Orade su jedne od najpopularnijih riba Jadranskog mora. Osim što su bitne za ribarstvo i gastronomsku ponudu, one su i izvor zadovoljstva za gotovo sto tisuća sportskih ribolovaca kojima je ribolov dio života i aktivnost o kojoj razmišljaju svakodnevno. Ribolovci novije generacije koji su se tek nedavno zaljubili u sportski ribolov zaključuju svoje dogodovštine s redovitim ulovima više jedinki orada. No da su se tim hobijem počeli baviti prije nekoliko desetljeća, njihovi ulovi vjerojatno ne bi bili tako bogati.
"Danas je puno lakše uloviti oradu nego prije 20 godina", potvrdio nam je Hrvoje Jukica, dugogodišnji ribolovac i urednik popularne stranice "Dalmatinski šparidi", koja okuplja tisuće ribolovnih entuzijasta.
"Poznata izreka „nema više ribe kao što je nekada bilo“, koja se oduvijek nostalgično koristila kod opisivanja stanja ribljeg fonda u moru, je generalno točna, ali u primjeru orada očito je da ona ima i svoju iznimku", dodao je Jukica.
Zbog svoje specifične prilagodljivosti na uvjete uzgoja i njezine važnosti za prehranu, laboratorij za akvakulturu splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo dugo godina proučava jadranske orade.
"Razne procjene ukazuju da postoji višegodišnji trend rasta brojnosti u istočnom Jadranu, a znanstvene publikacije potvrđuju povećanje obilja orada i u drugim dijelovima Sredozemlja", kazao nam je dr. sc. Leon Grubišić, voditelj laboratorija.
Podaci Državnog zavoda za statistiku o prijavljenom ulovu ove vrste potvrđuju trend rasta koji se temelji na znanstvenim procjenama. Samo radi ilustracije, tijekom 2022. godine prijavljen je ulov od 229 tona, što je gotovo udvostručeni ulov u odnosu na 127 tona prijavljenog ulova iz 2019. godine.
Osim toga, povećanje brojnosti orada nije dobra vijest za sve. „Studijama je dokazana korelacija između rasta populacija orada i značajnih, ponegdje totalnih šteta na uzgajalištima školjkaša duž Jadranske obale“, pojasnio je dr. sc. Grubišić.
Povećanje broja orada sigurno nije došlo samo od sebe, jer ribolovni pritisak na ovu vrstu stalno raste. Vjerojatno se dogodio splet okolnosti, odnosno kombinacija više različitih čimbenika poput rasta temperature mora uzrokovanih klimatskim promjenama, programa zaštite područja laguna koja su prepoznata kao rastilišta mlađi, prebjezi uzgajanih orada iz uzgojnih sustava, spontani mrijest orada tijekom uzgoja, uvođenje atlantske orade u uzgojne sustave na Sredozemlju, itd.
Kako bi se što bolje odredilo prisustvo uzgojnih orada u divljoj populaciji, znanstvenici laboratorija za akvakulturu splitskog Instituta do sada su radili brojna istraživanja. Kroz četverogodišnji projekt Hrvatske zaklade za znanost AquaPop (https://jadran.izor.hr/~tsegvic/aquapop/basic.html) s voditeljicom dr.sc. Tanje Šegvić Bubić, istraživački tim je koristio različite pristupe, uključujući primjenu metoda molekularne genetike, morfometrije i tagiranja ili označavanje oradi akustičnim odašiljačima, te došli su do značajnih rezultata po ovom pitanju.
"Istraživanjem genetičke raznolikosti orade prepoznata je prisutnost uzgojnih genotipova u prirodnim populacijama orade koja varira u odnosu na blizinu uzgajališta, s prosječnim udjelima oko 15%. Takav podatak nas ne iznenađuje jer simulacijom bijega uzgojne orade iz priobalnog uzgajališta i primjenom telemetrijskog praćenja, uočili smo zadržavanje i do 70 % označenih oradi u blizini kaveza tijekom dva tjedna od incidenta bijega, ali i visoku stopu preživljavanja i asimilaciju u prirodne populacije", kaže dr.sc. Šegvić Bubić.
Uspjeh dosadašnjih istraživanja omogućio je i razvoj najnovijih metoda morfometrije koje su specijalnost dr. sc. Igora Talijančića, znanstvenika koji je na ovoj temi doktorirao.
Morfometrija je znanstveno područje koje se bavi proučavanjem oblika i veličine organizama, omogućava kvantitativno mjerenje i analizu vanjskih tjelesnih karakteristika živih bića. Ključna je za razumijevanje biološke raznolikosti i prilagodbe organizama na promjenjive uvjete u prirodi. Na temelju istraživanja o morfometriji orada u Jadranu, laboratorij za akvakulturu došao je do novih spoznaja o oradama u Jadranu.
"Uočene su i morfološke promjene kod populacija koje obitavaju u blizini uzgajališta tuna jer u odnosu na divlje jedinke imaju manju i tuplju glavu, vretenastije tijelo i svjetliju srebrenkasto-sivu boju kože", objasnio je dr. sc. Talijančić.
"Uzgajališta tuna predstavljaju pogodna staništa za orade. Na tim mjestima, hrana je utjecala na njihovu reproduktivnu strategiju, budući da su jedinke postale sklonije promjeni spola iz mužjaka u ženku pri manjim dužinama, što nije slučaj kod populacija u divljini", dodao je.
U istraživanju orada u istočnom Jadranu proučavane su i razlike između divljih, kavezno asociranih i uzgojnih populacija. Metoda geometrijske morfometrije i analize tjelesnih oblika putem digitalnih fotografija omogućila je razlikovanje tih populacija na temelju oblika tijela i glave.
"Uzgojne orade imale su zdepastiji oblik tijela i zaokruženiju glavu s ustima usmjerena prema gore, dok su divlje orade imale izduženiji oblik tijela i ustima u ravnini s donjom linijom tijela. Osim toga, promatrane su razlike u boji tijela, gdje su uzgojne orade imale tamniju i bljeđu nijansu u usporedbi s divljim jedinkama", kazao nam je dr. sc. Talijančić.
Kombinacija specifičnih morfoloških značajki i molekularne genetike riba pruža znanstvenicima uvid u stanje populacija divljih i uzgojnih orada u Jadranu. Osim toga, ono što konzumente najviše zanima, i o čemu se najviše razgovara, su i njihove razlike u biokemijskom sastavu mesa, gdje uzgojne orade imaju više masti i drugih masnih kiselina koje su tipične za hranu koja se koristi u uzgoju.
Porast broja orada u divljini Jadranskog mora, iz perspektive ribarstva i ljubitelja morske gastronomije, predstavlja značajan fenomen, no, unatoč naizgled pozitivnim aspektima, potrebno je nastaviti pažljivo praćenje i traženje modela održivog upravljanja populacijom orada kako bi se izbjegle ozbiljne i neželjene posljedice na ekosustav Jadranskog mora.
