnje simpatične iskrenosti i osvježavajuće duhovitosti i teksta i glumice, zaključak o ženskoj emancipaciji. Sintagmi koja se tako strastveno gura u javni prostor, a čije je značenje u semantike lišenim glavama mnogih toliko prazno. „Niko ženu ne može satrat ka druga žena – šta šporkin jezikon, šta podapnuton nogon“, na svom će dijalektu u maniri mudraca reći ona koja je protiv licemjerja, a nije zbog toga kučka. Ako se barem ta aforistična misao kroz valove smijeha probila do publike, ako nas je u međuljudskim odnosima dovela do jedne nove spoznaje o opasnostima razjedinjenosti, zavisti i ljubomore – ove su dvije vrijedne žene ostvarile svoj cilj.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije u okviru Javnog poziva za financiranje promicanja i razvoja kulturnih sadržaja
