Godinama se činilo da je nemoguće zaustaviti taj trend: ruski su se plaćenici uspijevali etablirati u sve više afričkih zemalja, i to na poziv lokalnih vlada. Istovremeno su osiguravali pristup vrijednim sirovinama poput zlata ili tropskog drveta. Paralelno je nastao pravi aparat preko kojeg se u javni diskurs plasiralo proruske pozicije. Brojne države su se tako sve brže i sve jasnije emancipirale od nekadašnjih zapadnih kolonijalnih sila – a novog su partnera dobili u Vladimiru Putinu i njegovoj Rusiji.
Ali ta ruska uspješna priča polako „puca": u srpnju 2024. ruski su plaćenici pretrpjeli teške gubitke nakon što su ih u zasjedu „namamili" pripadnici pobunjeničkih snaga Tuarega na sjeveru Malija, u blizini grada Tinzaouatène. I u Africi je bila velika tema kada je u prosincu prošle godine kolabirao Asadov režim u Siriji, odnosno kada je Rusija time izgubila utjecaj u toj zemlji. Imidž jake Rusije je narušen, a često se čuje i izvještaje o kršenju ljudskih prava od strane ruskih plaćenika, piše Deutsche Welle (DW).
Čime se u Africi bave ruski plaćenici?
Jedna aktualna analiza Globalne inicijative protiv transnacionalno organiziranog kriminala (GI) daje uvid u aktivnosti ruskih plaćeničkih skupina u Africi – i daje preporuke afričkim vladama i međunarodnoj zajednici o tome kako se može smanjiti njihov utjecaj, odnosno angažman. Između ostaloga su to i ove preporuke:
• integracija umjesto izolacije država u kojima su nazočni ruski plaćenici
• diplomatski pritisak na ruske logističke partnere
• koordinirane sankcije protiv ruskih plaćenika
• opsežne mjere protiv ruskih dezinformacija
• više podrške u borbi protiv zabranjenih ekonomskih aktivnosti
Umiješanost ruskih plaćenika u zločine, odnosno njihova bliskost sa zabranjenim poslovima potkopava sigurnost u Africi, piše analitičarka GI-ja Julia Stanyard. „Prije nekoliko godina je dokumentirano da oni u Sudanu svoj pristup zračnim lukama koriste kako bi iz te zemlje prokrijumčarili veće količine zlata", kaže ona u intervjuu za DW. „Slične aktivnosti se promatra u Centralnoafričkoj Republici, a i u Maliju su oni prisutni u blizini rudnika. U zemljama u kojima su aktivni, oni imaju dominantnu ulogu kad se radi o krijumčarenju rudnog blaga."
Sankcije ili kooperacija?
Posebno je komplicirana situacija na zapadu Afrike, gdje su zemlje Sahela (Mali, Burkina Faso i Niger) nakon vojnih udata napustili ekonomski savez ECOWAS, te su utemeljili vlastitu sahelsku alijansu AES. Preporuka Julije Stanyard je da se usprkos tome gradi mostove i uspostavi komunikaciju, barem u području sigurnosti i oko pitanja povezanih s tim sektorom.
To mišljenje dijeli i Beverly Ochieng. Ona se u okviru Programa za Afriku u američkom Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) bavi sigurnosnim pitanjima posebice na području zapadne i središnje Afrike: "Usprkos njihovim rezervama, na primjer po pitanju aktivnosti ruskih paravojnih snaga i naspram nedemokratskim vladama, oni [ECOWAS] moraju pronaći načine kako da surađuju s njima [Sahelska alijansa]. Prilikom etabliranja postrojbe za djelovanje protiv pobunjenika je ECOWAS kontaktirao vojne zapovjednike na području Sahela. Oni to blokiraju, ali dugoročno gledajući bi to bio strateški najpametniji put kako bi se posvuda pod kontrolom držalo pobunjenike”, kaže Ochieng za DW.
Ochieng ujedno vjeruje da bi i kod AES-a mogla sazrijeti spoznaja da ruski plaćenici, s obzirom na fragilnu sigurnosnu situaciju, ne mogu biti jedino i isključivo rješenje: „Oni očito moraju razmisliti i o drugim opcijama. Postoje primjerice izvještaju o Maliju, o tome da paravojni instruktori jedne turske privatne akademije pojačavaju vojne snage te zemlje. Cijela regija mora razmisliti o tome kako će se suprotstaviti pobunjenicima, pogotovo bez zapadne podrške."
Problematična logistika
Ruske sigurnosne službe u Africi su proteklih godina doživjele snažnu transformaciju: u samom početku je privatna vojska Wagner pod zapovijedanjem Jevgenija Prigožina slava borce sklone rizičnim operacijama primjerice u Centralnoafričku Republiku. Tijekom 2023. se utjecajni Prigožin suprotstavio Putinu, nakon čega je, po navodima ruskih vlasti, poginuo – u misterioznom padu aviona. Od tada Rusko ministarstvo obrane kontrolira veći dio skupine Wagner, te je te plaćenika pod imenom „Afrički korpus" integrirala u svoje zapovjedne strukture.
Stručnjaci upravo promatraju novo prestrukturiranje većih razmjera, zbog promjene režima u Siriji, Rusi više ne mogu koristiti tamošnje vojne baze koje su bile važne i za ruske operacije u Africi. Zato je sada dobar trenutak da se dodatno poveća diplomatski pritisak na ruske logističke partnere, smatra analitičarka Julia Stanyard.
U posljednje vrijeme je kao prometno čvorište sve važniji istok Libije, koji kontrolira proruski general Chalifa Haftar. No, Rusija tek mora etablirati nove baze u kojima bi se opremu moglo skladištiti, i na sigurnom. „Postoje već razgovori o vojnoj bazi u Sudanu, to bi moglo biti rješenje, ali na duži rok", smatra Stanyard.
Beverly Ochieng pak vjeruje da će Rusija zahvaljujući svojim brojnim „predstavništvima" i umreženosti u Africi uspijevati pronaći nove puteve i alternativna rješenja. U siječnju su morskim putem preko Gvineje uspjeli u Mali prebaciti veću pošiljku vojnih vozila i opreme. To samo pokazuje koliko otvorenih koridora imaju ruske paravojne snage, bez obzira radi li se o lukama, zračnom prometu ili cestovnom, a da pritom afričke institucije ili vlade uopće ne interveniraju", napominje Ochieng.
Uloga rata u Ukrajini
Sveukupno gledajući, karakter aktivnosti ruskih plaćenika u Africi će se vjerojatno i dalje mijenjati. Julia Stanyard smatra da bi se zbog novih misija trupe mogle „raspršiti" na područje brojnih zemalja, odnosno da bi mogli imati problema oko regrutiranja novih plaćenika: „U posljednjih nekoliko tjedana bilo je zanimljivih izvještaja o tome da zapinje proces regrutiranja novih pripadnika Afričkog korpusa. Postoje reklame na internetu, one bi trebale animirati ljude da se prijave i natječu", piše Deutsche Welle (DW).
Beverly Ochieng podsjeća i na jedan faktor koji se doduše nalazi u daljoj budućnosti, ali bi također mogao imati velikih posljedica za nazočnost plaćenika u Africi: ako naime bude sklopljen mirovni sporazum oko ruske agresije na Ukrajinu, onda bi kadrovski problemi trupa u Africi mogli biti riješeni, smatra ona: „Za Rusiju bi to moglo biti praktično, da se Afrički korpus proširi kontingentom boraca iz rata u Ukrajini, umjesto da ih se rehabilitira i ponovno pokuša integrirati u društvo. Ali tek treba pričekati i vidjeti, što će biti, jer mir je još uvijek jako daleko."
