Iako se rujan u većini kulturnih krugova percipira kao mjesec priprema za „pravo“ otvaranje umjetničkih sezona, neke su ustanove već krenule s realizacijom vrlo ambicioznih programa. Među takvima prednjači Hrvatski dom Split koji je pokrenuo Peristil Vibrez Festival, događaj koji je povezao turističku i kulturnu sezonu, a izborom izvođača postavio letvicu izuzetno visoko. Ovogodišnje su izdanje obilježili sjajni izvođači, a kad kažemo sjajni, mislimo sjajni u svjetskim razmjerima - Ivo Pogorelić i Zagrebački solisti, Igudesman & Joo i Billy Cobham/Spectrum.
Imali smo tu čast naći se u redovima gledatelja i slušatelja glazbeno-scenskog spektakla Igudesman & Joo – CODA – The Final Nightmare Music. Pametno odabran naziv projekta osvrće se na dvadesetogodišnju glazbenu suradnju ovih iznimnih glazbenika, kojoj će sljedeće godine doći kraj. U najavnom intervjuu legendarni je duo istaknuo da osobito voli Hrvatsku jer uz nju vežu početke zajedničkih nastupa te prepoznavanja i prizna(va)nja njihova rada pa je logično da se nastupom u Hrvatskoj završi ova cjelina njihove karijere.
Igudesman & Joo vrlo su specifični, posebni, avangardni, neobični, neukrotivi. Njihov nastup zbilja nije za svakoga, a pogotovo ne za one koji se prije dolaska na izvedbu nisu upoznali s neobičnim žanrovskim hibridom njihova performansa. Tradicionalno obrazovani glazbenici, Igudesman kao violinist i Joo kao pijanist, izuzetno široko shvaćaju pojam klasične glazbe. Jedno je sigurno – oni ni pod razno ne dopuštaju da klasična glazba bude dosadna. Njihov pristup nastupu uključuje vlastite (iznimno uspjele) kompozicije, remek-djela klasičnog repertoara, ples i pjevanje, skečeve, pošalice, promišljanja o tekovinama novoga vremena, prisjećanja na zajedničke početke i bitne prijateljsko-muzičke momente u njihovoj dugoj povijesti. Koliko je u njihovu nastupu sjajne glazbe i virtuozne svirke – toliko je i neopterećena humora, satire i subverzije.
Nisu im strane šale na račun krutosti glazbenog obrazovanja u „Školama za mlade mutant… muzičare“, uživaju dobacujući si komentare koji se tiču njihova podrijetla, ne bježe od rasnih ni vjerskih podbadanja, ističu da se ispočetka nisu voljeli – Igudesman je, kažu, maltretirao Jooa, sve dok se nisu sprijateljili nad prženom ribom i krumpirićima kojima je nadareni pijanist korejsko-britanskog podrijetla kupio svoga ruskog kolegu. Joo u svom fantastičnom broju „My perfect man“, u kojem se pokazao ne samo kao talentiran pijanist – nego i kao pjevač prekrasne boje glasa – opjevava svoga kolegu Igudesmana. Jasno, ne bez povremenih podbadanja – ali s mnogo stila i šarma.
Osvrti na modernu tehnologiju i dehumanizaciju vrhunac su dobili u dijelovima naziva „Credit card“ (u kojima su se, u potrazi za melodijama od jednostavnije do složenije, poslužili čak i spominjanjem „Zeke i potočića“ te špicom serije „Larin izbor“) i „Cars and fiddles“ – tijekom kojega su duhovito prikazali kako bi izgledalo AI-putovanje kroz kompoziciju, kad bi GPS novoga vremena umjesto uputa za kretanje davao upute za sviranje. Joo je pokazao kojim sve sredstvima (doslovno) mora pritisnuti klavirske tipke da bi stigao nepoštenu prednost Rahmanjinova „s ogromnim ručetinama“, a Igudesman je u „Für Elise Fantasy“ pokazao i plesno umijeće, uz reference na modernu filmsku glazbu poput „Pirata s Kariba“, „Titanika“ i „Kuma“.
„As long as you are here“ – svojevrsna coda nastupa nije bila lišena humora, iako je vidljivo da se genijalni glazbeni dvojac teško oprašta od zajedničkog puta kojim su suvereno kročili 20 godina. Od njihova neupitna skladateljskog talenta i sviračke virtuoznosti ljepša je možda samo toplina prijateljstva i snaga njihova humora koje obavijaju klasičnu glazbu prekrasno svježim ruhom. I to sve pod peristilskim nebom, doduše, u poprilično hladnim jesenskim uvjetima, na koje su se neki gledatelji bunili, a izvođači – šalili. Tko je napravio domaću zadaću i barem ovlaš proučio o kakvu će se nastupu raditi, za njega će Igudesman & Joo vjerojatno biti najsimpatičniji performeri među klasičarima, najveseliji prijatelji među virtuozima, najbolji spektakl među koncertima. Možemo im samo poželjeti da im i novi glazbeni putovi budu jednako uspješni kao posljednja dva desetljeća ispunjena fantastičnom glazbom, prijateljstvom i smijehom. A njihov obećani kaos zbilja je bio kaotičan – i predivan.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije u okviru Javnog poziva za financiranje promicanja i razvoja kulturnih sadržaja
